Kad se ranije ove godine proširila vijest da bi danska premijerka Helle Thorning Schmit mogla postati nova šefica Europske komisije – čak je i hrvatski premijer Zoran Milanović rekao kako Hrvatska podržava plavokosu Dankinju (iako je ona sama nedugo prije toga rekla da kandidaturu neće prihvatiti) – usporedbe s glavnom junakinjom danske političke serije "Borgen – Središte moći" frcale su sa svih strana.
Glavna junakinja TV serije koja je i kod nas stekla brojnu publiku Birgite Nyborg političarka je s centra političkog spektra koja postaje prva premijerka Danske. Put je to koji je u stvarnosti prošla Helle Thorning Schmidt, no uz dvije razlike. Ne pripada centru, već socijaldemokratima, a i na premijersku je dužnost stupila 2011., godinu dana nakon snimanja serije. No kako je glavna premisa usporedbe serije i stvarnosti "žena premijer" bila vrlo privlačna javnosti, malo se tko zamarao kronologijom ili političkim detaljima.
Oni koji su seriju pažljivije pratili mogli su primijetiti da je okosnica, funkcija premijerke, tek obrat u perspektivi, dok je priča ležala ispod površine – tajni dogovori preko partijskih linija, ucjene, pregovaranja, podmetanja, usluge... – modus operandi političara u nastojanju da zadrže funkciju.
Stoga ih nije začudilo kad je ovih dana otkriveno da inspiracija za lik Birgite Nyborg ipak nije bila političarka čiji je selfi, snimljen s američkim predsjednikom Barackom Obamom na sprovodu južnoafričkog vođe Nelsona Mandele, obišao svijet i vinuo plavokosu političarku u globalnu sferu prepoznatljivosti na razini društvenih kronika.
"Ja sam bila inspiracija"
– Ja sam bila inspiracija za Borgen – kazala je prije nekoliko dana nova europska povjerenica za tržišno natjecanje, 46-godišnja Dankinja Margrethe Vestage. Na večeri s odabranim novinarima u Bruxellesu otkrila je kako ju je, dok je bila ministrica gospodarstva, glavna glumica u stopu slijedila "da vidi kako politika funkcionira u stvarnosti".
Vestager nije postala premijerka, no njezin se profil uklapa u portret glavne junakinje. Ekonomistica po obrazovanju, "naslijedila" je stranku centra – liberalne socijaliste – od osnivača, svog oca Hansa. Stranka je mala, no važna za danske vlade koje su u pravilu manjinske i nestabilne pa dobiva redom jaka ministarstva. Margrethe Vestage se uporno penjala po ljestvici – otkad je, sa 22 godine, preuzela stranku te 1998. dužnost ministrice za obrazovanje, do 2011., kad joj je Helle Thorning Schmidt ponudila vođenje ministarstva ekonomije, ali i fotelju potpredsjednice vlade.
Sada, kad ju je zamijenila onom bruxelleskom, preuzela je jak sektor koji obuhvaća sklisko područje regulacije monopola i zakona protiv kartela, ali i korištenje državnih potpora. Morat će se uhvatiti ukoštac s velikim igračima, poput Googlea, koje je njezin prethodnik, Španjolac Joaquín Almunia, samo malo primirio, ali prvo će morati ispitati i istražiti svog šefa, predsjednika Komisije, Luksemburžanina Jean-Claudea Junckera.
On se samo dan nakon prvog sastanka Komisije našao u neugodnom skandalu kad je međunarodni konzorcij neovisnih novinara objavio stotine dokumenata o aranžmanima koje su multinacionalne kompanije, a među njima su i Pepsi, Procter & GAMBLE, Heinz, JP Morgan, FedEx, Amazon... sklapale s luksemburškim vlastima kako bi iskoristile pogodnosti tog poreznog raja te u svojim državama plaćale što manji porez.
Potezi nisu nezakoniti sami po sebi, ali pomoć Luksemburga – zapravo davanje državnih potpora – u privlačenju stranih kompanija mogla bi biti u neskladu s europskim zakonima. Sjetimo se koliko je Komisija inzistirala na ukidanju državnih potpora hrvatskim brodogradilištima, što je bio jedan od uvjeta za pristupanje Uniji. Tvrdnje o ilegalnim potporama izravno inkriminiraju Junckera, koji je od 1995. do 2013. bio luksemburški ministar financija i premijer.
– Nemojte da vas zavaraju neke sitnice o Margrethe Vestager. Mislim da će biti manje podložna utjecaju raznih političkih struja od prethodnika. U Danskoj je poznata kao oštra, željezna ministrica koja obavi posao – kažu naši sugovornici iz Danske..
Pod sitnicama misle na "mušice", koje i nisu tako rijetke kod danskih političara. Tako Margrethe Vestager – plete. Ne kod kuće, ne dok se vozi na sastanke ili putuje zrakoplovom. Ona plete na poslu.
