Žene ne kockaju zbog profita, nego depresije

Ajde, obavimo to za pola sata i doma smo u osam. Kakve žene, što ovaj brije. Bit će mu se od lupanja po automatu pričinila neka ženska – bujica komentara provalila je iz nas kada je urednik naručio priču o ženama u kockaricama. Preko volje smo izašle iz Večernjaka.

Dame u bundicama
Prva je stanica ipak bio kafić pokraj naše redakcije.

– Cure, odite u kockarnicu u centru grada. Ako ćete igdje naći žene, onda je to tamo – uputio nas je kolega. Iako sumnjičave, poslušale smo ga. I bingo! U toj kockarnici više žena nego muškaraca. Dvadesetogodišnjakinje uglavnom s frendicama ili dečkima, žene od 40 godina same iskušavaju sreću, a bogme bilo je i starih dama u bundama od svojih 70-ak godina.

– Molim vas, možete li nam dati žetone za automat – zbunjeno smo upitale blagajnicu.

– Kakvi žetoni, ubacuje se novac – prosvijetlila nas je. Biramo automat koji je u nizu onog za kojim sjedi žena od pedesetak godina. To nam je prilika za razgovor s pravom kockaricom, umišljamo. Ubacujemo 20 kuna u automat i krajičkom oka promatramo što ona radi. Iz džepa vadi 200 kuna. Desnom rukom pokreće igru. U lijevoj joj je cigareta. Pogled ne miče s ekrana automata, a izraz lica ne odaje gubi li ili dobiva. Nije prošlo ni deset minuta, a već vadi novih 200 kuna. Dotle mi nespretno stišćemo tipke po automatu. Ništa nam nije jasno. Prilazi nam mladić koji radi u kockarnici i objašnjava pravila igre. I hipnoza počinje. Na ženu do nas zaboravljamo. Na velikoj plazmi vrti se tekma Hrvatska - Švedska. Ne zanima nas. Ne trepćući buljimo u ekran. Mahnito mijenjamo kombinacije. Pet linija, sedam, devet. Odjednom automat poludi, zazvrnda i iskoči natpis – 16 besplatnih igrica.

– Molim? Što je ovo? Zovi onog lika! Ne stišći ništa! – vičemo jedna drugoj.

– Sve je ok. Sad će se odvrtjeti 16 besplatnih kombinacija. Možda zaradite – smiruje nas naš lik. Pet sati sjedile smo tu večer za automatom. Četiri smo puta ubacivale po 20 kuna i na kraju sa zadnjim ulogom zaradile 400. Dobra tri sata vrtjele smo se oko 200 kuna.

Sada idemo doma!
– E, kada dođemo do 250 kuna, uzimamo lovu i idemo doma – barem pet puta smo se zavaravale. Kada smo nalupale taj iznos, vrag nam nije dao mira i lupale smo dalje... Od sjedenja su nas boljela i leđa i stražnjice, ali nismo se mogle odlijepiti od automata.

– Cure, budite sretne što ne znate sve tajne kockarnice – dobacio nam je mladić s početka priče kad smo ga po deseti put zamolile pomoć. U kockarnicu u kojoj radi, dodao je, žene svakodnevno dolaze.

– Jedna je djevojka neku noć dignula 100 tisuća kuna. Doduše, uložila je 50.000. Nije ni trepnula. Zna da će doći i idući dan i vjerojatno potrošiti barem polovicu dobivene svote – pričao nam je ne znajući da priča s novinarkama.

Psihijatar prof. Robert Torre iz KB-a Sestre milosrdnice, koji se bavi liječenjem ovisnika o kocki, objasnio nam je ključnu razliku između žena kockarica i muških ovisnika.

– Žene počinju kockati u srednjoj dobi, oko 30., 40. godine. Ne kockaju zbog zarade, nego zato da bi zaboravile svoj nesretni brak, razvod, frustracije... Depresija žene često potiče na kockanje, a udarajući po automatima, one zapravo guraju glavu u pijesak i ne misle na svoje probleme – tumači Torre. Ovisnica o kockanju svojoj će obitelji priskrbiti manje financijskih problema nego kada se na kocku navuče muškarac.

– Žena kockarica više zanemaruje obitelj nego što troši novac, jer su njeni ulozi manji i zarada joj nije motiv – objasnio je dr. Torre. U svojoj grupi ovisnika o kocki nema nijednu ženu, ali to je zato što se kockarice teže odlučuju na liječenje jer su više stigmatizirane nego muškarci.