Željka Markić nije liderica nove desnice

Frontmenica udruge U ime obitelji Željka Markić novi potencijal na političkoj sceni. To, međutim, kao ni činjenica da je vrlo uspješno provela projekt ustavne marginalizacije seksualnih manjina, ne znači da se automatski plasirala u relevantnu kandidatkinju za predsjednicu Hrvatske ili da je pitanje dana kada će zbaciti Tomislava Karamarka s liderske pozicije na desnici, kako su to zaključili neki mediji. Željka Markić je u slučaju referenduma o ustavnoj promjeni kojom se brak i u temeljnom državnom aktu definira kao životna zajednica žene i muškarca imala zadatak prezentirati projekt. I u tome je bila iznimno uspješna. Bez obzira na to slavi li tko ili prezire uspjeh udruge U ime obitelji, mora se priznati da je Markić svoju rolu odradila odlično. Od toga da je imala vrlo kontrolirane i ciljane medijske istupe pa do same pojave. Životna dob, gestikulacija i uopće način izražavanja te vanjština Željke Markić, kojom poručuje da pred vama stoji žena kojoj izgled nije na prvom mjestu, čine pojavu s kojom se može identificirati prosječna Hrvatica.Već samim time što se u njoj mogla prepoznati većina nositeljica biračkog prava (a one mlađe je asocirala na njihove majke) Ž. Markić je već odradila dobar dio PR-a. (Jedini gaf bio je kada je pojedinim medijima zabranila pristup, ali to je bilo na samom kraju kampanje pa je ostalo bez posljedica).

No, Markić nije ostavila dojam da je ona osmislila projekt niti da je frontmenica u pravom smislu te riječi.Dakle, ako je i točno da u pozadini udruge U ime obitelji i inicijative za referendum stoji osmišljeni i formirani politički blok, on još uvijek nije izbacio svog pravog lidera niti je definirao krajnje ciljeve.Pokazalo se, međutim, da u Hrvatskoj postoji prostor na krajnjoj političkoj desnici te da su stasale političke snage koje ga žele i znaju popuniti. Premda je referendum o ustavnom definiranju braka politički bio usmjeren protiv aktualne lijeve vlade, zbog njega bi se prije trebao zabrinuti HDZ nego SDP.Zašto HDZ? Iz dva razloga. Prvi je što se prvi put dogodilo da je krajnja desnica, a ne HDZ, dobila apsolutnu podršku Crkve, a drugi je što HDZ na desnom političkom spektru više nema poziciju starijeg brata koji će kontrolirati mlađeg.

Pokojni predsjednik Franjo Tuđman je, za razliku od svojih nasljednika, bio svjestan da u Hrvatskoj postoji radikalno desni politički potencijal, ali da pobjedu na izborima ipak odnosi umjerena većina. Upravo je zbog toga održavao HSP kao svoju satelitsku stranku.No, Ivo Sanader je na parlamentarnim izborima 2007. godine učinio sve da doslovno pomete HSP, a pritom se koristio sumnjivim novcem iz crnog fonda. U tome je bio uspješan, a rezultati njegova uspjeha otvaranje su prostora za nove ekstremno desne političke opcije te dovođenje HDZ-a kao stranke na optuženičku klupu i blokadu sve njene imovine.Karamarko pak vodi svoju politiku, i to radikalniju od Tuđmanove i Sanaderove zajedno.

Tuđman je zagovarao pomirbu, a Sanader je čuveni govor na Splitskoj rivi i zazivanje nacionalističkih strasti koristio samo za osvajanje vlasti, no čim je došao na čelo države, tu je retoriku odbacio.Budući da je HDZ tradicionalno desna konzervativna, ali ne i radikalna stranka, Karamarko se često nađe u tijesnoj koži i zato luta. Otvara teme ustaša i partizana, no one su prošlo svršeno vrijeme i mogu mobilizirati uzak krug ljudi koji se prepucava na webu. Slizao se sa Stožerom za obranu Vukovara kada su državni vrh zaustavili u Koloni sjećanja pa se naknadno distancirao. Onda je potpisao inicijativu da se skrešu prava nacionalnih manjina, a sad se vadi da to nije bilo za ozbiljno. Karamarko raspiruje ideološke strasti, no referendum i zadnja mjerenja rejtinga stranke pokazuju da HDZ (zasad) od toga ne ubire bodove.