U kongresnoj dvorani Specijalne bolnice za medicinsku rehabilitaciju u Varaždinskim Toplicama zlatnu misu uz 50. obljetnicu svećeništva proslavio je preč. Andrija Jagečić – Boltek, dušobrižnik u toj bolnici od 2001. godine. Preč. Andrija Jagečić – Boltek rođen je 22. studenoga 1935. godine u Oroslavju. Za svećenika ga je zaredio zagrebački nadbiskup dr. Franjo Šeper na Petrovo 29. lipnja 1961. godine. Bio je kapelan u Kutjevu te upravitelj župe u Stražemanu od 1963. do 1972. godine kada je imenovan župnikom u Varaždinskim Toplicama. Bio je izabran i na službu dekana Varaždinsko-Topličkog dekanata, a 1990. godine kardinal Franjo Kuharić imenovao ga je počasnim kanonikom Zbornog kaptola čazmansko-varaždinskog u zahvalnost za zauzetost u pastoralnom radu i vjeran svećenički život.
U gradu u kojem je gotovo tri desetljeća bio župnikom, od 2001. godine preč. Jagečić – Boltek vrši službu bolničkog dušobrižnika već puno desetljeće. No i ranije je kao župnik u Varaždinskim Toplicama obilazio bolesnike i duhovno ih krijepio. U toj je bolnici svakodnevno na raspolaganju bolesnicima, kojih je u bolnici i hotelu oko 800, a mnogi bolesnici dolaze na dnevne terapije. Mnogi od njih tijekom dana zadrže se u molitvi u bolničkoj kapeli, kojoj je zaštitnik bl. Alojzije Stepinac, a suzaštitnica Majka Božja Lurdska. Gotovo da nema trenutka u danu da je kapela prazna. Svake večeri bolesnici sa svojim dušobrižnikom i drugim svećenicima, koji su u bolnici na liječenju ili rehabilitaciji, slave misu. Dušobrižnik svakodnevno obilazi nepokretne bolesnike u njihovim bolničkim sobama, pa tako dnevno posjeti 20-ak soba gdje razgovara i moli s bolesnicima te ih po potrebi ispovijeda, pričešćuje ili dijeli sakrament bolesničkog pomazanja. U bolnici, gdje je vrlo razvijena dušobrižnička aktivnost koja je veliki blagoslov za tu ustanovu, godišnje se podijeli i do 30 tisuća pričesti.
– Moj svećenički život i rad odvijao se od svećeničkog ređenja 1961. g. do demokratskih promjena 1990. godinama u teškim prilikama za Crkvu i hrvatski narod. Unatoč svim tim kušnjama i teškoćama moj je život bio ispunjen radošću, koja je izvirala iz svakodnevnog slavljenja mise, molitve časoslova, molitve ružarija Bl. Djevice Marije i ostalih duhovnih pobožnosti. Pastoralni rad s vjernicima tražio je od mene kao i od svakog svećenika da se približim svojim vjernicima, u prvom redu u njihovim duhovnim potrebama, ali sam nastojao da ih što bolje i dublje upoznam i u njihovim svakidašnjim životnim teškoćama, problemima i nevoljama. Nastojao sam svakom povjerenom vjerniku biti u prvom redu svećenik, ali u isto vrijeme i iskreni prijatelj koji mu želi pomoći – kazao je preč. Jagečić.