38-godišnji Zaprešićanin

Živio vani u luksuzu pa se odrekao svega – sad živi u kućici od slame i blata kod Orahovice

Foto: Vladimir Grgurić/ Glas Slavonije
Nikola Borić
Foto: Vladimir Grgurić/ Glas Slavonije
Nikola Borić
15.01.2015.
u 11:15
Iako je tijekom života u inozemstvu boravio u hotelima sa sedam zvjezdica, prošao sve kontinente i živio na visokoj nozi nije bi zadovoljan
Pogledaj originalni članak

I dok svakog dana svjedočimo odlasku ljudi iz Hrvatske u potragu za boljim životom, 38-godišnji Zaprešićanin Nikola Borić sasvim je drukčija priča. Nakon što je završio kineziološki fakultet, Nikola je bio reprezentativac Hrvatske u triatlonu, a poslije je radio kao trener, čime se nastavio baviti i kada je otišao u inozemstvo. – Radio sam sa Stjepanom Božićem šest godina i s njim uzeo svjetsku titulu, s Anom Sršen uzeo dva srebra u Sydneyju i Ateni, s Gordanom Kožuljem osvajao medalje, u Hrvatskoj sam stvorio prvake u 30 različitih sportova – ispričao je Nikola za Glas Slavonije. Dodao je da je radio u Maroku, New Yorku, Parizu, Dubaiju, Londonu...

No, iako je tijekom života u inozemstvu boravio u hotelima sa sedam zvjezdica, prošao sve kontinente i živio na visokoj nozi, nije bi zadovoljan. U potrazi za duševnim i životnim mirom Nikola je ostavio sve iza sebe, vlastitu tvrtku vrijednu nekoliko milijuna dolara u Kini darovao je prijatelju za rođendan, a nakon osam godina traženja, pronašao je idealno mjesto za život – mali Kočak blizu Orahovice, piše Glas Slavonije.

– Mene je divljina vukla cijelo vrijeme. Sastavio sam popis što sve želim imati, prošao cijeli svijet i našao sve ovdje. Tražio sam mjesto u šumi s izvorima vode, potokom i gdje nema ljudi. Ovdje sam sve to našao i sada me svaki dan vodi srce i molitva. Možda odem danas popodne, a možda ostanem zauvijek, tako zapravo izgledaju moji planovi – rekao je Nikola koji živi u dva kvadrata male nastambe od slame i blata i s krovom od letava.

Nikola loži vatru u bačvi, spava na balama sijena na kojima su podmetači za stolice, jede samo jednom tjedno, ali higijenu redovito održava. – Jelo mi ne treba, moja mačkica pojede više od mene. Hranim se iz drugih izvora, redovno se molim i meditiram, od četiri do šest sati svaki dan, i to mi je hrana. Bog mi daje sve što mi je potrebno – kaže Nikola koji tvrdi da uživa u prirodi i da misli da će tu gdje jest zauvijek živjeti.

>> Tjedno sam 12 sati pomagala u restoranu i to je bilo dovoljno za sve troškove

>> Izlasci i putovanja su jeftini, samo da je više vremena...

>> Posao se nudi na svakom koraku, ali nema biranja. A kasnije “kopate” bolji

Foto: Vladimir Grgurić/ Glas Slavonije

Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 70

HR
hrvatska91
11:43 15.01.2015.

Za takvo što treba ogromna duhovna snaga. Sve najbolje, prijatelju..i nek Bog bude uvijek uz tebe.

US
USA
12:26 15.01.2015.

Treba postivati tudji izbor, pogotovo sto se ne radi o nekom prolazu za hranu, sto je vecina ljudi, vec o inteligentnom i sposobnom covjeku. Od kada je svijeta bilo je i pustinjaka, dakle ljudi koji se radi meditacije i molitve odvajaju od drustva. Pogotovo danas ovo ima smisla jer smo toliko unisteni danasnjim nacinom zivota da je sve postalo isprazno. Kad bi se moglo, osobno bi zivio barem mjesec dana godisnje odvojen od svijeta i posvecen sebi, bogu i osobnom miru ( naravno u ipak primjerenijim uvjetima s obzirom da mi se dobiva upala prostate ili pluca). Ali kad covjek ima djecu, ozbiljan posao koji ipak voli ima i neku siru odgovornost za druge.

KA
karambita
13:10 15.01.2015.

Ponekad mi i samom dodje da odem na neko brdo gdje nema nikoga, dvije ovcice, bez televizora, mozda malo radio na baterije, ova strka i svakodnevna zivotna brka nije vise podnosljiva...mir covjeku nitko ne moze platiti