Prije
nekoliko mjeseci, u jeku štrajka američkih
televizijskih i filmskih scenarista, u jednom inače ozbiljnom
newyorškom listu objavljena je kolumna u kojoj su kao glavni
krivci za ogorčenje filmaša, uz Čečence, prozvani
– Hrvati. Tekst je, na iznenađenje mnogih, ustvrdio da nije
čudno što se američki scenaristi, umjesto da dan i noć
štancaju nove nastavke popularnih serija, na ulici
prešetavaju s natpisom da im stranci otimaju kruh iz ruku.
Posebno su ogorčeni, pisalo je, scenaristi serija CSI Miami te Zakona i
reda – Odjela za žrtve.
Umjesto da oni smišljaju sve bizarnije i krvavije slučajeve
silovanja i ubojstava, njihovi šefovi, svemoćni producenti,
dobivaju tone materijala, i to jako kvalitetnog, ali i jeftinog, iz
Čečenije i Hrvatske. Nisu se preko bare pisanja scenarija uhvatili
domaći scenaristi, stajalo je dalje u istom tekstu. Nikako. Ovdje ih
pišu “razvojačeni branitelji, policajci te vojnici
koji su nakon prestanka sukoba i neizbježnog smanjivanja vojne snage
ostali bez posla”.
Kolumna je, dakako, bila humoristična, no u jednom je pogodila srž
fenomena koji se širi Amerikom, ali i cijelim zapadnim
svijetom. Outsourcing, ali ne onakav kakav poznajemo i (ne)volimo.
Outsourcing – angažiranje drugih da obave posao –
mnogi su u Hrvatskoj osjetili na svojoj koži, i to u najgorem obliku:
kao prvi korak u komadanju nekoć velike tvrke koji pak
završi – otkazima. Benigniji način spoznaje
fenomena bio je, primjerice, trenutak kad ljudi primijete da urede u
kojima rade više ne čiste stare tete čistačice, nego da
dolaze neke nove iz specijalizirane firme za čišćenje, kojoj
je vaša tvrtka “outsoursala” taj
zadatak.
No novi tip “outsourcinga” mnogo je ugodniji.
Amerikanci, a sve više i Britanci,
“outsoursaju” – svoj život. Oni imaju
novac, a ostatak svijeta ga nema. I računica je jasna.
Vaš
čovjek u Indiji
U SAD-u lavinu je pokrenula knjiga Timothyja Ferrissa
“Četverosatni radni tjedan”. Riješite se
svih obveza koje umjesto vas može napraviti netko drugi i efikasno u
tjednu radite samo četiri sata, poručio je novi guru dokolice.
Neka netko drugi vodi računa o zamornim stvarima, poput plaćanja računa
ili pak natezanja s kupnjom namirnica.
Zašto biste se vi mučili i objašnjavali djetetu
matematiku kad za to vrijeme možete igrati tenis? Angažirajte tutora.
No ovdje nije riječ o klasičnim instrukcijama. Sve se obavlja on-line,
a čovjek koji vam plaća račune ili pak podučava djecu nikad vam neće
stupiti u kuću. Jer se nalazi u – Indiji,
Bangladešu, Kini, ali i u Hrvatskoj.
Najpoznatija svjetska agencija za uspostavljanje kontakta između
poslodavca i djelatnika znakovitog je imena Your Man In India
(Vaš čovjek u Indiji). Sistem je vrlo jednostavan
– na drugom kraju svijeta Amerikancu pronađu osobnog
asistenta.
Njegovi poslovi mogu biti
najrazličitiji: od toga da ga ujutro budi,
naziva ga ili mu šalje poruke o obvezama, odgovara na
njegovu elektroničku poštu, dogovara sastanke, podsjeća ga
da treba u teretanu... Neki su osobni outsourcing dotjerali do apsurda
– urednik časopisa Esquire A. J. Jacobs plaćao je da njegovim
sinovima njegov čovjek u Indiji čita priče za laku noć! Baš
kao asistent od krvi i mesa. Samo mnogo jeftiniji.
