Zlobnici podmeću pateru Manduriću, a on poziva na novo svjetlo

Subota 1. svibnja

Pater Ike Mandurić ne zaziva novi Bljesak i rat nego novi moral

Samo zlobnici u medijima, a upravo se pokazalo da ih ima podosta, mogli su optužiti patera Iku Mandurića (koji je postao poznat nakon što je 2015. u vrijeme braniteljskog prosvjeda spriječio specijalnu policiju da uđe u crkvu sv. Marka u Zagrebu) da pjesmicom koju je objavio na Facebooku zaziva novi Bljesak, novi rat. Ne jednom, i dosad su Domovinski rat i vrijednosti koje je branio znali poslužiti kao mirnodopske metafore, a upravo je o tome riječ kad Mandurić "zaziva novi Bljesak - koji će opet rasvijetliti laži", Bljesak "neki novi, za ovo vrijeme, s novim oružjem".

Ne zaziva se, dakle, rat, oružje, bojište nego neko novo svjetlo, neki bljesak koji će razotkriti laži, zazivaju se neke nove društvene vrijednosti kakve su resile obranu domovine. Kakvo bi to bilo "novo oružje" u novom Bljesku? Zar nuklearno? Smiješno! Očito je riječ o prenesenom značenju, o novom moralu koji je potreban Hrvatskoj. Ali kad tko u nečemu želi vidjeti ono čega nema, on to doda, izmisli i podmetne, pogotovo crkvenom čovjeku koji tobože zagovara ono što se protivi njegovu poslanju. A budući da je Mandurić u javnosti nesvakidašnja pojava, eto još jednog razloga da optužba protiv njega bude "uvjerljiva". 

Nedjelja 2. svibnja

Druga domovino, trebaš mi samo kad sam kriminalac!

Da je netko iz Bosne i Hercegovine pravomoćno optužen za kriminal pobjegao u Hrvatsku koja ga ne želi izručiti, i da u njoj raspojasano pjeva u nekom društvu na nekom slavlju, bilo bi to skandalozno, zaredale bi se mnoge službene i neslužbene osude zbog vrijeđanja susjedne zemlje i izrugivanja njezinu pravosuđu. Ali kad to bjegunci pred hrvatskim pravosuđem, braća Mamić, čine u Bosni i Hercegovini, nikome to u toj zemlji nije ni neobično ni uvredljivo za Hrvatsku, a nikome nije čudno ni u Lijepoj Našoj.

Kad god se pojavi bilo kakva, pa i nepostojeća opasnost, da je naša zemlja upletena u neku urotu protiv BiH, njezinih institucija i cjelovitosti, sva vlast u Hrvatskoj skoči na noge i svim se na svijetu kune i Bosni Hercegovini i Europi i Americi da ona s tim nema veze i da je najodlučniji zagovornik cjelovite BiH i dobrosusjedskih odnosa. Dokazivanje hrvatske nevinosti odavno je poslovični i kukavički gard Hrvatske kao što je šutnja na nepodopštine koje joj se čine izvana njezina međunarodna mizerija. Braća Mamić imaju i bosanskohercegovačko državljanstvo, no kakvo je to državljanstvo koje ti služi samo da izbjegneš kaznu? Druga domovino, trebaš mi samo kad sam kriminalac.

Ponedjeljak 3. svibnja

Kad će Pupovac i Milošević biti spremni  na istinu o ratu?

"Ubojstvo 12 redarstvenika u Borovu Selu bio je jedan od najokrutnijih i najpodlijih zločina u razdoblju koje je povijest kasnije označila prvom fazom agresije na Republiku Hrvatsku". Kad tako, poput ministra Davora Božinovića, u prigodi budu govorili Milorad Pupovac ili Boris Milošević, složit ćemo se s njima kako je grozno što je dvadesetak mladića uzvikivalo "Ubij Srbina" i pjevalo "Oj hrvatska mati, Srbe ćemo klati". 

Sve dok to ne kažu nećemo s njima dijeliti nego izraziti vlastito zgražanje nad tom podivljalom mladeži. I reći joj - vi niste nikakvi domoljubi nego samo pothranjujete nezajažljivu potrebu srpskih vođa u Hrvatskoj da podižu glas u obranu "ugroženih" Srba koji odjekuje i kao optužba protiv cijele Hrvatske i Domovinskog rata. Optužba koja se često, kao i ovaj put, ponavlja i u Beogradu, gdje također nikad nećemo čuti da je ubojstvo hrvatskih policajaca u Borovu Selu "jedan od najokrutnijih i najpodlijih zločina" u agresiji na našu zemlju. To suzdržavanje od istine o srpskim zločinima i o agresiji, od "službene ideologije" u Hrvatskoj, zajedničko je i Pupovcu i Miloševiću i Vulinu, kao što im je zajedničko i obilježavanje genocidne Oluje u Srbiji s Vučićem na čelu.

Utorak 4. svibnja

Bernardić i Grbin - dva loša ubiše Miloša

Prema Hrvatskoj enciklopediji, karizma je u nekim religijama "dar koji nekoj osobi daje Bog ili božanstvo za dobrobit i korist zajednice... kako bi zadovoljili potrebe svojega plemena ili naroda; ako to ne uspiju, njihova karizma prestaje". Bivši predsjednik SDP-a Davor Bernardić - niti je imao karizmu niti je uspio, a na idućem bi se stranačkom nadmetanju mogao suprotstaviti također nimalo karizmatičnom Peđi Grbinu, koji na idućim lokalnim izborima već bilježi poraze.

