Eve Ensler, poznata američka dramaturginja i scenaristica, autorica bestselera Vaginini monolozi, u Vukovaru je govorila o seksualnom nasilju u ratu. Ensler je u svijetu vrlo poznata i kao aktivistica koja se angažira na područjima na kojima su u bližoj ili daljoj prošlosti zabilježeni slučajevi silovanja. Dosad je bila u BiH, Hrvatskoj, na Filipinima, u Kongu, Sijera Leoneu... Zaslužna je i za organiziranje V-dana kada aktivistice i aktivisti za ljudska prava čitaju Vaginine monologe i suprotstavljaju se nasilju.
Odakle crpite snagu za aktivizam i rad sa ženama žrtvama silovanja i nasilja?
– Kao dijete i ja sam bila zlostavljana. Tad sam imala izbor, suprotstaviti se i boriti za sebe i druge ili umrijeti. Odabrala sam borbu. Nakon što sam preživjela rak, još ću se više boriti. Dobila sam drugi put život i neću ga samo tako potrošiti. Svaka žena koja je silovana dobila je šansu drugog života. Stoga ih trebamo podržati da postanu moćne.
Kao aktivistica bili ste u Kongu, na Filipinima i drugdje gdje su počinjeni zločini nad ženama. Jeste li išta uspjeli postići ondje?
– To su zemlje u kojima su nad ženama počinjeni strašni zločini, zlostavljanja, silovanja. Na Filipinima žene koje su još u Drugom svjetskom ratu silovali japanski vojnici i danas se bore da dobiju nekakva prava i naknadu. Imaju i više od 80 godina, ali ne odustaju. I u Kongu su se zbile strašne stvari, žene su zbog svega proživljenog imale noćne more, bile agresivne, nisu voljele svoju djecu. Organizirali smo Grad radosti i mogu reći da su rezultati više nego dobri.
Mogu li žrtve silovanja potisnuti i zaboraviti svoje traume?
– Svakako da mogu. Najbolji dokaz su žene u Kongu, kao i ja sama. I sama sam bila silovana, ali s time više ne živim. Žene u Kongu tijekom šest mjeseci svakodnevno prolaze kroz razgovore, radionice, psihoterapije, razna osnaživanja, saznaju svoja prava. Rezultati su više nego odlični. One su nakon šest mjeseci postale druge žene. Nemaju više noćnih mora, nisu agresivne i opet vole svoju djecu. Potrebno je da se s tim ženama radi, da imaju podršku i ljubav.
Čuli ste svjedočenja žena iz Vukovara i Hrvatske koje su silovane tijekom rata. Kako vidite žene Vukovara?
– Mislim da su žene silovane u Vukovaru potpuno zaboravljene. One su 20 godina čekale razumijevanje, pravdu, ljubav, no to nisu dobile. Nadam se da se to počelo mijenjati i da će ljudi podržati te žene. Na taj način promijenit će se i cijela zajednica. Mislim da ovdje postoji ljutnja, bol i tuga koja mora izaći da dođe do izlječenja. Žene imaju pravo na izlječenje i pravdu. To je važno i za sam Vukovar da krene naprijed.
Postoji li razlika između žena u Konga i Vukovaru?
– Ono što se dogodilo ovdje, u Kongu ili bilo gdje drugdje ima zajednički nazivnik – patrijarhat. Sve je to isto ili veoma slično. No, postoje i prekrasne žene i muškarci koji žele promijeniti stanje. Moramo svi biti uporniji, otvoreniji, revolucionarniji i promijeniti stvari.
Kakve posljedice za društvo mogu biti ako se ne počne raditi sa silovanim ženama i ako sve ostane na ovome što je danas?
– Upravo sam to vidjela u Manili, gdje žene od Drugog svjetskog rata čekaju pravdu. Ako nema pravde, uvijek se ponavlja okrutnost i strava. Kada pogledamo te žene i vidimo da nitko nije odgovarao, znamo da se to opet može dogoditi i da zapravo nitko nije siguran. Ako se pravda ne zadovolji, te žene ostaju bez poštovanja. Ako nema pravde, one se boje da im se silovanje opet ne dogodi jer misle da će opet biti tretirane na isti način. S tim strahom te žene žive stalno. Zato i nema mira bez pravde.
Mislim da dotična nije \"ubrala\" specifiku ratnih silovanja u exSFRJ ratovima devedesetih godina. Dakle, odaziv na mobilizaciju je bio malen, plaće vojnika još manje (par stotina maraka mjesečno je bila ohoho plaća) - pucalo se, ginulo se... I onda je životno rješenje bilo da se vojnicima omogući nesmetano iživljavanje na ženama suprotne strane, u namjeri zapovjednika da ih tako motiviraju i namire, kad već ne mogu financijski i ratnim plijenom. Pa su se mnoge sirovine na taj način upustile u ratovanje i zadovoljile usput i najniže spolne porive. Tako da u ovom slučaju ne bi prošle klasične macho šablone akademskog tipa kojima dotična dama spretno barata.