\"Mafijo!\". Na to se neće odazvati nikakav ćelavi, nabildani frajer, već visoka i vitka crnokosa mlada žena u zagrebačkim Sesvetama. Zamahnut će glavom, otkriti fino našminkano lice pa se široko nasmiješiti jer zna da je tako zovu samo prijatelji.
A zezaju je takvim i sličnim nadimcima otkako je prije sedam godina završila iza rešetaka pod sumnjom da je organizirala seriju pljački u Zagrebu sa još četvoricom mlađahnih prijatelja iz kvarta. Dok se po naselju priča da je svima njima zavrtjela glavom pa su dečki plesali kako je svirala, ona je umiješanost u pljačke nijekala neprestano ponavljajući da je žrtva lažljivog klinca na temelju čijeg je iskaza osuđena, ali i bivšeg dečka sklonog kriminalu u kojeg je kao klinka bila ludo i slijepo zaljubljena kao što to već tinejdžerice znaju biti. U remetinečkom pritvoru provela je godinu dana, a sud ju je na kraju osudio na tri godine uvjetne kazne redom zbog razbojništva u trgovini i kasinu, pljačke benzinske pumpe i provala u kuće. Osuđena je i zbog posjedovanja oružja, ručnih bombi i eksploziva. To je oružje, kaže, zapravo pripadalo ocu onog dečka zbog kojeg je, tvrdi, 2007. osuđena. No nakon što je taj dečko ukrao mobitel, osvete radi ukrala mu je kutiju s oružjem koju je potom u pretrazi stana pronašla policija.
Ćelija široka jedanaest koraka
– Kada su me s lisicama uveli u pritvor, bilo je doslovno kao u horor-filmu. Ispred mene se protezao dugačak, uzak hodnik, gorjela su neonska svjetla, a jedno nije radilo pa je djelomično bio mrak, što je još pojačavalo stravičnu atmosferu. Grozno sam se osjećala, bila sam prestravljena, na polovici hodnika prestala sam osjećati noge pa me pravosudna policajka pridržala i pitala je li mi dobro, a ja joj od šoka nisam mogla odgovoriti, zanijemjela sam – prisjeća se ta mlada žena dok pripaljuje cigaretu u sesvetskom kafiću pa nastavlja:
– Dva dana sa mnom nitko nije razgovarao u ćeliji, kasnije sam shvatila da je takvo ponašanje uobičajeno kada dođe netko novi. U zatvoru se uvijek zna kada i koja pridošlica dolazi. Mi smo se uvijek molile da ne dođe u našu ćeliju jer su ionako vrlo male. Sjećam se da je jedna bila trinaest koraka široka i jedanaest koraka dugačka – domeće pa nastavlja:
– I dalje sam obožavala svog dečka vojnika, on mene, čini se, manje, poslao mi je dva pisma i jednom me posjetio. No majka me cijelo vrijeme podržavala i bila uz mene. U Remetincu su me kljukali svakojakim tabletama, zapravo tamo si svaki zatvorenik sam propisuje terapiju, bira kakve tablete hoće. Kada sam izišla na slobodu, bilo me strah ljudi i njihovih komentara, ali strah se pokazao neopravdanim, dočekali su me (smije se) kao generala Gotovinu! Zaista nisam očekivala tako toplu dobrodošlicu! No, kad se sve sleglo, pala sam u tešku depresiju. Pola godine provela sam u krevetu spavajući i teturajući po kući. Mislila sam da nema smisla nastaviti sa životom kada sam tako osramotila sebe i svoju obitelj, nisam znala kako krenuti dalje, kako ću pronaći posao i nastaviti sa životom. To je kulminiralo kad sam progutala hrpu tableta da skončam sa životom, a zatim sam završila na psihijatriji. A ozdravila sam na tom odjelu kada sam shvatila da su moji problemi mizerni naspram problema ljudi koji su ondje sa mnom ležali – kaže. Krenula je u svijet glazbe, radi kao DJ na partyjima i putuje.
Ta mlada Zagrepčanka divlje prošlosti bila je jedna od prvih razbojnica u Hrvatskoj. Žene i oružje prije desetak godina gotovo da i nisu stajale u istoj rečenici u vijestima crne kronike jer oružje je uglavnom bilo rezervirano za muškarce. No, otkad se gospodarstvo u Hrvatskoj počelo urušavati, pojavile su se žene koje se ne libe oružanih pljački, i to banaka. Iako u MUP-u ne postoje službene statistike o broju žena razbojnica, vidljivo je, otkrivaju inspektori kriminalističke policije, da se sve više dama odlučuje na takav potez.