Na primjer, SDP-ov kandidat za slavonskog župana nije skupio dovoljno potpisa, a jedan Bernardićev "urotnik" kaže: "Stojimo loše, pogotovo tamo gdje se Grbin sam umiješao. U Zagrebu, Vukovaru, Brodsko-posavskoj, Osječko-baranjskoj županiji - svugdje gdje je raspustio vodstva organizacija. Ako SDP u tim sredinama osvoji manje nego na prošlim lokalnim izborima, Grbin treba dati ostavku". Tako bi moglo ispasti - bivšeg lošeg Bernardića zamijenio je loš Grbin, a lošeg Grbina opet loš Bernardić. Dva loša ubiše Miloša, nekad moćnu stranku koju je takvom bio učinio Ivica Račan unatoč njezinu ozloglašenom nasljeđu. Nije nimalo utješno što njezino mjesto zauzimaju Tomašević i društvo, još veći i svježiji titoisti.

Srijeda 5. svibnja

Zašto bi znali Tko zemlju vodi iz bijede u mizeriju 

Koja tragedija! Kako se zove hrvatski premijer - pokazuje anketa koja je izazvala opći šok - ne zna 58 posto učenika završnih razreda srednjih škola. Ne zna tko je taj veleum, Andrej Plenković, koji je u njihovim godinama ne samo znao tko su najviši jugoslavenski komunistički dužnosnici nego je i drugog po moći poslije Tita, Edvarda Kardelja, obožavao i citirao u svom završnom, maturalnom uratku, objavljenom i kao knjiga. Tog tvorca najstravičnijeg logora za političke osuđenike, Golog otoka, odgovornog za masovnu likvidaciju u Kočevskom rogu, stavlja uz rame ideologa svih crvenih zlikovaca, Karla Marxa, i na čelo teorijskih barjaktara samoupravnog socijalizma.

Kad srednjoškolci ne znaju kako se zove čovjek koji je spoznao um tih revolucionarnih divova te poslije postao hrvatski premijer sa skojevskom popudbinom kakvu je ponio iz njihove sadašnje dobi - onda se o toj zabrinjavajućoj političkoj nepismenosti više nema što reći. Osim - cure i dečki, samo tako nastavite, ni ubuduće ne znajte kako se zovu ljudi koji se u Bruxellesu napuhuju europskom veličinom, a domovinu vam vode iz bijede u mizeriju te njezino stanovništvo protjeruju u inozemstvo - u tom ih elanu ni korona nije omela.

Četvrtak 6. svibnja

Ante Kosteliću, Hrvatsku si učinio slavnom, a sad se ukloni!

Anti Kosteliću je 2018. Hrvatski olimpijski odbor, koji vodi Zlatko Mateša, oduzeo status vrhunskog sportskog trenera. Nedavno mu je predsjednik Hrvatskog skijaškog saveza Vedran Pavlek oduzeo i treniranje skijaške reprezentacije, navodno je tu odluku donio u suzama, ali one nisu umanjile nezadovoljstvo ni Kostelića oca ni Kostelića sina. Ovih dana sam Ante Kostelić otkriva kako mu je mirovina - 2500 kuna!!! 

Nitko kao on sa svojom djecom nije tako proslavio Hrvatsku. Ali nije volio Jugoslaviju, smatrao ju je grobnicom vrhunskog hrvatskog sporta te tvrdio - da nije bilo Tuđmana, ne bi bilo Janice i Ivice. Možda ga je to koštalo. Da je, na primjer, u bivšoj državi bio sekretar Partije kao i neki čelnici organizacija koje su ga bacile na prosjački štap, da je stvorio naviku ne samo na sportsku nego i na političku moć, da se kvalificirao za naklonost vlasti koju vodi jugomarksist Plenković, šetuckao bi od jedne do druge bajno plaćene dužnosti. I bio bi čašćen ne samo oduševljenjem sunarodnjaka koje je toliko puta sa svojom djecom razveselio zadivivši cijeli svijet nego i strahopoštovanjem koje bi ga štitilo od ponižavanja moćnika bez važnosti u državi kojoj je donio svjetsku slavu.

Petak 7. svibnja

Pošast virusa i nasilja nad hrvatskim jezikom

Nisam stručnjak za jezik, ali osjećam obvezu da sa skromnim znanjem prosvjedujem protiv jezičnih nepodopština koje prate važne pojave u zemlji i svijetu. U vrijeme pošasti uobičajile su se dvije grozne riječi - "socijalna distanca" - koje su, prvo, strane, i drugo, što u prijevodu na hrvatski znače? Imamo lijepe hrvatske riječi - razmak, razdaljina, udaljenost... Razmak između ljudi koji mora biti dva metra nije nikakav "društveni razmak". Naveliko se rabe riječi "procijepiti" i "procijepljenost", a uvijek se mogu zamijeniti riječima: cijepljenje, cijepljenost. Ono "pro" je ružan, nasilan i suvišan dodatak kojim se tobože označava količina cijepljenosti stanovništva - ona je označena i bez "pro": cijepljeno je pola grada, 70 posto starijih osoba cijepit će se do srpnja, cijepljenost je najveća u najvećim gradovima... 

Posljednjih godina izmišljene su riječi "ispoštovati", "iskomunicirati"..., a da ne govorimo o riječi "event" i desecima sličnih koje su ubojice hrvatskoga jezika. Ne slušamo jezikoslovce koji se kadšto jave - na primjer, u časopisu Jezik - nego se napadaju kao nacionalisti. Puštaj englesko smeće u jezik, ali mlati po Hrvatima i hrvatskom. Tuga, Buga, Juga.