'Nije primjereno da bankar, ma koliko bio uspješan, ima deset puta veću plaću od premijera'

Akademik Željko Renier izabran je za novog predsjednika Hrvatskog sabora. U svojoj bogatoj političkoj karijeri dosad je bio, među ostalim, ministar zdravstva i potpredsjednik Sabora, a jedan je od naših najvećih stručnjaka i znanstvenika u medicini. S akademikom Reinerom razgovarali smo o politici, znanosti i njegovoj obitelji i to uz “zdravu čašicu razgovora”, on je naime pio mlijeko, a autor intervjua vodu.

Vaš govor u Saboru nakon što ste izabrani za predsjednika ostao je u sjeni one jedne rečenice u kojoj ste najavili da ćete se zalagati da se promijeni ime Hrvatskog sabora u Hrvatski državni sabor. Je li vam sad žao što ste to rekli?

Nije mi žao jer ja nemam običaj govoriti stvari a da nisam o njima promislio. Kao što sam promislio i o ostatku svog govora. Očito živimo u društvu u kojem su neki, od barem 50-ak poruka koje sam poslao u tom govoru, čuli ili htjeli čuti samo tu jedni riječ.

A govorio sam među ostalim o odgovornosti saborskih zastupnika prema građanima, o potrebi postizanja ravnoteže između slobode tržišta i socijalnog pristupa i solidarnosti, o potrebi demokratizacije društva, o tome da razlike u stavovima ne smiju značiti neprijateljstvo i mržnju nego da mogu i trebaju biti tek različiti putovi i načini da se dođe do zajedničkog cilja, govorio sam o tome da se moraju provesti strukturne reforme u mnogim područjima društva, ne samo vezano uz gospodarsku krizu jer se naše društvo nalazi i u dubokoj društvenoj, moralnoj i vrijednosnoj krizi, da moramo građanima vratiti nadu, optimizam koji su izgubili, ponos... Neki su očito sve te poruke namjerno prečuli.

Jeste li odustali od te ideje s obzirom na to da je teško provediva jer je za promjenu imena Sabora potrebno mijenjati Ustav, a za to je potrebna dvotrećinska većina?

Svjestan sam da bi za to valjalo mijenjati Ustav, za što je potrebno imati dvotrećinsku većinu, a pitanje je kad ćemo je imati u ovom sastavu Sabora. No to sigurno nije najvažnija od niza važnijih poruka koje sam izrekao. Ti koji su sve ostalo prečuli u svojoj opsjednutosti zaboravljaju također da je još na početku 20. stoljeća Stjepan Radić u svim svojim govorima koristio naziv Hrvatski državni sabor i kad se on tako nije službeno zvao. U novijoj hrvatskoj povijesti 90-ih godina se službeno zvao HDS sve dok to nije SDP-ova vlada 2000. ukinula.

Sporno je što se HDS zvao u vrijeme NDH.

A što ćemo onda s Hrvatskim državnim arhivom, što ćemo sa Hrvatskim državnim meteorološkim zavodom? Hoćemo li i to ukinuti samo zato što netko i dalje živi 75 godina u prošlosti i plaši ljude tom prošlošću? Hoćemo li ukinuti cijeli niz naziva koji su postojali prije, za vrijeme i nakon 2. svjetskog rata? Parlament naših susjeda Slovenaca zove se Slovenski državni zbor i kod njih nikome ne pada na pamet da to ospori. Dosta je tih podjela koje neki stalno nameću. Jedna od poruka mog govora je bila da je napokon došlo vrijeme da se prekine s podjelama u hrvatskom društvu. Te podjele ne koriste nikome, one su nas u prošlosti previše koštale. Mislim da je vrijeme da neki konačno prestanu živjeti u prošlosti i počnu živjeti u sadašnjosti i misliti na budućnost, budućnost svoje djece i unuka.

Niste dobili potporu koalicije Hrvatska raste, ali je bivši predsjednik Sabora Josip Leko glasao za vas. Špekulira se da je on to učinio jer želi u Ustavni sud, a za što mu je potrebna potpora i Domoljubne koalicije. Hoćete li i vi za njega glasati u tom slučaju?

Kad sam zahvaljivao gospodinu Leki na dosadašnjem vođenju Sabora, jasno sam rekao da sam svjestan da mu nije bilo baš uvijek lako i da znam da je imao ponekad drukčije mišljenje od onog koje je bio prisiljen iznositi. Žao mi je što ga sad iz njegove stranke pokušavaju zbog neovisnog i korektnog stava koji očito odražava njegovo poštovanje prema meni, a i ja njega poštujem, optužiti za nekakvo kalkulantstvo i eventualnu buduću korist. Posebno je žalosno i ružno što to rade ljudi iz njegove stanke.