– Zadnjih nekoliko godina žene su stajale iza pljačaka nekoliko banaka, što se dotad nije događalo. Za razliku od muškaraca, one uglavnom nisu profesionalne pljačkašice, drugim riječima, čine to iz očaja, nespremno i amaterski – kaže jedan inspektor.
Primjer amaterizma je i pljačka poslovnice Splitske banke u Zagrebu koju je organizirala osuđena medicinska sestra Anica Biberović. Ona je, vjerojatno u panici, ne razmišljajući tijekom pljačke, dala pištolj svojoj kompanjonki u zločinu, zaposlenici banke koja je tada radila, a jasno – trebale su skrivati da se poznaju.
– Kada govorimo o ženama koje pljačkaju banke, specifično je što je uvijek riječ o ženama srednjih godina, u četrdesetima i pedesetima, a gotovo uvijek u pozadini priče stoje veliki dugovi, najčešće kamatarima koji im ne daju mira, zatim bankama, jamcima, prijateljima. Mlađe žene više pljačkaju zlatarnice, trgovine i drugo – kaže inspektor MUP-a koji zbog prirode posla želi ostati anoniman.
Šarmirala kolege
Upravo se spomenuta Anica Biberović (50), njezina prijateljica Vesna Posmodi (53) i Senka Pandža (62) uklapaju u prototip žena koje pljačkaju banke. Sve su one, napomenimo, osuđene na manje zatvorske kazne zbog razbojništva Splitske banke na zagrebačkom Laništu 2010. iz koje je Anica Biberović odnijela 202 tisuće kuna te poslovnice iste banke u Maksimirskoj ulici u ožujku iduće godine iz koje su Vesna Posmodi i sad iskusnija Anica Biberović pobjegle sa sedamsto tisuća kuna. Senki Pandži su pak plaćale za šutnju. Zajedničko svim trima bilo je bježanje od kamatara, a protiv Vesne Posmodi, politologinje, i prije su se vodili kazneni postupci jer je, radeći u Hrvatskim vodama, od kolega uz kombinaciju šarma i ljepote uspjela iskamčiti da joj podignu čak sedamnaest kredita uz 29 jamaca! Njezini kolege tvrde da nitko nije znao jedan za drugoga. No kula od karata kad-tad se morala početi urušavati, a Vesna Posmodi više nije imala kamo. Baš kao ni Anica Biberović. Nije stoga čudno što je potonja, nakon što je u nju uperila plastični pištolj iz kineskog dućana, jednoj preplašenoj zaposlenici banke u Maksimirskoj ulici u Zagrebu rekla, kao da joj je ispričava: \"Ja to moram napraviti\".
Kada je uhićena, do tada neosuđivana samohrana majka Anica Biberović dva je sata šutjela u policijskim prostorijama. Htjela je valjda opipati kakvim dokazima raspolažu, a kada su je suočili s materijalima, brzo je sve odlučila podijeliti s inspektorima. Slično se ponašala i ugostiteljica Katica Boršić (46), lani osuđena zbog pljačke Splitske i dvije OTP banke. Požalila se da je dugovala više od sto tisuća kuna poreznicima.
– Žene su na ispitivanju senzibilnije od muškaraca, ne znam kako bih to najbolje objasnio, ali postoji neka razlika. Kada ih se suoči s dokazima, žene će, recimo, brže od muškaraca u istoj situaciji shvatiti da nemaju izlaza i reći će što se dogodilo. Također, kada ih se uhiti, žene će puno rjeđe od muškaraca ponoviti kazneno djelo – prepričava svoja iskustva sa ženama razbojnicama jedan inspektor. Tko zna hoće li tako biti i sa još uvijek nepoznatom ženskom osobom koja je početkom kolovoza opljačkala Imex banku u Frankopanskoj ulici u samom središtu Zagreba.
Prema klasičnom scenariju, povikala je \"Dajte novac!\", na što su joj preplašeni djelatnici predali šezdeset tisuća kuna. Dok je ona barem zasad izmakla policijskim rukama, 49-godišnja Ljiljana Č., navodno pristojna i draga gospođa iz kvarta, također pritisnuta dugovima, nedavno je uhićena jer je prije dva mjeseca s pištoljem opljačkala zlatarnicu Aurum u Importanne galeriji u Zagrebu. Jelena K., policiji otprije poznata po krađama, nedavno je uhićena u pokušaju pljačke zlatarnice u Zagrebu, no nju vjerojatno nisu motivirali dugovi, već žudnja za drogom. To je drugi najčešći razlog zbog kojeg žene u Hrvatskoj navlače fantomke.