Zloduh prošlosti: HDZ-u ne treba princ tame

PON : 11. veljače

Vrati li se Ivić Pašalić u HDZ i bude li u njemu imao ikakvu važniju ulogu, ta će stranka samu sebe pokopati. Tek što se oslobodila jednoga negativca, Ive Sanadera, Pašalićevim bi povratkom potvrdila da je ovisna o osobama koje sve rade u mraku a jako se vole pojavljivati na svjetlu gdje djeluju pošteno i uglađeno. Pašalićevo se ime povremeno ukazuje u javnosti kao zloduh prošlosti, i malo tko, osim njegovih prijatelja, požali što ga dugo nije bilo u politici i poželi da se u nju vrati. Ali, kakvi god bili, u politici postoji navika na ljude, koja može biti i kao navika na lisicu što se zalijeće u kokoši, pa je uvijek iznova možemo očekivati. A navika na Pašalića bila je navika na najmoćnijeg čovjeka u državi poslije Tuđmana. Kao predsjednikov savjetnik za unutrašnju politiku odlučivao je o svemu važnome, premda ga nigdje nije bilo. Odlučivao je o gospodarstvu, o kadrovima, medijima..., pri čemu mu je glavni cilj bio stvoriti mrežu svojih ljudi koji će raspolagati državom kako ih je volja i biti zaštićeni pred policijom, tužiteljstvom i sudovima. Za ilustraciju, evo nešto iz osobnog iskustva. Kao urednik “Hrvatskoga obzora” imao sam s njim jedan telefonski okršaj u kojem je, služeći se prijetnjama, pošto-poto htio doznati tko mi je dao podatke za tekst o jednom teškom slučaju ratnoga profiterstva tadašnjega ministra gospodarstva Nadana Vidoševića Ali ne samo to, ionako kadrovski i financijski slabašni tjednik koji sam uređivao nastojao je uništiti, među ostalim i zato što je već bio u “poslu” s jednim ljevičarskim medijskim tajkunom kojemu je, skupa s Miroslavom Kutlom, pogodovao gdje god je mogao. Medijska bi scena danas izgledala puno drukčije da - što izgleda potpuno nevjerojatno ali je istinito! - u samom uredu predsjednika Tuđmana, dakako, njemu iza leđa, nije kovan i skovan plan za prevlast ljevičarskih medija u Hrvatskoj. Presudni čovjek u tom planu bio je veliki “domoljub” i “desničar” Ivić Pašalić. Kad bi se sada vratio u HDZ, radio bi jedino što u politici zna raditi - organizirao bi skupinu beskrupuloznih karijerista, vlastohlepnih gubitnika željnih novoga uspona i grabežljivaca kojima je osobni interes načelo iznad svih načela. Upravo je to ono što bi obnovljeni HDZ trebao izbjegavati, i stvarno i simbolično. A bilo kakav povratak Pašalića u stranku, čak i kao obična člana, imao bi izrazito negativno simbolično značenje koje bi mediji i te kako iskorištavali. On je jedan od dva najcrnja lika HDZ-ove prošlosti, drugi je, dakako, Sanader, a njihovo otimanje za stranku poslije Tuđmanove smrti bilo je otimanje dvaju nagona za uništenjem stranke i Hrvatske.

SUB : 9. veljače

“Europski duh” važniji 
od Hrvata bez posla”

Među ljudima je svašta moguće, pa i da odrpanac dijeli savjete o modi, lijenčina o radišnosti, daltonist o slaganju boja... I da premijer jedne izrazito neuspješne zemlje na skupu europskih ljevičarskih čelnika sriče viziju uspješne Europske unije. Dakle, Zoran Milanović je u Torinu govorio o tome kakva bi trebala biti EU (ne samo zajedničko tržište nego politička unija), kakva ekonomija (ne rezovi nego razvitak), kakav odnos pojedinih zemalja prema općem interesu (europski duh nasuprot nacionalizmu), koja bi (naravno, lijeva!) politička opcija trebala nadvladati u Uniji itd., te je zaradio i pljesak. Ako je tako pametan za Europu, kako to da mu vlastita zemlja propada? Ali tko još drži do Hrvatske, bit će da se čovjek priprema za postpremijersku karijeru, to jest za elitno i unosno mjesto u nekoj hijerarhiji EU. A za takvu je karijeru puno važnije koliko si se “europskom duhu”, to jest europskim moćnicima uvukao u dupe nego to što si stotinu tisuća Hrvata ostavio bez posla.