Biste li onda glasovali za njega ako se kandidira za Ustavni sud?

U ovom trenutku ne mogu reći za koga bih glasovao ili ne jer još nema kandidata za Ustavni sud. Ustavni sud će se morati u sljedećih nekoliko mjeseci dobrim dijelom promijeniti. Kad vidimo tko će biti kandidati, nadam se da ćemo onda moći dogovorno i konsenzusom, kao što smo postupali godinama prije, sve do ove prošle vlade, izabrati suce. Bivša vlada je prva pokušala bez ikakvog dogovora progurati neke suce, ali srećom nisu u tome uspjeli.

Imate bogatu znanstvenu i liječničku karijeru, sad se govori o vladi stručnjaka, s obzirom na svoju stručnost mogli ste u toj vladi biti ministar zdravlja ili znanosti, zašto ste se odlučili na funkciju predsjednika Sabora?

Mislim da u izvršnoj vlasti treba mjesta dati mlađim ljudima koji imaju više snage da provedu ozbiljne strukturne reforme koje su nužne i u zdravstvu. Nama malo iskusnijima, da ne kažem starijima, možda je prikladnije mjesto u Saboru, gdje naše iskustvo u politici može doći bolje do izražaja.

Kako ćete uskladiti sve obveze, sad ćete imati puno više posla kao predsjednik Sabora, a i dalje se želite baviti i znanstvenim i liječničkim radom?

Sigurno će to sad biti drukčije nego dosad, jer dosad sam bio potpredsjednik Sabora iz oporbe i u većem dijelu mandata nisam dobivao prigodu da predsjedam Saborom. Zadnjih godina nikad nisam pozivan na putovanja na koja su išle saborske delegacije. Stoga su moje obveze bile manje, pa mi je to davalo mogućnost da budem više sa svojim pacijentima i da se više bavim znanstvenim radom. Tako sam si mogao priuštiti da svaki dan budem u bolnici. Mi kliničari se ionako znanstvenim radom bavimo ili noću ili vikendima jer se za radnog vremena ne stignemo time baviti. Svjestan sam da sad to neće biti moguće i da neću moći raditi u bolnici, ići svakodnevno u vizite, ali se nadam da ću naći načina da ipak održim barem djelomično svoju ambulantu i da svoje pacijente i dalje viđam. Nadam se da ću stići održati i studentima pokoje predavanje i seminar na fakultetu jer je i to dio mog života. Desetljećima sam se time bavio pa bih teško mogao od toga potpuno odustati.

Hoće li nova vlada imati tanku ili pristojnu većinu u Saboru?

Prema ovome što ste mogli vidjeti kod glasovanja za mene kao predsjednika Sabora, to je čvrsta većina. Uvjeren sam da će za Vladu biti još čvršća jer većina ljudi želi stabilnost, Vladu stručnjaka i političara koja će imati hrabrosti započeti strukturne reforme o kojima svi pričaju godinama, ali ih se nisu usudili provesti. Vjerujem da će ova vlada, koja će biti pretežito sastavljena od stručnjaka, imati tu odlučnost.

Zamjerili ste Mostu kad je bio u pregovorima samo s koalicijom Hrvatska raste nevjerodostojnost jer su zagovarali tripartitnu vladu, a pregovarali su samo sa SDP-ovom koalicijom. Je li Most sad vjerodostojan kad je otišao u koaliciju samo s Domoljubnom koalicijom?

Oni su ponudili i SDP-u i HDZ-u dogovor o reformama, znamo kako su se tu stvari odvijale. Ako jedna strana želi prevariti drugu, onda je shvatljivo da ona druga strana ne želi više sudjelovati u tome. No Most nije formalno u koaliciji s Domoljubnom koalicijom, on nas podupire i mi surađujemo. To nije formalna koalicija i u tom smislu su oni itekako vjerodostojni iako ih SDP nastoji na sve moguće načine ocrniti i uvrijediti.

Jedna od glavnih tema je i smanjenje plaća zastupnicima i dužnosnicima. Rekli ste da ste za to, ali da bi se i ostalim elitama trebalo smanjiti plaće. Koje su to ostale elite?

Smanjenje plaća je pitanje društvenog dogovora. Ako je društvo u takvom stanju da većina ljudi ima vrlo niske plaće, onda ni političke, ali ni ostale elite ne bi trebale imati strašno visoke plaće.

Koje su onda te ostale elite?