– Usred sastanka, pa i onih na najvišim razinama, izvadi klupko i igle i počne štrikati – govore nam. Svom je nasljedniku u Ministarstvu gospodarstva prije odlaska u Bruxelles ostavila jedinstven dar, slona kojeg je sama isplela. Druga navika, ili životni stil, koje se nikako nije željela odreći jest bicikliranje. U Kopenhagenu, gradu u kojem 40 posto stanovnika pedalira, Margrethe Vestager je sjela na bicikl i kad je išla kraljici na preuzimanje mandata.
Biciklom je razvozila djecu po školama – dvije mlađe kćeri utrpala bi u natkrivenu prikolicu, a najstarija bi joj se vozila uz bok. Danas, kad se sa suprugom, profesorom na fakultetu – što je još jedna poveznica sa serijom – preselila u Bruxelles, najstarija kći je ostala u Danskoj jer se priprema za studij medicine.
– Zajedno donosimo odluke. Važno mi je odvojiti vrijeme za obitelj. Navečer isključimo mobitele i posvetimo se sebi – otkrila je.
Za razliku od obiteljskih dogovora, u politici nije sklona kompromisima. U Danskoj se prepričava kako je Vestager inzistirala na ograničavanju prava na pomoć nezaposlenima iako je time uzdrmala vladu. Kad su je upitali što misli o nesretnicima bez posla, pragmatično je odgovorila: – Takav je život.
Taj komentar priskrbio joj je reputaciju hladne i cinične političarke. No unatoč tomu, iz godine u godinu, u istraživanjima javnog mijenja prolazila je bolje od premijerke.
– Smatraju je utjecajnijom i uspješnijom u ostvarivanju svojih ciljeva. Najbolje je znala iskoristila situaciju. Pokazala je jak, čelični karakter – prokomentirao je tu, na prvi pogled, kontradikciju profesor politologije sa Sveučilišta u Aarhusu Rune Stubager.
Sad će tu nepokolebljivost morati pokazati u vođenju sektora Unije koji se nalazi na prekretnici otkada je Unija 1990. bacila ručnik u kut i predala se korporacijama poput Microsofta i time izgubila reputaciju neovisnosti. Bruxelles je pod jakim političkim pritiskom da se pri kontroli spajanja i preuzimanja tvrtki i kontroli monopola prestane slijediti liberalna doktrina te da se pomogne europskim krovnim kompanijama na globalnom tržištu. A neovisnost će moći povratiti samo ako i ona sama bude neovisna od političkih imperativa 28 zemalja članica, koje se s jedne strane boje strane konkurencije, a s druge nisu toliko kritični kad je riječ o domaćim kompanijama.
– Važno je provesti debatu jer, ako ljudi vjeruju da je bolje da ih zaštitimo od konkurencije, da odvratimo pogled od toga da država pomaže nacionalne poslove, onda mislim da smo krivo shvatili koliko je važno imati konkurenciju – odgovorila je na pitanje kako će zauzdati partikularne interese država članica da zaštite svoje kompanije.
Protiv obožavatelja
Od svog prethodnika naslijedila je dosta neriješenog posla, od Gazproma do Applea i Starbucksa, no zasigurno najteži zadatak bit će Google. Oni su joj, odmah nakon nominacije, poslali pismo dobrodošlice kao inicijalni kontakt jer znaju da će se često viđati. Nakon petogodišnjeg prijepora između Googlea i Komisije oko dominacije na tržištu internetskih pretraživača, početkom ove godine sklopljena je kakva-takva nagodba. Googlea se složio da se pri promoviranja specijaliziranih usluga, kao što su hoteli, restorani i trgovine, usluge triju suparnika prikažu jasno s Googleovim prikazom usluga.
– To je rješenje regulatorna crna točka. Krivo ga dotakneš i gotov si – otkrio je jedan njezin suradnik što povjerenica misli o nagodbi. Unatoč skliskom terenu, nije zabrinuta jer "radi s iskusnim i stručnim kolegama". Većinom ženama.
– Nismo sami. Naš je sektor ključan za Europu ako želimo postići da konkurencija na tržištu bude fer te da tvrtke imaju jednaku šansu za razvoj i stvaranje novih radnih mjesta – objasnila je.
Iako je tek preuzela sektor, Bruxelles je dobro poznaje. Pogotovo Britanci. Upravo je ona predsjedala sastancima ministara financija kad je uništila britanski prijedlog da se njihove banke izuzmu od europske regulative kojom se poslovnim bankama ograničava rizično trgovanje vrijednosnicama i time zadala udarac britanskim pokušajima da ograniči buxelleski utjecaj na londonski City.
Iako je George Osbourne, britanski ministar financija, poznat kao njezin obožavatelj, nije se libila ići protiv njega. Nakon neuspjelih pregovora, Osbourne je samo mogao rezignirano priznati poraz:
– Jednostavno nismo mogli ništa učiniti. Margrethe Vestage napravila je sve što si je zacrtala.
>>Juncker sastavlja Komisiju: Fondove EU kontrolirat će Neven Mimica?
Takovu babu mi trebamo. A ne barbiku.