Jedan je od najpoznatijih hrvatskih dogradonačelnika i jedna od najintrigantnijih figura na našoj političkoj sceni. Voljeli ga ili ne, 34-godišnjeg Bojana Ivoševića morate zapaziti jer osim što je mlad i glasan, on je neuvijen, talentiran je i očigledno uspješan u onome što radi. Iako i često na rubu skandala, iz njih je dosad izašao kao pobjednik i s čvrstim zaleđem gradonačelnika Splita Ivice Puljka, kojemu je prvi zamjenik.
Govori o životu prije politike, djetinjstvu u splitskom Getu, udarcima koje je primao zbog prezimena koje dolazi s 'krive' strane granice i svemu što je naučio na tom putu. U novoj epizodi Životnih priča tijekom dva sata razgovora novinarka Dea Redžić od Bojana je saznala dosad neispričane detalje iz njegove mladosti, ulasku u politiku i najvećim razočarenjima koja je doživio.
- Potječem iz obitelji nižeg srednjeg staleža koja je sklapala svoj kraj s krajem kako je najbolje znala. Već kao dijete u osnovnoj školi naučio sam što znači život na kartice i odgodu, kad moraš kupiti kruh, a račun je prazan. Obiteljski sam osjetio sve negativne posljedice tog kriznog razdoblja, a onda se pojavila ona legendarna rečenica da narod treba malo stegnuti remen. Imao sam u sebi taj bunt prema sustavu u kojem ljudi koji dobro žive poručuju onima koji sklapaju kraj s krajem da stegnu remen, umjesto da možda preuzmu dio odgovornosti za situaciju u kojoj se nalazimo, kazao je Ivošević.
Otvoreno je progovorio o maltretiranjima koja je prošao zbog srpskog prezimena, odnosu s roditeljima i poznatoj fotografiji na kojoj zagrljen s ocem Nikolom plače nakon pobjede u izbornoj noći.
- Imao sam problema u mladosti zbog svog prezimena koje nekome i dalje zvuči kao horor jer dolazi s krive strane granice. Ali zapravo moj otac je rođen u Somboru u Vojvodini, iako su njegovi roditelji iz Gorskog kotara ali su raseljeni nakon Drugog svjetskog rata. Istina je da su polovica moje obitelji etnički Srbi ali iz Hrvatske, dok je majčina strana vlaška, potječe iz blizine Zagvozda. Prošao sam kroz razne situacije zbog prezimena koje nosim, život me nije mazio, ali nismo kukali niti izigravali žrtve. Na neki način me to izgradilo kao osobu kakva sam danas. Ono što sam prošao do svoje 25. godine, silna maltretiranja i udarce, pripremilo me na sve što proživljavam danas. Što je prijetnja ili zastrašivanje nekome tko je prošao ono što smo prošli ja i moja obitelj? Obična kamilica, za mene je to smiješno. A nasmijan sam bio i kada sam bio mlađi, takav sam. Zato je ta izborna noć za mene i moga oca bila poput neke katarza ali i dokaz da sredina u kojoj živimo nije sve ono negativno što povremeno doživljavamo od pojedinih budala. Split je divan i topao grad koji cijeni čovjeka po djelima, a ne po boji kože, vjere, nacije. Danas kada se treba izjasniti odnosno opredijeliti za nacionalnost ja upisujem kosu crtu. Prije bih upisivao da sam Hrvat, pa su mi razne budaletine znale objašnjavati da nisam dovoljno veliki Hrvat. Eto, zato sam danas kosa crta i ne treba mi nikakav status, nacionalno sam neodređen. Kad mi pojedini političari to danas spočitavaju, to govori baš sve o njima.
Pričao je o političkim aktualnostima, svađama s novinarima, aferama, hrvatskoj političkoj sceni, odnosu sa Zoranom Milanovićem te otkrio što kod njega posebno cijeni. Govorio je i o HDZ-u, domoljublju i nadolazećim izborima.
- Oporba će u konačnici morati pronaći zajednički jezik ako žele vladati umjesto HDZ-a. A nitko tko je član HDZ-a ne može reći za sebe da se je domoljub. Tko to kaže, laže. Ako je neka organizacija osuđena da je krala domovinu, onda ne vidim razliku između njih paravojske koja je nakon rata po selima krala frižidere.
Poseban dio u emisiji posvetio je svom Splitu i otkrio koje snove u budućnosti najviše želi ostvariti.
- Želim biti bolji brat, bolji sin. Ponekad sam težak u komunikaciji, ponekad premalo vremena posvećujem svojim najbližima. U politici možda izgledam kao ratoborni luđak koji jedva čeka da se negdje zakači ili potuče, ali nisam takav. Od mene sigurno nećete vidjeti da izazivam skandale, nisam u ovom mandatu izazvao nijedan, a znali su me dočekivati ispred stana od 24 kvadrata u kojem živim i koji smo za života uspjeli osigurati. Ljudima koji su mi bitni u životu prijetnje padaju puno teže nego meni, ali ja im odgovorim da u tom slučaju možemo državu odmah prepustiti mafiji. Ljudi, ako mi nećemo početi govoriti, da naši uglednici nisu ugledni, da su stekli sve na način na koji su stekli, da nije bilo nikoga da im se suprotstavi, nema tko drugi to učiniti jer govorimo o krivim ljudima u svim strankama. Zato u tom pogledu obožavam Ivicu Puljka. On nema veliku stranku, a to je najveća njegova prednost, nikome ništa nije dužan.
Intervju sa splitskim dogradonačelnikom Bojanom Ivoševićem možete pročitati i sutra u tiskanom izdanju Večernjakove Nedjelje te u cijelosti i na našem portalu.
Sve epizode Životnih priča by Dea Redžić pogledajte OVDJE.
Je li pisao kako je "zaslužnom" tati dodijelio gradski stan? Je li pisao o agresiji verbalnoj i fizičkoj koju ispoljava jer se "dočepao vlasti"? Je li pisao o Beograđankama, od kojih je jedna maloljetnica, kojima se hvalio kako je on "neko i nešto" i kako će im dati smještaj u Splitu? Drug "KOSa crta" "mnogo naginje" samo na jednu stranu. ....A sve ovo što pišem, nije niti 10% od onog što stvarno je. I da, droga koje si se ti dočepao, a to je moć u gradu Splitu, djeluje na tebe opojno i baca te na agresiju, ali zaboravljaš da te sigurno čeka apstinencija, a onda....