To su mnoge elite na koje mi kao Sabor ili Vlada ne možemo utjecati. Ali bi te elite trebale imati društvenu svijest o tome u kakvoj zemlji i okruženju žive i onda same poduzeti takve korake. Naravno da ne možete natjerati menadžera neke privatne tvrtke da sebi smanji plaću. Financijske elite su ponekad puno utjecajnije nego političke, ali valjda se i njih tiče stanje u društvu.

Znači, vi biste, primjerice, i bankarima smanjili plaće?

Ne bih ja njima smanjio plaću jer to ne mogu, ali ako postoji društveni konsenzus da političarima treba smanjiti plaće, nije onda primjereno da neki bankar ima recimo pet ili deset puta veću plaću od premijera, ma kako uspješan bio. To je pitanje društvene svijesti da i elite trebaju barem donekle dijeliti sudbinu naroda. Naravno da država ne može utjecati na plaće u privatnom sektoru, to nitko i ne pokušava. Svjestan sam da su moje ideje djelomično utopističke, ali pripadam stranci koja je desni centar i demokršćanska pa slijedi socijalni nauk Crkve, a i osobno mislim da su elementi socijalne pravde nužni u svakoj državi. Države u kojima postoje goleme socijalne razlike zapravo nemaju pravi socijalni mir. A one u kojima ne postoje tako velike socijalne razlike puno su stabilnije. Volio bih da Hrvatska bude stabilna država i da socijalne razlike ne budu enormne.

Što mislite o prijedlogu da se zastupnici koji ne dolaze u Sabor financijski kažnjavaju zbog toga?

Kako bi ih trebalo kažnjavati? Samo zbog nedolaska na plenarne sjednice? Pa nisu one jedini oblik rada zastupnika. Mislim da moramo, među ostalim, u procesu vraćanja dostojanstva Saboru težinu rada u njemu prebaciti na odbore, a ne na plenarne sjednice. Prema tome, što ćemo s kažnjavanjem onih koji dođu na odbor, a nisu došli na plenarnu sjednicu? Nikad nisam za mjere kažnjavanja, nego za mjere stimulacije. Nisam uvjeren da bi kažnjavanje unaprijedilo rad Sabora niti da je to jedini način kako se mora povećati dignitet Sabora. On se mora unaprijediti među ostalim davanjem daleko veće uloge odborima, da oni ne budu samo formalnost, a da na plenarnoj sjednici bude glavno i jedino uprizorenje, poglavito za medije.

Koji su vaši politički uzori?

Dr. Franjo Tuđman je sigurno najveći hrvatski političar u 20. stoljeću, a vjerojatno i u puno većem dijelu hrvatske povijesti. On je imao viziju, ali i hrabrost da ostvari ono što su mnogi hrvatski političari prije njega sanjali. Imali smo velike ljude i političare poput dr. Ante Starčevića ili Stjepana Radića koji su sanjali slobodnu Hrvatsku, no stjecanjem povijesnih i niza drugih okolnosti oni su o tome samo sanjali. Tuđman je to ostvario.

A koji su vam uzori izvan politike, u znanosti, medicini...?

Imam prijatelje svjetske stručnjake koji su mi uzori i s kojima surađujem, ali zapravo su mi životni uzori bili i najviše su me indirektno usmjerili moji roditelji. Ne izravno, jer oni su bili protiv toga da studiram medicinu.

Zašto?

Govorili su mi da je to naporan i težak posao, da nema subota, nedjelja i blagdana, što je sve istina. Otac je bio profesor interne medicine i predstojnik klinike u Vinogradskoj bolnici, a majka je bila profesorica pedijatrije i predstojnica klinike također u Vinogradskoj. Oni nisu bili baš sretni što sam se usmjerio prema medicini, no kasnije su to naravno prihvatili. Oni su mi svojim primjerom pokazali da se može, unatoč nepovoljnim okolnostima, radom, poštenjem i marljivošću uspjeti doći do vrhunca u znanosti i struci.

Je li točno da ste najcitiraniji hrvatski znanstvenik iz područja medicine?

Po onome što mi kolege kažu, točno je. Nisam to nikad provjeravao, no kolege kažu da sam najviše citirani znanstvenik iz područja medicine koji živi u Hrvatskoj. Naravno, zacijelo netko tko se odavno iselio u inozemstvo i radi u kudikamo boljim uvjetima ima veći broj citata od mene u svjetskim časopisima.

Odakle potječe vaše prezime?

