PROSLOV
Na početku rujna 2017., u osmome mjesecu Trumpova mandata, Gary Cohn, nekadašnji predsjednik upravnog odbora Goldman Sachsa i predsjednikov glavni gospodarski savjetnik u Bijeloj kući, oprezno je u Ovalnom uredu pošao prema stolu Resolute. Visok 191 centimetar, ćelav, nagao i pun samopouzdanja, Cohn je u 27 godina u Goldmanu za svoje klijente zaradio milijarde dolara, a za sebe stotine milijuna.
Dodijelio si je pravo nenajavljenog ulaska u Ovalni ured predsjednika Trumpa, a predsjednik se nije pobunio. Na pisaćemu stolu bio je nacrt pisma od jedne stranice naslovljen na predsjednika Južne Koreje kojim se ukida Sporazum Sjedinjenih Američkih Država i Južne Koreje o slobodnoj trgovini, poznat pod kraticom KORUS.
Ukrao dokument sa stola
Cohn je bio zgrožen. Trump je mjesecima prijetio povlačenjem iz sporazuma, jednog od temelja ekonomskih veza, vojnoga saveza i, najvažnije, najtajnijih obavještajnih aktivnosti i sposobnosti. Po ugovoru sklopljenom pedesetih godina dvadesetoga stoljeća, Sjedinjene Američke Države u Južnoj Koreji stacionirale su 28.500 svojih vojnika i vodile najtajnije i najosjetljivije programe posebnoga pristupa (Special Access Programs, SAP) za dobavu najvažnijih tajnih, šifriranih obavještajnih podataka i vojnih resursa. Sjevernokorejski interkontinentalni balistički projektili sad su imali mogućnost nošenja nuklearnih glava, možda i do samoga američkog kopna. Raketi iz Sjeverne Koreje do Los Angelesa treba 38 minuta. Ti su obavještajni programi omogućavali SAD-u da lansiranje interkontinentalnog projektila u Sjevernoj Koreji otkrije već za sedam sekundi. Nevjerojatno, ali opremom smještenom na Aljaski za to im treba 15 minuta – što je nevjerojatna vremenska razlika. Sposobnost otkrivanja lansiranja za sedam sekundi omogućava američkoj vojsci da na vrijeme sruši sjevernokorejski projektil. Riječ je o možda najvažnijoj i najtajnijoj zadaći vlade Sjedinjenih Američkih Država...
Sve je proisteklo iz Trumpova bijesa zbog podatka da SAD s Južnom Korejom ima godišnji trgovinski deficit od 18 milijardi dolara, a na godinu troši 3,5 milijardi dolara kako bi tamo držao svoje postrojbe. Unatoč gotovo svakodnevnim izvješćima o kaosu i neslozi u Bijeloj kući, javnost zapravo nije znala koliko je doista loše stanje u njoj. Trump je stalno bio nemiran, rijetko bi se na išta mogao usredotočiti i stalno je mijenjao raspoloženje. Nešto bi ga ozlovoljilo, nešto bi ga malo ili veliko razgnjevilo pa bi za trgovinski sporazum KORUS rekao: “Danas se povlačimo.”
Ali sad je na stolu bilo pismo s datumom 5. rujna 2017., potencijalni okidač katastrofe za nacionalnu sigurnost. Cohn se zabrinuo da će Trump potpisati pismo ako ga vidi. Zbog toga je Cohn uklonio nacrt pisma sa stola Resolute i stavio ga u plavu mapu označenu riječju “KEEP” (“Sačuvati”). “Ukrao sam ga sa stola!”, poslije je rekao suradniku. “Nisam mu mogao dopustiti da ga vidi. Nikad neće vidjeti taj dokument. Morao sam zaštititi zemlju.”
U anarhiji i neredu u Bijeloj kući i Trumpovoj glavi predsjednik nikad nije saznao za pismo koje mu je nestalo sa stola. U uobičajenim okolnostima Rob Porter, tajnik osoblja i organizator predsjednikovih spisa, bio bi odgovoran za predočavanje pisma poput ovoga naslovljenoga na predsjednika Južne Koreje. Ali ovaj je put, nevjerojatno, nacrt pisma do Trumpa stigao nepoznatim kanalom. Tajnik osoblja jedan je od neuočljivih, ali iznimno važnih službenika u Bijeloj kući. Mjesecima je Porter predsjednika Trumpa izvještavao o izvršnim memorandumima i drugim predsjedničkim spisima, među njima i najosjetljivijim nacionalnim sigurnosnim ovlastima za vojne i tajne aktivnosti CIA-e. Visok 194 centimetra, mršav poput motke, star 40 godina i odgojen kao mormon, Porter je bio jedan od nevidljivih: organizacijski čovjek bez glamura koji je pohađao Harvard i Harvardov pravni fakultet te bio Rhodesov poslijediplomac na Oxfordu. Porter je poslije otkrio da je nacrt pisma imao nekoliko kopija, a za to da se nijedna ne zadrži na predsjednikovu stolu pobrinuli su se on ili Cohn...
