Komadina reciklira komunističke mitove kao da smo u 19. stoljeću

Svatko imalo pismen može na Wikipediji provjeriti što je to neoliberalizam, kojim se narod plaši s političkih i sindikalnih govornica. Ukratko, to bi trebao biti ekonomski sustav koji se temelji na slobodnom tržištu bez državne kontrole. U takvom sustavu neoliberali se protive državnom intervencionizmu, subvencijama, porezima, elementima socijalne države, javnom školstvu i zdravstvu, državnim bankama, a podržavaju liberalizaciju tržišta, privatizaciju i smanjenje ovlasti državnog aparata.

Neoliberalizmom su nas ponovno plašili za 1. svibnja, kao da je on glavni krivac za današnje naše stanje. Među plašitelje spada i riječki župan Komadina, za kojega se priča da je po pedigreu socijaldemokrat te da bi mogao naslijediti Milanovića na vrhu SDP-a. To što nije imao kapacitet voditi ministarstvo dovoljan je znak upozorenja da se na njega ne računa kao na lidera. Ali nije on ni za socijaldemokrata. Komadina kaže: „Problem je što smo napustili neke misli Karla Marxa. Jednostavno, neoliberalni kapitalizam ne može ostvariti socijalnu politiku. Europa je danas neoliberalna, maksimiziraju se profiti bogatih, sve se već pretvara u grabež. Slobodno tržište je dobro, sloboda je dobra, ali sve to donosi i puno ljudi bez posla."

Komadina i njemu slični, a takvih je puno, i u partiji i oko nje, neprestano recikliraju samo komunističke mitove, parole, kao da živimo u 19. stoljeću! Komadina nama prodaje priču da Hrvatska danas živi u uvjetima nereguliranog slobodnog tržišta, podivljalog kapitalizma, niskih poreza te minimalnog državnog interveniranja u ljudske odnose i vrlo niske razine državne potrošnje. Je li to točno? Pa svatko imalo upućen jasno će reći da je to velika obmana! Evo samo nekoliko podataka koji demantiraju Komadinu i njegove istomišljenike: Hrvatska ima u svijetu gotovo najvišu stopu PDV-a; imamo izrazito progresivno oporezivanje na dohodak, gdje državi na višoj osnovici ide više od pola bruto plaće, što je vrlo loše za motivaciju, a vrlo stimulativno za bježanje iz zemlje; na državnu potrošnju otpada gotovo polovica BDP-a; državni proračun raste, od čega najveći dio ide za plaće zaposlenima u državnim tvrtkama i mirovine; država propisuje uvjete radnog odnosa; država određuje maksimalne visine kamatnih stopa; država godišnje s oko pet milijardi kuna poreznih obveznika subvencionira povlaštene industrije; više od sedamdeset posto hrvatskih birača živi na trošak države... Treba li još činjenica kako bi shvatili da mi ne živimo u nikakvom podivljalom neoliberalizmu, nego da se nismo maknuli od socijalizma?

Koja su rješenja? U Zagrebu je bio skup zajedništva. Romantičarsko hrvatstvo od kojega neće biti kruha. Istina jest da boli kako se ova vlast ponaša, ali ni HDZ nije ništa manje kriv za sve što danas imamo/nemamo. Skup nije ponudio nikakva rješenja.

A rješenja nam hitno trebaju! Svi mi, neopterećeni stranačkim bojama, i navijanjima, moramo pronaći načine kako se riješiti ljudi koji su svoje poslovno/karakterno izgrađivanje i odgoj završili i usavršili za vrijeme Jugoslavije. Takvih ima svuda, ne samo u SDP-u. Komadina je najbolji primjer tako izgrađene osobe koja ništa oko sebe ne razumije. Ali zato za sebe traži bezgraničnu slobodu primjene svojih krivih svjetonazorskih polazišta u uvjetima slobodnog tržišta. Na žalost, budući da su mnogi ljudi gospodarski i politički nepismeni ili polupismeni, rješenja ćemo morati tražiti i čekati na teži način. Ona će na kraju doći kad nas Komadina i slično društvo, kakvo je i u HDZ-u, sve skupa dovedu do bankrota.

Zaključno, činjenica je da su se uspješne socijaldemokracije odmaknule od Karla Marxa još prije 100 godina. I činjenica je da ovaj skup u Zagrebu ponovno apostrofira nacionalnu emancipaciju, što je recikliranje ideje iz 1990-ih. Ali ponovno ne nudi nikakav (post)tranzicijski smjer ni u smjeru demokratizacije ni gospodarske liberalizacije. Opet smo ni na čemu!

>> 'Vjerujem da je Hrvatska većinski lijeva, ali desnica dođe do izražaja'