Newyorški odvjetnik Michael Levy kaže da ga je outsourcing
potpuno razmazio i potpuno ulijenio.
– Ali mi je prekrasno – poručuje Levy.
Kako je ispričao za jedan njemački časopis, donedavno je vodio sasvim
normalan život, a onda je angažirao cijelu vojsku ljudi koji ga
opslužuju. Nedavno je, kaže Levy, bio na svojoj momačkoj večeri,
naravno, u Las Vegasu. Dok je u kasinu igrao poker s prijateljima, palo
mu je na pamet da bi bilo zgodno da mu u sobu unesu još
jedan krevet. Zašto, nije otkrio.
– Jednostavno mi se nije dalo razgovarati s recepcijom. S
blackberryja sam poslao mail svom pomoćniku i kazao mu da sredi stvari
– objašnjava Levy. Isti je virtualni asistent
pomogao Levyjevoj budućoj supruzi u pripremi vjenčanja: ugovarao je
probe u salonima vjenčanica, iznajmio frakove za uzvanike,
našao dizajnera za izradu pozivnica. Taj je bio iz
Rumunjske. Cijeli užitak Levyja mjesečno stoji – sitnicu.
Telefonski račun mu i ne prelazi 30 dolara jer je davatelj usluge
– call centar – također smješten u
Indiji. Odmah iza virtualnog osobnog asistenta, na listi poželjnih
dolaze – tutori, i to najviše oni za problematičnu
matematiku.
– Svakoga radnog dana u 4.30 spojim se na internet. S druge
strane čekaju me učenici iz Amerike. Zahvaljujući vremenskoj razlici,
upravo tad su stigli iz škole i pišu zadaću.
Četiri sata poslije krenem na svoj redoviti posao – predajem
matematiku u lokalnoj školi –
objašnjava 24-godišnja Indijka Riju
Goel. Internetskim instrukcijama zaradi oko 300 dolara
mjesečno, gotovo deset puta više od svoje plaće. Računica se
isplati i roditeljima – dva sata instrukcije američkih
profesora stoje kao cjelomjesečno podučavanje Indijaca.
Nemoguće
muljati
Posao virtualnog asistenta obavlja i jedna Hrvatica. Varaždinka
Kristina Oršić-Manojlović osoba je “s druge strane
žice”. Iako živi u Hrvatskoj, već tri godine radi za
londonsku kompaniju za IT tehnologiju i softvere One Stop Click. Ujutro
ustane, pozabavi se svojom nedavno rođenom bebom, a onda krene na posao
tako što sjedne pred kompjutor, stavi slušalice i
mikrofon te uključi web kameru.
– Unaprijed se dogovaramo za on-line konferencije. Tad se svi
nađemo pred računalima te diskutiramo, najčešće o novom
projektu, postavimo ciljeve te se dogovorimo kako što treba
odraditi, a onda u miru sama odradim svoj dio –
objašnjava Oršić-Manojlović. Nedavno je iz
Varaždina intervjuirala kandidate koji su se prijavili za posao u
kompaniji. Uz rad za One Stop Click, Kristina se nedavno na
Elanceu, portalu za posredovanje u pronalaženju poslova, natjecala za
istraživački projekt o financiraju lokalnih vlasti na Floridi, no
projekt nikad nije zaživio.
Elance funkcionira kao aukcija – postavi se projekt, a onda
se zainteresirani natječu, navodeći svoje vještine,
prezentirajući dosadašnji rad i postavljajući svoju cijenu.
Isto tako, na tom portalu nude usluge – najviše
informatičari i web dizajneri. Nije za stalno zaposlena u One
Stop Clicku, već radi za njih po potrebi. Unaprijed joj jave zadatke, a
plaćanje je po satu.
– Nemoguće je muljati. Zna se kojom brzinom se obavi koji
posao, a i vodi se detaljna evidencija zadataka. Ne pada mi na pamet
varati. Možda ćete jednom uspjeti, ali ako vas ulove, zatvarate si sva
vrata jer se uz vaše ime veže ljaga, a ona se brže nego
inače širi internetskim kanalima – odlučna je
Oršić-Manojlović.