To vam je kao zaraza, bolest. Mi smo posebni ljudi. Volimo sebe, ali još više druge. Neopisiv je osjećaj kada možete nekoga spasiti ili pomoći mu - tako su karlovački vatrogasci objasnili zašto su izabrali baš tu opasnu, ali i plemenitu profesiju. Na proslavi 140. obljetnice utemeljenja društva i karlovačkog vatrogastva neki od njih prisjetili su se svojih pothvata.
Predvodili mimohod
– Strašno je bilo kada je šezdesetih godina gorjela tadašnja tvornica “Josip Kraš”. Posebno treba izdvojiti i Domovinski rat. U to vrijeme gorjele su mnoge zgrade, među kojima i ova Gradskog poglavarstva. Bez obzira na granate, spašavali smo što se moglo – prisjeća se Miroslav Hlapec. Jedan od doajena karlovačkog vatrogastva svakako je i Boris Sajevac. Pamti iznimne sportske uspjehe koje su ostvarili u svijetu. Prisjetio ih se s kolegom Vjekoslavom Pavlekom.
– Punih 25 godina nisam oblačio ovo svečano odijelo. Za ovu sam veliku obljetnicu to morao, i u džepovima pronašao rukavice. Evo, bez obzira na godine, još sam spreman za svaku situaciju. Karlovačka vatrogasna ekipa od 1950. do 1960. bila je nepobjediva. Na prvoj Vatrogasnoj olimpijadi u Njemačkoj osvojili smo zlato. Isti smo uspjeh ponovili i na drugoj, u Francuskoj. Predvodili smo svečani mimohod, a nismo znali kako trebamo hodati. Na kraju smo odnijeli još jedno zlato i omogućili da Karlovac 1966. bude domaćin olimpijade. Pripala nam je tada bronca – ponosan je Sajevac.
Samo rade svoj posao
Skupio je čak 61 godinu vatrogasnog staža. Svaki od karlovačkih vatrogasaca imao bi se čime pohvaliti. No, većina skromno odgovara da samo rade ono što najbolje znaju i umiju. Priznaju da im je zbog stalnog angažmana i predanosti trpio obiteljski život.
– Moja je supruga nedjeljom željela na izlete, a ja sam baš tada imao neki skup ili događaj. Bilo je svađa, ali taj se posao ne može mjeriti ni sa kojim – zaključuje Branimir Horvat.