U vrijeme najrazličitijih tehnoloških inovacija Vukovarka Slađana Curnić (47) više od 20 godina živi bez električne energije, vode, ali i bez stalnog i sigurnog smještaja. Do sada je živjela u nekoliko ruševina na području Vukovara među kojima i u podrumu kuće u izgradnji u kojoj je spavala na betonu i zbog bolesti jedva ostala živa. Posljednjih nekoliko godina živi u staroj i derutnoj kući koja samo što se ne sruši. Zidovi su popucali, a kroz strop prokišnjava i prijeti urušavanjem. Umjesto stakala postavljeni su kartoni i najloni. Puše na sve strane. Kućica je opremljena stvarima i posuđem koje je našla. Nema ni tranzistora jer, kako kaže, ne bi mogla plaćati baterije.
– Navikla sam na sve to. Koristim isključivo svijeće, ali i na njih pazim jer mi je i to skupo. Po danu uvijek nešto radim, a navečer, dok se još vidi i uz svjetlost svijeća, cijepam drva za peć. Legnem rano i tako svaki dan – kaže Curnić dok nam pokazuje trošnu kućicu. – Najveća želja mi je kada bi mi osigurali nekakav normalan i suh smještaj.
Ne treba to biti bog zna što, nego samo jedna topla i suha soba i kupaonica. Voljela bih kada bi to bila nekakva kućica jer u stanu ne bih mogla izdržati – dodaje Curnić. Ovu Vukovarku život od prvoga dana života nije mazio i, kako sama kaže, nije naučila na lijepe stvari. – Rođena sam u Vukovaru da bi me odmah po rođenju majka Zagorka ostavila. Oca nikada nisam ni upoznala. Ne znam ni tko mi je dao ime. Prvu godinu života provela sam u bolnici da bih onda do 19 godine živjela u domovima u Osijeku i Vinkovcima – kaže Curnić. S navršenih 19 godina vraća se u Vukovar, živi kao podstanar i radi najrazličitije poslove na koje nailazi kako bi preživjela. U Vukovaru dočekuje i početak Domovinskog rata kada počinje njezina prava životna kalvarija. U više je navrata jedva preživjela da bi bila i zarobljena, a onda i u okupiranom Vukovaru više puta silovana. O svemu tome svjedočila je i na sudu, ali i govorila DORH-ovim istražiteljima.
E moja Milanka Opacic, slabo funkcionira tvoja socijalna skrb, ali vazno je da ces dobiti novi Audi, iako se osjecas kao da zivis na minimalcu, pa ni gradonacelnik Vukovara nema sluha za sirotinju, bitno je da ima para kad treba nekog podmitit, smradovi jedni.