Stražarska kućica, bodljikava žica i rešetkasta metalna vrata iza kojih se vidi betonsko dvorište i uredno podšišano grmlje, a nedaleko od kojih se nalazi u bijelo oličen bunker iz Prvog svjetskog rata – prva je to slika zatvora na splitskim Bilicama.
Metalna vrata na ulazu u zatvor ljetos su se zatvorila i za Draganom Vasiljkovićem, nakon što ga je zbog ratnog zločina Australija izručila Hrvatskoj. Otad pa do danas imao je Vasiljković, poznatiji kao kapetan Dragan, jedan posjet – iz veleposlanstva Srbije. I taman kad su se nekakao svi priviknuli na to da će Vasiljković u Bilicama čekati početak suđenja, a javnost pomalo i zaboravila na njega, on je iz zatvora poslao pismo humanitarki iz Njemačke Milici Mitić, a ona ga proslijedila medijima u Srbiji.
"Ne drže me u klasičnoj ćeliji, već u sobi od 27 kvadrata u kojoj je u odvojenom dijelu pristojan sanitarni čvor i ne razlikuje se od onih u boljim kućama na zapadu. U sobi imam veliki radni stol, TV od 55 centimetara... Svaki drugi-treći dan upravitelj, njegov zamjenik ili načelnik nasamo sa mnom razgovaraju krajnje opušteno... Ja sam izdvojen od kriminalaca i jedino imam kontakt s osobljem, koje me tretira kao susjeda. Nijednom me do sada nisu vezali u zatvoru, niti pretresali, jednostavno su me razoružali svojim ponašanjem, a pripremao sam se na sasvim suprotno", pohvalio se kapetan Dragan.
Ognjen Džaja, otprije dvije godine upravitelj zatvora u Splitu, na sadržaj tog pisma samo je odmahnuo rukom. S Vasiljkovićem je u protekla tri mjeseca razgovarao dva puta. Prvi put nakon njegova dolaska, drugi put nedavno. Ni manje ni više nije Džaja razgovarao s Vasiljkovićem nego što razgovara s drugim zatvorenicima.
Je li slika zatvora u Splitu zaista onakva kakvom ju je oslikao kapetan Dragan, dodavši da ovdje iz kantine može naručiti čak 23 vrste raznog voća i da nije ni znao da ga toliko ima "dok nije došao u ovaj gulag"?
Sagrađen osamdesetih godina prošlog stoljeća kao ustanova koja će osobama s druge strane zakona biti usputna stanica – od uhićenja pa do odlaska na izdržavanje kazne – splitski je zatvor s vremenom postao sinonim za prenapučene hrvatske zatvore, mjesto u kojem se dilala droga i gdje su zatvorenici umirali od predoziranja. Zbog uvjeta daleko ispod zakonskog minimuma, brojni su zatvorenici tužili državu. I dobivali sporove. Prije nekoliko godina splitski je sud bio dosudio milijun kuna odštete obitelji zatvorenika koji se predozirao u ćeliji. Dolazila su u zatvor izaslanstva Hrvatskog helsinškog odbora iz čijih je izvješća bilo vidljivo da zatvorenicima daju za pravo kad se požale da je u njemu katastrofalno. Nije po volji bilo ni pravosudnim policajcima, jer zatvorenika je bilo puno više no što je bilo za njih predviđenih mjesta, a broj policajaca je unatoč povećanom obujmu posla ostajao isti: – U zatvoru ima mjesta za 186 osoba. A trenutačno ih je ovdje 140. Zato što više nema gužve, nema ni novih tužbi – zadovoljno kaže upravitelj Džaja dok koračamo čistim hodnikom 1. odjela.
To je ujedno i najstroži zatvorski odjel, u njega se smješta ekipa koja odbija propisanu liječničku terapiju, koja je sklona izgredima i ne poštuje pravila kućnog reda.
– U prosjeku, u Bilicama su zatvorenici s kaznama od oko godinu dana zatvora, osuđeni zbog droge, teških krađa, prijevara, obiteljskog nasilja, neplaćanja alimentacija... Osim pravomoćnih tu su i istražni zatvorenici – priča Džaja. Status istražnog zatvorenika ima i kapetan Dragan. Jedna od pogodnosti koju ima ova skupina osoba lišenih slobode jest i ta da mogu naručiti hranu iz vanjskog restorana, imaju li novca. Jer teleće pečenje s krumpirom stoji 65 kuna, ćevapi s pomfritom, ajvarom i lukom su pet kuna jeftiniji, a pureći zagrebački s istim prilozima kao i ćevapi košta 70 kuna. Ista je cijena i salate od hobotnice i punjenog ramsteka na žaru s prilozima. Tjestenina na bolonjski i milanski način stoji 30 kuna, srdele 35... Onaj tko ima novca, može kupovati i u zatvorskoj kantini. Princip je takav da zatvorenik popuni narudžbenicu koja se dostavlja u kantinu. Dva puta tjedno roba se ispručuje zatvorenicima u ćelije jer oni u kantinu ne mogu ući.
– Najbolje idu cigarete, kava, mlijeko i šećer. Traže se i jogurti, keksi, posni sir... Zatvorenici paze na prehranu – priča nam voditeljica kantine otvarajući ormare s proizvodima.
Otkako se ove godine krenulo u opskrbljivanje zatvorskih prodavaonica postupkom javne nabave, cijene su u svim zatvorskim kantinama u Hrvatskoj identične, a vrlo često proizvodi su jeftiniji nego u maloprodaji. Tako, na primjer, pola kilograma posnog sira stoji 8,55 kuna, čašica kiselog vrhnja 2,19 kuna, pola litre trajnog mlijeka joko 2,50 kuna...
