Zločinac s metodama nad kojima se zgražala i mafija

Skoro suđenje za dvije oružane pljačke banaka iz davne 2001. u kojima su se razbojnici domogli ukupno 235.000 kuna bilo bi tek jedno u nizu sličnih na Županijskom sudu u Rijeci kada na optuženičkoj klupi ne bi sjedio nekadašnji pripadnik Legije stranaca Boris Pilčić, danas 61-godišnjak, iz Dražica u zaleđu Rijeke. Svojim kriminalnim djelovanjem od početka 90-ih do 2001. godine, kada je u Zagrebu uhićen zbog ubojstva i pokušaja ubojstva, Pilčić si je priskrbio epitet okorjelog kriminalca – šefa pljačkaške bande i ubojice nad čijim su se metodama zgražali i u krim-miljeu.

Bogata kriminalna karijera

Pred sutkinju Iku Šarić Pilčića će dovesti iz kaznionice u Lepoglavi gdje odslužuje 30-godišnju zatvorsku kaznu zbog ubojstva Danijele Fileš i pokušaja ubojstva njezina prijatelja Zdravka Kostića 2001. u Zagrebu, krivotvorenja isprava i nasilnih razbojstava. Na optuženičkoj klupi uz njega sjedit će i Zlatko Žigman, Radovan Horvat, Renato Pinterić i Slobodan Maksimović. Svi osim Pinterića, kojega će također dovesti iz zatvora, iz Pule, otprije su poznati kao članovi njegove ekipe i posredno ili neposredno uključeni u zagrebačko ubojstvo o kojem su kao svjedoci govorili na tom suđenju.

A Pilčić je, kako se doznalo na suđenju u Zagrebu, Danijelu Fileš usmrtio hladnokrvno, 31. srpnja 2001. godine, ispalivši joj tri hica u leđa. I to dok je ona bila sagnuta nad Kostićem, svojim dečkom, u kojeg je Pilčić malo prije toga pucao teško ga ozlijedivši. Kao motiv ubojstva Pilčić je poslije naveo da ga je Danijela Fileš navodno okrala, uzevši mu 600 kuna u kovanicama iz kasice-prasice. Zbog tog ubojstva Pilčić je u srpnju 2002. na Županijskom sudu u Zagrebu osuđen na 12 godina zatvora, a dok je bio u pritvoru, otkrilo se i da je prije uhićenja vodio bandu pljačkaša.

Na suđenju u Zagrebu Maksimovićev iskaz, uz onaj ključnog svjedoka Kostića koji je preživio ranjavanje hicima iz "škorpiona", učvrstio je tužiteljske tvrdnje o okolnostima ubojstva u stanu na Trešnjevci. Pilčića je ondje, svjedočio je Maksimović, vidio s pištoljem u ruci i zapamtio je da je prijetio da može biti opak i sve ih pobiti pa su se razbježali. Sad bi u sudnici trebali sjediti jedan uz drugoga. Na riječki sud gdje će se rasplitati dvije pljačke poslovnica Riječke banke otprije 11 godina od ove petorice optuženih, trojica – Žigman, Horvat i Maksimović – trebala bi doći sa slobode.

Pilčić, Žigman, Horvat i Pinterić terete se da su u svibnju 2001. orobili poslovnicu Riječke banke u Fužinama i odnijeli 115.000 kuna. Do Fužina su se dovezli ukradenom fiat cromom, u banku su upali maskirani perikama i s oružjem u rukama, škorpionom i tetejcem, i odnijeli sav novac iz sefa. Službenici su naredili da legne na pod, jedan joj je razbojnik držao pištolj uperen u glavu, drugi, Pilčić, praznio je sef i dodavao trećem koji je novac iznio. Četvrti ih je vjerojatno čekao u autu. Mjesec i pol poslije, u srpnju, orobljena je poslovnica iste banke u Bakru.

Kad je 2002. bila pokrenuta istraga o pljačkama, Pilčić je bio iza rešetaka, ali u to se doba kao sudionik pljačke u Bakru spominjao i Perica Majstorović, Pilčićev prijatelj i "desna ruka" koji je vjerojatno čekao u automobilu. Majstorović se 2010. objesio u zatvoru dok je služio kaznu 40-godišnju zatvorsku kaznu zbog ubojstva Slavice Medanić koju je 2006. likvidirao po nalogu njena brata Šime, a čekalo ga je još jedno suđenje, za ubojstvo Nikole Grbića, partnera iz Slavičina ubojstva kojega se riješio šest mjeseci poslije zbog nesuglasica o podjeli novca kojim im je plaćena likvidacija. Majstorović je, također, bio među Pilčićevim kompanjonima koji su se zatekli u stanu ubijene Danijele Fileš.

"Zaradio" 2000 eura

U siječnju 2001. bila je orobljena i Ri Adria banka u Pilčićevim rodnim Dražicama, no u ovoj je optužnici nema. U to vrijeme još se bilo istraživalo, a do danas neriješen je slučaj, ubojstvo Karla Gertnera, Pilčićeva navodnog suradnika likvidiranog na mostu u Pašcu u zaleđu Rijeke 1990. Pilčić je bio osumnjičen, ali izvukao se zbog nedostatka dokaza. Za druga razbojstva u bankama u Istri, u Taru, Žminju i Višnjanu, bio je osuđen pa su ga ti zločini, uz ubojstvo i pokušaj ubojstva, spremili iza rešetaka na 30 godina. Nije ga to spriječilo da se iza čvrstih zatvorskih zidina "bori za pravdu" pa je u Lepoglavi 2008. "zaradio" 2000 eura koje mu je prema presudi Europskog suda za ljudska prava iz Strasbourga morala isplatiti Hrvatska.

Žalio se zbog ponižavajućeg i nehumanog postupanja zatvorskih vlasti, odnosno nedostatka medicinske njege u kaznionici, a cijena njegova trpljenja bila je, u zahtjevu Strasbourgu, čak 100.000 eura.