Zemlja koja kroz blato provlači znanstvenika poput Đikića ni sama ne može bolje proći

Prošlo je već osam dana od najave odlaska iz Hrvatske uvaženog hrvatskog znanstvenika Ivana Đikića, ministar znanosti i obrazovanja Pavao Barišić preživio je glasanje u Saboru, a napadi traju i dalje na – Đikića!

Jedan od bizarnijih napada ovaj je posljednji u kojem je ginekolog Joško Kalilić objavio priopćenje navodeći da znanstvenik Ivan Đikić nije položio medicinski test ECFMG, koji moraju položiti svi strani liječnici koji žele raditi u SAD-u, ni nakon pet godina.

Istina, svatko tko se uključi u raspravu o nekom problemu mora biti spreman na to da će i on sâm biti propitivan pa tako, kad bi netko iznio neki dokaz da je profesor Đikić „zaboravio“ u neko djelo staviti fusnotu, naravno da bi se u tom slučaju trebalo raspravljati i o tome. No, ako je danas nešto neupitno, onda je to činjenica da je profesor Ivan Đikić vrhunski znanstvenik, priznat u cijelom svijetu i kao takav velika vrednota za zemlju poput Hrvatske. Bio bi vrednota i najjačih zemalja na svijetu, ne samo siromašnih i malih poput Hrvatske koja nema niti jedno sveučilište među 500 najboljih na svijetu.

Kada bolje razmislim, možda i nije čudno da je sve završilo pribijanjem uglednog Đikića na križ jer svi oni koji teže znanstvenoj izvrsnosti već su vani, neki dulje, a neki su jučer prešli Breganu sa željom da se ne vrate tako skoro. Oni će svoje znanje dati u službu neke druge države koja će ih čvrsto i radosno prigrliti.

Općepoznata je izreka da onaj narod koji ne poznaje i ne cijeni svoju povijest ne može imati nikakvu budućnost. Uvjeren sam da u jednakoj, ako ne i u većoj mjeri isto vrijedi i za poštovanje vrhunskih znanstvenih umova jedne nacije. Ako se oko nečeg slaže velika većina građana ove zemlje, onda je to da je najveća šansa Hrvatske ulaganje u znanost i obrazovanje, ali pitanje je kako možemo u tome uspjeti kada nam nije stalo ni do toga da zadržimo nekoga poput Đikića na nekom od naših fakulteta.

I onda ćemo se opet sutra čuditi kako to da je toliko mladih u posljednje dvije godine otišlo iz Hrvatske! Normalno da odlaze kada žele učiti od najboljih, poput Ivana Đikića i Igora Štagljara, i žele imati dobre uvjete da mogu provoditi istraživanja. Ostanak ili povratak najblistavijeg što Hrvatska ima zasigurno je najveći mogući nacionalni interes i stoga je premijer Andrej Plenković morao pozvati Đikića na razgovor u četiri oka i smanjiti tenzije te učiniti sve da se on i dalje osjeća poželjnim u Hrvatskoj. Posve je logično da će se mladi sada pitati što oni mogu očekivati od karijere i života u Hrvatskoj kada nikome nije bio bitan ni jedan veliki Đikić. Zemlja koja kroz blato provlači znanstvenika poput Đikića ni sama ne može bolje proći.

I nitko ne bi smio pasti na priče da je i ovo pitanje ljevice i desnice te prihvatiti kao normalno da će desnica sada napadati Đikića jer se i ljevica izruguje Davoru Pavuni, što je jednako apsurdno i katastrofalno za Hrvatsku. Ne, nema tu desnice i ljevice! Ima briljantnih ili prosječnih znanstvenika, uspješne Hrvatske ili Hrvatske potonule u živo blato, a ne desne ili lijeve Hrvatske.

>> Ginekolog Kalilić: Đikić nije položio medicinski test. Đikić: Nije bilo nikakve potrebe

>> Prognali su Đikića, sad mogu u utrku za 50 milijuna eura