Zadovoljan je hranom
Kapetan Dragan naručuje proizvode iz kantine, no hranu iz vanjskog restorana ne jer je, kaže, zatvorskom kuhinjom i više nego zadovoljan. Isporuka robe iz kantine je dva puta tjedno, a treći je radni dan ove trgovinice za isporuku voća. Nema ga 23 vrste, kao što je naveo Vasiljković. Zatvorenici mogu birati između "samo" 22 vrste voća, ako u tu brojku uvrstimo po dvije sorte grejpa, jabuka i grožđa:
– Ne skladištimo voće u kantini, isporučujemo ga svježeg. A cijena je ista cijelu godinu. Na primjer, pola kilograma jagoda stoji 10 kuna bez obzira na to kupuje li se u sezoni ili ne – objašnjava voditeljica kantine, usput puneći vrećicu potrepštinama koje je naručila novopridošla zatvorenica.
Jer, osim muškaraca, na Bilicama su smještene i žene. Kreveta je za njih 20, no trenutačno su ondje samo četiri. Ženska se ćelija razlikuje od muške po tome što u sanitarnom čvoru ima i kadu.
– Sa ženama je teže. S jednom od njih posla kao s pet muških – izgovaraju uglas i upravitelj Džaja i pravosudna policajka koja u Bilicama radi otkako je zatvor otvorio vrata za prve stanare.
Sva je sreća da na ženskom odjelu, u kojem su nekoć bile garsonijere za zaposlenike, ima mjesta pa zatvorenice mogu biti same u ćelijama, čime se izbjegavaju svađe i vika.
Na ženskom je odjelu do početka ove godine bila i "fatalna ujna" Slađana Novoselnik kojoj se sudi da je svog maloljetnog nećaka i ljubavnika poticala na ubojstvo supruga. U zatvoru je Slađana ostala zapamćena kao "glumica".
Prije gotovo osam godina metalna su se se vrata zatvorila za Lukom Pezeljom, čiji je zločin – ubojstvo 21-godišnje Kristine Šušnjare – zgranuo Hrvatsku. Zbog napada grižnje savjesti što je ugasio i snove i život djevojke iz Trilja, kako je to poslije sam tumačio, Pezelj se u zatvoru pokušao ubiti. Najprije si je nekim komadom metala ozlijedio vrat, a zatim je nekoliko mjeseci kasnije krhotinama zrcala izrezao i vrat i ruke. Pezelj je bio jedan od onih zatvorenika koji se pravosudnim policajcima usjekao u pamćenje, ponajprije zato što su morali dobro paziti da dokuče što zapravo misli. Je li se zaista pokajao, ni danas nitko sa sigurnošću ne može reći. Isti je dojam na zatvorske čuvare ostavio i Edi Mišić, ubojica Meksikanke Selene Macedo Graciano. Nakon pravomoćnih presuda, Pezelj i Mišić napustili su Bilice i otišli na odsluženje kazni za svoje zločine.
Dragan Vasiljković trenutačno je uzoran zatvorenik, bez većih prohtjeva. Doduše, bio je tražio da u ćeliji – upola manje kvadrature od one kojom se pohvalio – ima i računalo i gitaru. Oba su zahtjeva odbijena, kao i onaj da mu se dopusti da o svom trošku češće telefonski razgovara sa suprugom u Australiji.
– Tjedno je dopušteno 20 minuta telefoniranja, a oni koji poštuju kućni red mogu razgovarati 10 minuta dulje – kaže Ognjen Džaja.
Upravitelj je zadovoljan što u posljednje vrijeme u Bilicama nema ni incidenata ni samoubojstava, no ne krije da se u pretragama ćelija "uvijek pronađe nešto nedopušteno".
Nedavno je na Bilicama u posjetu bio pučki pravobranitelj.
Odšteta od milijun kuna
– Uočio je tehničke nepravilnosti na koje ne možemo utjecati – kaže Džaja.
Naime, zatvorska liječnica ne može zatvorenicima ispisivati uputnice za specijalističke preglede, već mora tražiti od obiteljskih liječnika zatvorenika da to učine, što onda ide sporije nego da i sama ima te ovlasti.
Pravomoćno osuđeni zatvorenici u Bilicama mogu i raditi – u kuhinji, u knjižnici, u kojoj je oko 3000 naslova, mogu čistiti zatvorski krug, vrtlariti...
– Proizvodimo povrće za potrebe zatvora i tako smo lani uštedjeli oko 50 tisuća kuna, a ove ćemo godine uštjedeti oko 80.000 kuna – kaže upravitelj vodeći nas prema vrtu koji se prostire na gotovo 2000 četvornih metara. Mjesečna zarada zatvorenika iznosi nekoliko stotina kuna i mahom su svi radno sposobni i zainteresirani primiti se posla.
Još je jedna "aktivnost" kojoj će se zatvorenici uskoro rado odazvati. Izbori. U tijeku je ažuriranje biračkih popisa, dodvaanje imena novopridošlih, križanje onih koji su otišli. Izlaznost na izbore je u zatvoru stopostotna jer je to prilika za izlazak iz ćelije, što oni s otvorenog odjela, gdje se nalazi i zajednička prostorija s TV-om, mogu i kad nema izbora.
TV prijamnik ima svaka ćelija, pa i Vasiljkovićeva. U zatvoru jedino nema radionica.
Nekoć su se ovdje izrađivale makete brodova, ali su dijelovi bili preskupi pa je "zatvorski škver" doživio istu sudbinu kao i oni u vanjskom svijetu. Propao je.
>> Ugurali ga u toalet ćelije, cijelog obrijali i silovali
>> Pismo kapetana Dragana iz splitskog zatvora o uvjetima života iza rešetaka
niste otišle posjetiti Veljka Marića..... a za ovog nađete vremena... i mjesta... Sramota