– Stoj, policija! – upozorava policajac Davor Adžamić muškarca za kojeg sumnja da pokušava ilegalno prijeći granicu. Pored policajca je njegov vjerni partner, sedmogodišnji belgijski ovčar Zeus koji kreće u akciju onog trenutka kada se ilegalac ogluši na naredbu. U nekoliko sekundi sumnjivca zubima hvata za odjeću, ruši ga na tlo i zalaje nekoliko puta kako bi gazdi javio da je obavio posao. Na mjesto događaja odmah stiže i policajac Adžamić, zadovoljan Zeusovim ulovom. Iako je ovaj put bila riječ tek o vježbi u kojoj je improviziranu granicu činila livada Policijske akademije u Zagrebu, a u ulozi ilegalca našao se policajac Ivan Antolović u zaštitnom odijelu teškom 30 kilograma, scenarij je to koji je uigrani tim u dvije godine zajedničkog rada ponovio bezbroj puta.
Učenje od malih nogu
Davor Adžamić vodič je neustrašivog Zeusa, psa zaštitno-napadačke namjene, ali i instruktor u Centru za obuku vodiča i dresuru službenih pasa. Ondje zajedno sa još desetak kolega pod budnim okom voditeljice Centra, Sanje Herceg Györ, šest do osam mjeseci obučava pse kako da nanjuše drogu, eksploziv i ljude i uhvate opasne kriminalce. Službene pse, ovisno o potrebama MUP-a, bira povjerenstvo sastavljeno od predstavnika MUP-a, Ministarstva obrane i Veterinarskog fakulteta, a nabavljaju se iz Obučnog centra vodiča i službenih pasa “Satnik Krešimir Ivošević” u Dugom Selu.
– Uzimamo štenad od četiri mjeseca, ali i pse od godinu dana. Ovisno o dobi psa mijenjaju se i kriteriji koje mora ispuniti. U svakom slučaju, ne smiju biti bojažljivi i moraju pokazati želju za igrom i nagon za plijenom – objašnjava Ivan Križić, instruktor specijaliziran za obučavanje pasa za protueksplozivnu zaštitu. Radni vijek im je u prosjeku osam godina, ali može se i produljiti ili skratiti, ovisno o zdravstvenom stanju psa. Oni svake godine moraju iznova proći testiranja da bi zadržali licenciju. Svaki pas u završnoj fazi obuke dobiva i vodiča koji također mora proći obuku na Policijskoj akademiji.
Foto: Borna Filić/PIXSELL
– Kada neka policijska uprava iskaže potrebu primjerice za psom za detekciju eksploziva, svoje policajce šalje na obuku k nama. Osim klasične obuke za rad sa psima koju prolaze, proučavamo i njihov odnos sa psom i razinu motivacije. To je ključan faktor jer vodiči ipak sa svojim psima provode 24 sata na dan i moraju se naučiti jedan na drugoga i biti tim – objasnila je Sanja Herceg Györ, voditeljica Centra za obuku službenih pasa. Tragači sa svojim vodičima nerijetko ostaju i nakon što im istekne radni vijek, a kao svojevrsnu mirovinu, psi od MUP-a doživotno dobivaju hranu.
Navikavanje na ljude
Ovčarka Dona daleko je od mirovine. Stara je tek 11 mjeseci i u početnoj je fazi obuke. Zatekli smo je kako veselo trči livadom i sluša naredbe instruktora Tomislava Šiletića.
– Uvijek učimo kroz igru. Pas uvijek traži lopticu ili hranu, ono što mu je prirodno. Lopticu natopimo mirisom droge da bi je kasnije znao prepoznati. Dona zna da će svoju lopticu dobiti natrag kad je pronađe. Ipak kad je nanjuši, mora mirno leći i ne smije ništa dirati. Također, vrlo je bitno i da se socijalizira i navikne na ljude i različitu okolinu – pojasnio je princip rada Šiletić.
Za to vrijeme, nekoliko metara od njih, 17-mjesečni Blondi sa svojim instruktorima Alenom Subotićem i Antunom Vujčićem vježba pronalaženje eksploziva koji su zakopali u zemlju. Staloženo i mirno njuši tlo i za manje od minutu potraga je završena. Blondi je legao pored mjesta na kojem je pronašao improviziranu eksplozivnu napravu i čekao znak instruktora.
– Bravo, Blondi, bravo – policajac Vujčić razdragano tepa belgijskom ovčaru i kao nagradu za uspješno obavljen zadatak daje mu igračku.
zgodan članak.... imam prilike vidjeti te pse u akciji, stvarno im se nije za zamjeriti..