“Policija kreće! Grupiraju se oko stadiona Beşiktaş i idu na nas”, pronio se glas na barikadi sjeverno od trga Taksim. Bilo je predvečerje. Kako u središtu Istanbula odmiče dan, siguran je to znak da slijedi ulični obračun. Policija je, čini se, vođena logikom da su snimke njihova brutalnog divljanja po demonstrantima manje vidljive noću... Koji trenutak kasnije barikadu sa sigurne udaljenosti nadlijeće policijski helikopter. Odgovor s tla bio je bučan i silovit: tisuće ljudi grme i pokazuju srednji prst prema nebu.
“Brzo, formirajte kolone”, viče mladić u tridesetima, naoružan medicinskom maskom, maramom i naočalama za ronjenje, baš kao i deseci ljudi oko njega. Uzduž ulice u trenu se formiraju redovi i čine prizor viđen još samo na radnim akcijama u našoj bivšoj državi. Iz ruke u ruku prenose se cigle i kvadri i tako stotinama metara prema dnu ulice, gdje svakog trena očekuju dolazak interventne policije. Cigle potom ubacuju u golemi improvizirani kavez, koji služi i kao barikada nasred ulice, i tako “buksaju” svoje oružje.
Ne smanjuju žestinu
– Nasilni smo ne svojom voljom, mi se branimo. Policija nas je natjerala da odgovorimo na njezinu brutalnost – govori jedan od njih dodajući da među njima nema čak ni navijača, nogometnih fanatika. Oni su obični dečki, studenti, ekonomisti, web-dizajneri. – Čuli smo da se provodi istraga o prekomjernoj upotrebi sile. Nismo primijetili da su smanjili žestinu – kaže vukući za sobom željezne rešetke kojima će ojačati barikadu. S prvim mrakom helikopter nadlijeće sve bržim ritmom, odašiljući na zemlju svjetlost iz reflektora. Snimaju situaciju, a ona je uzavrela i puna adrenalina. Koji trenutak kasnije policija nadire na sam početak ulice koja vijuga pa kroz krošnju drveća ispaljuje prve dimne bombe. Mladić se sagiba i hitro ih vraća natrag pošiljatelju. Pa uzvraća kamenjem. Otpor traje nekoliko minuta, no suzavac nezadrživo prodire pa se veća grupa najodvažnijih povlači, ali odmah je zamjenjuje nova. Naime, deseci tisuća ljudi čekaju nedaleko od barikade, u parku, i to je solidarnost na koju represija nije računala.
Mladića koji pada na tlo od siline otrova koji je udisao odmah okružuju i po licu ga polijevaju vodom pomiješanom s octom. Koji metar dalje djevojka je pogođena gumenim metkom. Nose je četvorica, provlače se kroz mnoštvo i predaju je medicinskim tehničarima.
– Evo ti maska i naočale, ne možeš bez toga – govori mi drug s barikade, koji je prethodno iz džepa izvadio deset turskih lira i platio starcu koji je u demonstracijama pronašao izvor prihoda. Otrov u zraku postaje uistinu nepodnošljiv. Ljudi se sudaraju u mraku, gotovo oslijepljeni, gušeći se u suzama. Sa svih strana čuju se sirene hitne pomoći i vide rotirke, a svi hoteli u okolici trga – među njima i luksuzni Hyatt i Intercontinental – solidarno su otvorili vrata prosvjednicima pa su lobiji krcati.
– Odmah smo znali, čim smo čuli da premijer Erdogan odlazi u višednevni posjet Tunisu i Maroku, da će noćas biti žestoko. Otišao je na odmor i poslao policiju na nas, da obavi prljav posao dok se ne vrati u zemlju. Oprao je ruke od svog naroda i pobjegao – kaže Ozcan Erdal, 36-godišnji grafički dizajner, jedan od starijih prosvjednika, sav u suzama od otrovnog plina. Tursko udruženje medicinara javlja o dva poginula mladića i 3200 ozlijeđenih u neredima u posljednjih pet dana. O tome se ne može čitati u ovdašnjim medijima. Televizijske postaje emitiraju dokumentarne filmove, a novine pak na naslovnicama donose priče o “proljeću na Bosporu”, ilustrirane fotografijama naroda koji razdragano roštilja. Nezavisnom Hulk TV-u uporno ometaju signal.
Platili za oglas
Stoga su u manje od 24 sata prosvjednici skupili 55.000 dolara za oglas na cijeloj stranici u New York Timesu koji bi pozvao na demokratsku akciju i novi dijalog u Turskoj. Nisu to učinile nikakve opozicijske snage, već trojica mladih ljudi – Murat, Oltac i Duygu.
– Želimo da svijet dozna od Turaka što se događa u Turskoj – poručili su.
Njihovu prosvjedu jučer se pridružilo i 240 tisuća ljudi iz javnog sektora. “Tayyipe, fašistu”, čuje se iz tisuća grla poruka turskom premijeru Tayyipu Erdoganu iz parka Taksima. Još je u rukama demonstranata, barikade nisu pale. Opsada se nastavlja.
>>'Uvijek sam na strani slabijih, ovo je teror policije nad narodom!'
>>Večernji u Istanbulu: 'Ljudi ginu, ali se to ne objavljuje'