Bio je to pravi administrativni državni udar, potkopavanje volje predsjednika SAD-a i njegovih ustavnih ovlasti. Osim što je koordinirao političke odluke i sastanke te vodio predsjednikovu papirologiju, kako je Porter rekao jednome suradniku: “Trećina mojih svakidašnjih dužnosti bila je da pokušam reagirati na doista opasne ideje koje je imao i uvjeriti ga da možda i nije riječ o tako dobrim idejama.” Sljedeće su strategije bile odlaganje, odugovlačenje i citiranje pravnih ograničenja... Bilo je dana ili tjedana kad je sve izgledalo u najboljem redu i kao da su se odmaknuli nekoliko koraka od ruba. “Ali bilo je trenutaka kada bismo pali s ruba i trebalo je poduzeti određene korake. Bilo je to kao da stalno hodate po rubu.”
Predsjednikova izmaglica
Premda Trump nikad nije spomenuo pismo nestalo 5. rujna, nije zaboravio na svoje namjere. Poslije je jednom prilikom u Ovalnom uredu došlo do žustre debate o sporazumu s Južnom Korejom. “Nije me briga”, rekao je Trump. “Dosta mi je raspravljanja! Ne želim više slušati o tome. Povlačimo se iz KORUS-a.” Počeo je diktirati novo pismo koje je htio poslati.
Jared Kushner, predsjednikov zet, ozbiljno je shvatio Trumpove riječi. Sa samo 36 godina Jared je bio viši savjetnik u Bijeloj kući i imao samopouzdano, gotovo aristokratsko držanje. S Trumpovom kćeri Ivankom u braku je od 2009. Jared je sjedio najbliže predsjedniku i počeo je zapisivati to što je Trump govorio. “Završi pismo i donesi mi ga da ga potpišem”, zapovjedio mu je Trump.
Cohn i Porter nisu pripremili sljedeći nacrt i predsjedniku se nije imalo što pokazati. Stvar se, nakratko, izgubila u izmaglici predsjednikova odlučivanja. Trumpa su zaokupile druge stvari. Ali pitanje KORUS-a uporno se vraćalo na repertoar. Cohn je razgovarao s ministrom obrane Jamesom Mattisom, umirovljenim generalom mornaričke pješadije, možda najutjecajnijom osobom u Trumpovu kabinetu i među osobljem Bijele kuće. General Mattis, veteran mnogih bitaka, u mornaričkoj je pješadiji služio četrdeset godina. Visok 175 centimetara i uspravan poput stupa, uvijek je izgledao kao da je umoran od svijeta. “Visimo na samome rubu”, Cohn je rekao ministru. “Ovaj nam je put potrebno zaleđe.”
Mattis je nastojao ograničiti posjete Bijeloj kući i držati se vojnih poslova, ali kad je shvatio kritičnost situacije, došao je u Ovalni ured. “Gospodine predsjedniče,” rekao je, “Kim Jong-un najizravnija je prijetnja našoj nacionalnoj sigurnosti. Južnu Koreju trebamo kao saveznika. Možda se ne čini kao da trgovina ima neke veze s tim, ali ona je u središtu svega. Američki vojni i obavještajni resursi u Južnoj Koreji okosnica su naše sposobnosti da se obranimo od Sjeverne Koreje. Molim vas, ne napuštajte sporazum.” “Zašto SAD plaća milijardu dolara na godinu za antibalistički raketni sustav u Južnoj Koreji?”, pitao je Trump... “Ne činimo to za Južnu Koreju”, rekao je Mattis. “Pomažemo Južnoj Koreji jer to pomaže nama.” Činilo se da se predsjednik pomirio s time, ali ne zadugo. Predsjednički kandidat Trump meni je i Bobu Costi 2016. objasnio kako on vidi predsjednički posao: “Više od svega drugoga, riječ je o sigurnosti naše nacije… To su prioriteti broj jedan, dva i tri… Vojska, biti jak, ne dopustiti da se zemlji dogodi nešto loše izvana. A svakako mislim da će to uvijek biti moja prva stavka definicije predsjednikove zadaće.” Stvarnost je, međutim, bila takva da je SAD 2017. ovisio o riječima i djelovanju emocionalno izmoždenog, nestabilnog i nepredvidljivog vođe.
Članovi njegova kabineta udružili su se kako bi spriječili neke od njegovih impulsa koje su smatrali najopasnijima. Bio je to živčani slom izvršne vlasti najmoćnije zemlje na svijetu.
Pogledajte video: Europska vojska
hahahahaha hahahahahahahahahahahaha - soroševci na aparatima!