Žene oboljele od raka dojke: Za strah nemamo vremena

– Bile su mi 24 godine i napipala sam kvržicu na dojci – počela je svoju potresnu priču Ines Habek (28), koja je među dvadeset i jednom ženom oboljelom od raka dojke, a čije će fotografije na izložbi Damira Hoyke u sklopu mjeseca borbe protiv ove opake bolesti Zagrepčani moći vidjeti u četvrtak u prostorijama HDLU-a.

Zanemarila je kvržicu jer, priznaje, nije željela vjerovati da rak napada i djevojke.

Signali tijela
– Zatvarala sam oči, svi to činimo! Zanemarila sam signale svoga tijela i nastavila živjeti s bolešću, praveći se da je sve u redu – prisjetila se Ines.

No, bolest joj nije dala mira, napredovala je punom snagom, a kvržica je rasla.

– Pretvorila se u veliku lopticu, a liječnici su odmah bili sigurni da je riječ o raku – nastavila je i dodala da je u to vrijeme s danas bivšim suprugom živjela u Njemačkoj.

Kad je doznala istinu, koju je slutila, nije imala vremena za strah. Strah od smrti. Strah od bolesti.

 – Pitali su me što ću sada, ali meni ta pitanja nisu bila jasna jer što mi je preostalo!? Borila sam se iz dana u dan – kaže Ines.

Najprije je, kaže, a slike u glavi vrlo su joj žive, prošla šest mjeseci kemoterapije, kako bi se tumor smanjio, a potom i operaciju u kojoj su joj odstranili cijelu dojku.

– Ma ne samo dojku nego i sve limfne čvorove pod pazuhom, a i prsni su mi mišić iščupali ne bi li uz još 32 zračenja zaustavili rak – otkrila je i dodala da se poslije toga bolest povukla, a ona nastavila živjeti, sa sjenom straha da će “on” opet doći.

– I došao je, lani, pošto sam prošla rekonstrukciju dojke – prisjetila se. Bolove u prsnoj kosti u početku je, kaže, povezivala s rekonstrukcijom, no kad je napipala kvržicu na vratu, bilo je jasno da je čeka još jedna teška borba.

– Rak je metastazirao i raširio se po prsnoj kosti, na limfne čvorove u vratu i mozak – sa zaleđenim smiješkom na licu rekla je Ines i dodala da ovaj put, osim operacije mozga koja je učinjena gama nožem, nema lijeka osim zračenja.

– Kad otpočne borba, nema vremena za strah – kaže Ines koja svojim osmijehom poručuje svima da je još tu i da ne namjerava odustati.

Ta borba otkrila joj je koliko je jaka da izdrži sve što ju je uz rak snašlo.

– Suprug se nipošto nije mogao pomiriti s time da sam bolesna pa sam odlučila otići i pustiti ga da živi u miru – otkriva i dodaje da ga je nedavno čula.

Otkrio joj je da je za svoj rođendan u studenom otkrio kako i sam boluje od raka testisa.

– Pogodilo me, to ne želim nikome – prošaptala je.

A bolesti hrabro u oči gleda još jedna djevojka – Vida Borš (30) koja je prije tri godine otkrila da ima rak dojke koji se lani proširio na kosti i jetru.

– Primala sam kemoterapije, no nisu pomagale jer rak se sve više širio – otkrila je Vida.

Nije to jednostavno, kaže, jer i kemoterapija uništava stanice i truje ono zdravo u tijelu. Nije joj preostalo drugo no da rak pokuša pobijediti na drugi način.

– Prestajem s kemoterapijom i prelazim na poseban režim prehrane – gotovo je uzviknula Vida odlučna u svojoj odluci i nastavila:

– Nitko me ne podržava u tom naumu osim roditelja i mladića, ali meni je dosta kemoterapija – priznala je ova vedra djevojka.

Posebno se hrani odnedavno, uz kemoterapiju, pa su joj se nalazi bitno popravili.

– Metastaze su se na jetri smanjile, a one na kostima ne napreduju dalje – veselo je rekla i dodala kako su je ti rezultati ohrabrili da prekine mučne terapije.

Nije to, ističe, jednostavna odluka, pa iako joj to njezin onkolog nije preporučio, odluku neće mijenjati.

– Moja je liječnica rekla da je krajnja odluka ipak na meni, a ja biram da se moje tijelo očisti od otrova – objasnila je.

Najgore joj je, ističe, što je i poslije tako duge borbe s bolešću nitko od prijatelja ne podržava u naumu da pokuša bez lijekova jer nitko ne zna da se ona više boji kemoterapije nego raka.

I jedan je život mnogo
Iako njezine slike nema na izložbi, podršku ovim hrabrim ženama došla je dati i Sanja Katalenić Iljkić (33).

Njezina majka Darinka jedna je od tri žene čije će slike na Hoykinoj izložbi biti u crno-bijeloj boji jer su na žalost izgubile bitku s rakom.

– Oboljela je u 43. godini i borila se gotovo 10 godina – kaže Sanja.

Ni u jednom trenutku njezina majka nije gubila nadu i nosila se sa svim teškoćama.

– Pristala je na fotografiranje jer znala je da time može pomoći, upozoriti žene, da se redovito kontroliraju – kaže Sanja sa suzama u očima i dodaje da ako time spasi i jedan život, njezina je majka učinila mnogo.