Život mi se pretvorio u bježanje od kamatara

Samo 13 godina imao je danas 23-godišnji Zagrepčanin kad je kartajući zaradio prvi novac. U svom kvartu otada je redovito organizirao kartanje za novac da bi s jedva 15 godina prvi put ušao u kasino.

Prijelomni trenutak
- Kako sam ušao, tako nisam ni prestajao dolaziti. Više od deset puta posudio sam od kamatara čije su kamate bile od 10 do 30 posto. Njih bih vraćao mjesecima, glavnicu nikad - počeo je svoju priču mladić koji je prije dva mjeseca utočište našao u Vrbici pokraj Osijeka u Zajednici udruge NE-ovisnost.
Prijelomni trenutak za konačno "ne" kockanju bilo je, kaže, kada su kamatari uletjeli u stan njegovim roditeljima.

- Mene nije bilo kod kuće, pobjegao sam. Ne mogu ni zamisliti kako im je bilo jer ja tad nisam razmišljao ni o čemu. Najvažnije mi je bilo da imam novca. Ne mogu ni sada reći da sam sto posto shvatio što sam učinio - dodaje mladi Zagrepčanin koji je zbog ovisnosti o kocki i na poslu dolazio u iskušenje uzeti novac.
- Dnevni nam je utržak oko 100.000 kuna i znao sam razmišljati o tome da ga uzmem, ali bih se sjetio kamo bi me sve to odvelo - kaže mladić koji je vratio sve dugove kako bi mu obitelj bila sigurna, a šefu priznao ovisnost. Koliko je izgubio, ne zna. Slikovito, kaže, najmanje stan i auto. Igranje na mali iznos, nekoliko stotina kuna, bilo mu je "gubljenje vremena".

Ugroženi maloljetnici
Utočište u Vrbici pronašao je i Hrvoje Lončarić (23) iz Brodskog Stupnika koji je prije 11 mjeseci prestao piti alkohol. Sa 15 godina bilo je to pivo, poslije je, nakon odlaska u vojsku i zapošljavanja  u "Đuri Đakoviću", počeo sve više piti. Bilo što, samo da se ruke ne tresu. Iako su obojica počeli kao maloljetnici, problema u zadovoljavanju ovisnosti nisu imali.