Čim smo stigli, na ulazu u Praiju do Forte, vidjeli smo dva lica Brazila – prvo je srdačno, prijateljsko, gostoljubivo, a drugo lice je organizacijski šlampavo - opsežni građevinski radovi ispred stadiona na kojem je uskoro, samo koji dan poslije, počela trenirati naša reprezentacija, a i cesta prema kampu je na nekoliko mjesta raskopana. Sve se dovršavalo u posljednji trenutak.
Stanovništvo
Lokalno stanovništvo vrlo je prijateljski nastrojeno i voljno pomoći. Ne bježe od kamere, voljni su surađivati. Jedini problem je što iznimno slabo govore engleski, a ništa bolje nije ni s talijanskim, španjolskim ili njemačkim. Samo portugalski. Bilo mi je to jako čudno, ali malo mi se razjasnilo kad sam “pregledao” njihove televizijske programe. Sve strano (filmovi, izjave...) sinkronizira se na portugalski, a to je veliko zlo ako želite učiti jezik. Jednostavno, nema vam kako i preko čega ući u uho.
Sporazumijevamo se svakako: rukama, nogama, rijetkim portugalskim riječima koje znamo, pa čak i crtanjem. Prije nekoliko dana raspitivao sam se u praonici peglaju li košulje i koliko to stoji? Nikako se nismo mogli shvatiti. Onda sam zatražio olovku i papir, nacrtao prljavu košulju, perilicu, peglu i novčanicu... i sve to povezao strelicama, kao proces koji teče. Odmah je sve bilo lakše, čak sam dobio i popust.
O klimi
Kovač je odmah procijenio da je bolje ne trenirati ujutro kad je vrućina već nesnosna, a vlaga iscrpljuje, nego je treninge planirao poslijepodne. Nije jednostavno doći ovamo – prvo se treba naviknuti na vrućinu i zrak s toliko vlage. Godišnje doba u koje smo stigli u Hrvatskoj ne postoji – klimatološki je početak zime, ali je najsličnije kasnom proljeću ili ranom ljetu.
Temperature su otprilike 28-30 stupnjeva, uz puno više vlage nego kod nas. Trebalo se naviknuti i na pet sati vremenske razlike, na to da se u dva ili tri sata u noći probudite jer je to doba kad u Hrvatskoj ustajete. A treba se naviknuti i na rani mrak – već u 18 sati je mrkla noć.
O izborniku
U reprezentaciji očito vlada njemačka disciplina. Izbornik je šef parade, svi igrači ga poštuju, a njegovi suradnici poštuju hijerarhiju bez pogovora.
Nitko ništa ne želi komentirati, čak ni benigne stvari, dok “šef” ne dopusti. Sam Niko Kovač je iznimno susretljiv prema medijima. Ne u smislu da mu laska njihova pažnja, nego da poštuje naš posao i izaći će nam ususret s dodatnim izjavama kad mu kažemo da nam je to potrebno zbog rokova i specifičnih medijskih zahtjeva. Nažalost, trenutačno su odnosi s igračima takvi da “ima slike – nema tona” nakon afere s golišavim fotografijama. Osobno ne volim taj “paparazzo” stil, ali to je legitiman oblik novinarsko-fotoreporterskog posla. Ipak, prije nego što su nastale te slike, bilo je puno jednostavnije raditi.
Lokacije
Za javljanja uživo često mijenjamo lokacije. Srećom, ovdje je mnogo atraktivnih, kao s razglednice. Naravno, nastojimo da lokacija ima veze s pričom dana, ali i pazimo da se ne ponavljamo često. U Praiji do Forte neki morski kadrovi uistinu oduzimaju dah. Čuvamo još par sjajnih pozicija za sljedeće dane. U svakom slučaju, Praia do Forte je sjajno, mirno mjesto, gdje je sve blizu i sve se stigne napraviti. Podsjeća me na moju Makarsku rivijeru. U Sao Paulu je sve drugačije i ondje je svaka akcija avantura. Sao Paulo ima više od 11 milijuna stanovnika – to su dvije Hrvatske!
Što se tiče sigurnosti u Sao Paulu, dojmovi su bolji od onoga što smo očekivali zbog svih priča koje su do nas dolazile. Osjećali smo se vrlo sigurno. Ali držali smo se osnovnog pravila ‘prevencije’ i kretali smo se samo dijelovima grada koji su sigurni.
O utakmici s Brazilom
Hrvatska je utakmicu s Brazilom odigrala jako dobro. Naravno, bilo je stvari koje mogu biti još bolje, ali dvadesetak minuta prije kraja imali smo, usred Brazila, rezultat u ravnoteži, a jednako tako i odnos snaga na terenu. A onda je sudac Nishimura uništio utakmicu, sudeći apsolutno nepostojeći i neuvjerljivi jedanaesterac za domaćina. Jasno je da Brazil mora imati mali “vjetar u leđa”, ali da se izmisli takav kazneni udarac u prvoj utakmici, u prvoj situaciji kada domaćin malo zapne... to je ipak smiješno.
Idu mi na jetra svi ovi “hiperkorektni stručnjaci”, dokazujući da tu ima prostora za jedanaesterac jer je Lovren stavio ruku na rame Fredu. Dajte ljudi, ne dokazujte nedokazivo. Kazneni udarac je izmišljen, mir u Brazilu sačuvan, a Japanca treba staviti u prvi avion za njegovu domovinu. Ne smijemo se zavaravati, ta pobjeda je iznimno važna za domaćina, naročito za domaćina koji je na rubu nereda. A oni bi zasigurno izmaknuli kontroli da je Brazil izgubio jer bi se prosvjednici, koji ionako prosvjeduju zbog prevelikog trošenja, još i pitali čemu sve to ako Brazil gubi.
I onda su brojni pokušali dokazati da smo svi mi slijepi kod zdravih očiju. Inače, nakon te utakmice Brazilci na ulicama su nas tapšali po ramenima. I zbog dobre igre naših, i zbog osjećaja ljudi da smo oštećeni. Uvjeravaju nas da smo sigurno drugi u skupini. Bilo bi to sjajno, odmah prihvaćamo.
>>Nakon što je oštetio Hrvatsku, Nishimura degradiran u četvrtog suca
>>Goli Lovren i Čarli opuštali se na bazenu u društvu Srne i Modrića