Moj otac i njegova obitelj su iz Slavonske Požege, a obitelj potječe izvorno iz Austrije. U Austro-Ugarskoj su u 19. stojeću živjeli u Mađarskoj, a onda je moj pradjed iz Velikog Bečkereka (danas Zrenjanin) došao u Požegu. On je bio doktor kemije, otkrio je jedan od prvih lijekova protiv malarije. Tad je naime malarija u južnoj Europi bila veliki problem. Kao obitelj su bili dobrostojeći, kad se pradjed preselio u Požegu, imao je imanje od 12.000 jutara, banku, rudnike... Majčini roditelji su bili iz Istre, a ona se, budući da su se morali iseliti, rodila u Krku.

Reineri su plemićka loza?

Da, mi smo plemeniti Reineri od Brestovca. Moj pradjed je u Brestovcu kod Požege imao svoj mali dvorac. Mnogi današnji Brestovčani ne znaju da je njihov općinski grb zapravo napravljen od elemenata mog obiteljskog grba. Jedan očev stric bio je Dragutin Lerman, poznati istraživač Konga. Baka mi je bila nećakinja jednog od najvećih austrougarskih vojskovođa – feldmaršala Stjepana baruna Sarkotića, zapovjednika Bosne, Hercegovine i Dalmacije.

I pjesnik ste, kad ste zadnji put napisali pjesmu i o čemu?

Moram priznati da, za razliku od znanosti o kojoj sam i jučer nešto pisao, dugo nisam napisao pjesmu ni izdao knjigu. Kako sam se kao mlađi bavio i pisanjem tekstova za zabavnu glazbu, uglavnom za šansone, prije nekoliko godina za Hrvatsku udrugu medicinskih sestara napisao sam tekst himne medicinskih sestara i tehničara, a Toni Glowatzky napisao je glazbu.

Supruga vam je ugledna liječnica, roditelji su vam bili liječnici, kojim putem su krenuli vaš sin i kći?

Točno je da mi je supruga oftalmologinja i također sveučilišna profesorica, no moja su djeca, na koju sam jako ponosan, krenula drugim putem. Sin je pravnik, asistent na Pravnom fakultetu, upravo piše doktorski rad. Kći je odlična maturantica, no ni njene ambicije nemaju veze s medicinom, po onom što govori to su prije menadžment, biznis...

Jeste vi njih odgovarali od medicine kao što su vas vaši roditelji?

Nismo. Ja sam pristaša toga da djeca izaberu sama svoj put. Najvažnije je izabrati da radiš ono u čemu ćeš biti sretan ostatak života. Najstrašnije je ako nisi sretan u poslu koji radiš. Ja sam imao sreće da sam radio posao kojim sam bio sretan. Uvijek sam ga volio i volim ga i danas.

Koji vam je najljepši trenutak koji vam se dogodio u poslu, a koji najteži?

To je teško reći. I lijepi i ružni trenuci vam se događaju u medicini često. Lijepi trenuci su kad uspijete postaviti nekome dijagnozu koja je vrlo složena, a osobito kad nekoga uspijete izliječiti. To vas ispuni neizmjernim zadovoljstvom. Nažalost, ni mi liječnici unatoč svom napretku medicine ni izdaleka nismo svemoćni kao što se to ponekad i nama samima čini, a još više našim pacijentima. Nerijetko ne možemo pomoći i naravno da je čovjek nesretan i frustriran kad to shvati i suoči se sa smrću.

Osobno poznajete niz državnika, od bivšeg američkog predsjednika Billa Clintona do švedskog kralja Gustava. Kako je došlo do tih poznanstava?

S Clintonom sam se upoznao kad je bio u prvom posjetu Hrvatskoj, a zadnji put smo se vidjeli lani u Srebrenici.

A sa švedskim kraljem Gustavom sam se upoznao kad je on tek postao kralj. Bio sam mladi liječnik na jednoj kratkoj izobrazbi u Stockholmu. Za nas nekoliko mladih liječnika iz raznih zemalja bio je organiziran posjet tada mladome švedskom kralju u njegovoj palači, tako smo se upoznali.

Zadnji put kad je bio sa suprugom u službenom posjetu Hrvatskoj evocirali smo uspomene na to vrijeme otprije jako, jako puno godina. Naime, u to vrijeme se u Stockholmu otvorila nova bolnica koja je vrijedila za zadnju riječ tehnike i koncepta bolnice. Kad smo se upoznali, kralj Gustav me je pitao kako mi se sviđa ta nova bolnica, a ja sam bio malo kritičan. Rekao sam da je sve to super, ali da je malo hladna, da je efikasna, no da je u medicini važna i toplina prema pacijentima. On je bio jako začuđen da ja iz puno siromašnije Hrvatske nisam zadivljen najmodernijom bolnicom u svijetu.