Ned : 10. veljače

Jedini djelotvorni jezik za neke je jezik Oluje

Srbi, bolje reći - neki Srbi, ili još točnije - neki srpski intelektualci, boluju od ove bolesti - ili posežu za tuđim ili tuđe niječu. Tako nam je lani sam bivši predsjednik Srbije Boris Tadić “ukrao” Ruđera Boškovića, a sad neki Milorad Buha, predsjednik Matice srpske u Dubrovniku, tvrdi da u Hrvatskoj postoji samo srpski jezik, jer je Austro-Ugarska u 19. stoljeću hrvatski izbacila iz službene i književne uporabe kao neznanstven. Zapravo bi se s Buhom trebalo složiti - nema jezika u Hrvatskoj koji on i braća mu po svjetonazoru razumiju, koji bi im pomogao u uljuđivanju. Jedini jezik koji na njih može djelotvorno utjecati jest jezik Oluje.

Uto: 12. veljače

U Ratzingeru je čovjek nadjačao sveca

Odstupanje Benedikta XVI. težak je udarac Katoličkoj crkvi. Jer, otac nikad ne podnosi ostavku! On ostaje otac do smrti i poslije. U Ratzingeru je čovjek nadjačao sveca, osobni komoditet Kristova namjesnika, a apsolutnost vjere, istine što iz nje proistječe i Crkve kao njezine čuvarice relativizirana je na najvišem mjestu. Ostavke pripadaju nestalnosti i prolaznosti politike i drugih ljudskih djelatnosti a ne duhovnom vodstvu najautoritativnije religije svijeta. Bože, kako su Ratzingerove knjige dobre, od Wojtyłe je teološki i filozofski dublji, ali Ivan Pavao Drugi je bio neusporedivo odgovorniji i spremniji na ono što je u kršćanstvu najvažnije - na žrtvu.

Sri: 13. veljače

Za otrovano mlijeko imamo krivca, a ne dokaz

Prvo je pomoćnica ministra Jakovine Mirjana Mataušić Pišl novinarima rekla da je otrovano mlijeko s domaćih farmi. Potom je s pravom laburist Branko Vukšić u Saboru upitao Ministarstvo “zašto se s toliko sigurnošću bez potrebnih provjera svaljuje krivica na domaćeg seljaka i čemu tolika žurba u osudi”. Čemu? Jasno je: seljake treba optužiti da bi se lakše opravdalo kašnjenje isplate poticaja koje mnogim poljodjelcima prijeti slomom. Ali vrhunac je SDP-ova licemjerja kad predsjednik Sabora Josip Leko u odgovoru Vukšiću kaže neka se strpi jer istraga još traje, premda je upravo Vukšić prigovorio Ministarstvu što je istragu bezočno preduhitrilo!!! Crveni uvijek moraju biti u pravu, mogu bez dokaza i presude ubiti čovjeka, ali će reći - pa dobro, naknadno ćemo ga osuditi na smrt.

Pet: 15. veljače

Partizansko novinarstvo su “istinita” podmetanja

Tako to rade ljevičarski mediji i novinari! Prvo jedan objavi izmišljotinu kako je anonimni značajnik iz HDZ-a optužio Karamarka za rascjep u HDZ-u jer ga vodi sektaški. Drugi to prihvati kao istinu, pa je, kao Šprajc u Dnevniku HTV-a, Karamarku u intervjuu metne pod nos. Slično se HDZ-u podmetala “koalicija” s Bandićem, a onda mu se kao protukandidat za gradonačelnika iz te stranke pojavi njegov najveći protivnik u Skupštini grada Margareta Mađerić. Pa se HDZ-u prigovaralo zbog nedostatka gospodarskog programa, a kad ga je objavio i počeo o gospodarskim temama organizirati okrugle stolove s vrhunskim stručnjacima, onda ljevičari pišu samo o incidentu koji su na jednoj takvoj HDZ-ovoj tribini u Novinarskom domu napravili nekakvi “aktivisti”. Tko ih je tamo poslao? Tko bi drugi nego - ljevičari!? Po partizanski.

>>HDZ s Pašalićem računa i na dolazak 10.400 članova Hrv. bloka