Zgrade građene po standardu bivše države trebale bi izdržati veća podrhtavanja tla

U obavijesti Seizmološke službe stoji da su u nedjelju u 6 sati i 24 minute seizmografi zabilježili vrlo jak potres s epicentrom kod Markuševca pokraj Zagreba. Magnituda potresa iznosila je 5,5 stupnjeva prema Richteru, a intenzitet u epicentru bio je VII stupnjeva MCS ljestvice. Potres se osjetio diljem Hrvatske.

U širem epicentralnom području potres je izazvao znatne štete. U 7 sati i 1 minutu dogodio se i naknadni potres magnitude 5,0. Što i kako se dogodilo, odnosno prouzročilo najjači potres u Zagrebu u posljednjih nekoliko desetljeća, pitali smo nekoliko seizmologa.

Reversni i normalni rasjed

– Za sada se još rade analize i kasnije ćemo znati više o samim potresima. Manjih potresa će biti puno dok je vjerojatnost za jači potres od jutrošnjeg udara vrlo mala. Sada je važno ostati miran i pokušati ne prilaziti objektima koji su oštećeni zbog mogućnosti pada predmeta uslijed podrhtavanja, rekao nam je odmah nakon događaja doc. dr. Josip Stipčević s Geofizičkog odsjeka Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu.

Objasnio je da je za sada moguće reći jedino kako se potres dogodio ispod južne strane Medvednice na rasjednoj plohi koja je nagnuta prema jugoistoku ili sjeverozapadu, no to se ne može sa sigurnošću znati dok se ne naprave podrobnije analize potresa. Nije prvi put da se jači potres dogodio u području Medvednice.

– Područje Medvednice je seizmički aktivno. Ne nalazi se direktno na granici tektonskih ploča, već se potresi događaju na rasjedima iz davne geološke prošlosti. Najjači potres u ovom području za koji znamo bio je upravo veliki zagrebački potres, magnitude 6,2, s epicentrom kod Kašine na Medvednici  – rekla nam je dr. sc. Marija Mustać, također s Geofizičkog odjela.

Naš poznati geofizičar prof. dr. sc. Hrvoje Tkalčić s Australskog nacionalnog sveučilišta u Canberri, koji se istaknuo istraživanjem o jezgri zemaljske kugle, dao nam je širi uvid u to kako točno nastaju potresi.

– Točno je da treba očekivati pojačanu seizmičku aktivnost u sljedećim danima i tjednima. Tek nam preostaje da detaljnije analiziramo ovaj potres i cijelu zonu rasjeda u kojem se dogodio glavni potres (i naknadni potresi). Iz analize naknadnih potresa obično se bolje može odrediti fizikalni mehanizam glavnog potresa, dakle orijentacija rasjeda na kojem je nastao, kako su se stvari odvile u rasjednoj zoni, npr. u kojem smjeru je išao jedan blok, a u kojem smjeru drugi itd. Izgleda da se radi o reversnom rasjedu. Zamislite da prerežete jedan drveni blok na dva dijela, ali tako da nožem razrežete odozgo dijagonalno prema dolje. Reversni rasjed bio bi onaj kod kojeg se, primijeni li se sila sa strane, blokovi počnu gibati po dijagonalno razrezanom rasjedu tako da jedan krene prema gore, a drugi prema dolje. Obrnuto od toga bio bi “normalni” rasjed, kod kojeg umjesto pritiskanja na blokove sa strane, vučeš bočno prema van – smjer gibanja blokova tada bi bio suprotan.

Video: Čitatelji

Energija koja se oslobodila u žarištu

No pričekajmo detaljniju analizu kolega s Geofizike PMF-a da vidimo što se zapravo dogodilo u samom hipocentru. Treba vidjeti na terenu vidi li se rasjed. To bi puno pomoglo u zaključcima o tome o kakvom se potresu radilo i na kojoj se rasjednoj plohi dogodio jer je matematičko rješenje dvoznačno. Naime, moguća su dva rješenja, a manifestacija na površini tu dvoznačnost svede na jednoznačno rješenje, rekao nam je dr. Tkalčić.

Objasnio je i kako je prema prvim analizama magnituda potresa koja se u modernoj seizmologiji određuje na temelju energije koja se oslobodila u žarištu, odnosno hipocentru potresa, bila 5,4, no da se nekim slučajem dogodio jači potres, recimo magnitude 5,7 kao što je to bio slučaj na granici Grčke i Albanije ili potresu magnitude iznad 6,0, radilo bi se o energiji koja je desetak puta veća od ovoga. Razlika od 1,0 u takvom načinu mjerenja znači razliku od deset puta u energiji.

Za mišljenje smo upitali i geološkog veterana, prof. dr. sc. Marinka Oluića.

– To je jačina kod koje starije i derutne kuće koje nisu građene betonom, pogotovo ne armiranim budu podložne oštećenjima ili čak rušenjima, a posebice je ranjiv dimnjak. Na nekim mjestima je vjerojatnost da će se potres dogoditi i 90 posto dok je na drugim mjestima ta vjerojatnost 20 posto, ali i u jednom i u drugom slučaju nemoguće je znati kada. Područja u kojima se potresi mogu očekivati određena su prema ranijim saznanjima. Međutim, u svakom zlu ima i dobroga. Prema dosadašnjim podacima, ovdje se ne bi trebali očekivati potresi magnitude 8 ili 9 koji su razorne rušilačke snage. Potresi koji su se do sada ovdje događali bili su magnitude maksimalno 6,5 te se to može očekivati na ovom području. Pa ni onaj iz 1880. godine nije bio jači, no bio je dovoljan da snažno ošteti zgrade čija je gradnja tada bila ipak slabije kvalitete. Često je glavni udar i najjači, pa nakon njega dolazi do relaksacije tla i dolaze manji potresi. No to nije pravilo, jer i poslije manjih potresa može doći do velikog potresa, a također nije moguće utvrditi vrijeme u kojem bi se takav potres mogao dogoditi. Važno je reći da su naše novije zgrade, pa i one koje su rađene po JUS-u, standardu bivše države, dosta dobro napravljene i to zbog potresa u Skopju nakon kojega je uveden taj standard, rekao nam je dr. Oluić.