Samoborca Tomislava Debeljaka, vlasnika DIV Grupe u čijem je sastavu najveća europska tvornica vijaka u Kninu i Brodosplit, smatraju izuzetno tvrdoglavim i upornim poduzetnikom. Voli se primati “nemogućih misija”. Otkako se zatresla Banovina, on tamo boravi svakodnevno, kao i skupina njegovih zaposlenika s 40-tak strojeva koji inače rade na gradnji željezničkih pruga u RH, a iz brodogradilišta čak je stigla i velika dizalica koja je bila prijeko potrebna na terenu.
Nakon potresa reagirali ste odmah, što je vas motiviralo da se sa strojevima i radnicima DIV-a odmah uključite u pomoć – poziv Vlade, osobna emotivna inicijativa kao čovjeka koji i sam ima veliku obitelj, devetero djece, ili zato što možete?
Motiviralo me sve što ste rekli i više od toga, ali nema potrebe nabrajati. Bio sam u Splitu kada je objavljeno da je Banovinu opet pogodio potres jačine 6,4 po Richteru. Budući da se osjetio i u Splitu, bilo mi je jasno da se gore dogodila nepogoda ogromnih razmjera. Odmah sam nazvao svog specijalca u građevinskom sektoru Miralema Đogića da šalje sve strojeve u Petrinju. Sjeo je u auto i krenuo prema Petrinji. Kontaktirao sam odgovorne u Vladi RH i obavijestio ih o namjeri da s teškom mehanizacijom pružimo pomoć. Čuo sam se Petrom Karinom, vlasnikom tvrtke Izvođač-Niskogradnja, i ostalim kooperantima Georad, Tarac, AS Floor, koji su također odmah krenuli prema Petrinji. Dogovorili smo se da i oni obavijeste ostale kolege, a da ja koordiniram sa Stožerom. U međuvremenu se javio ministar Darko Horvat s kojim sam sve dogovorio, povezao me sa članom nacionalnog Stožera civilne zaštite koji je bio stacioniran u Petrinji. Odmah smo se dogovorili gdje ćemo istovariti strojeve koji su već bili na putu prema Petrinji i što ćemo raditi.
>> FOTO Centar Petrinje peti dan nakon potresa
Prema vašem iskustvu, je li sve bilo koordinirano ili više kaotično?
Pokazalo se ogromno hrvatsko srce, u koloni tisuća ljudi, strojeva, namirnica i ostalog sve se sjatilo na Banovinu. U takvom trenutku teško da bi se moglo sve idealno organizirati. U kratkom vremenu odmah je organizirana vojska koja je odradila najpotrebnije, HGSS je požrtvovno i vrlo organizirano odradio posao, sve su službe dale sve od sebe. U takvom trenutku ljudi u današnje vrijeme Facebooka i mobitela imaju i paralelne sustave, ali moramo priznati da je svatko organizirano prihvatio neki djelić mozaika velikog hrvatskog srca. Sada će u cijeloj 2021. biti potrebno dobro organizirati obnovu, a ne sumnjam da će ova Vlada i profesionalne službe to dobro odraditi.
Društvene mreže pak bruje da ima sela u koja nitko od nadležnih nije kročio?
Petrinja i Glina imaju ukupno 120 naselja, a zaseoka možda od 7 do 10 puta više. Tisuće kilometara seoskih, poljskih i šumskih putova, tamo Google maps ne pomaže, jer nema signala na pola prostora, pa smo printali velike karte kako bismo se snalazili. Odmah smo preuzeli čišćenje cesta od odrona i srušenih kuća tako da sam prošao gotovo sve ceste i šumske putove odmah nakon potresa i nema mjesta gdje nisu došle pomoći i nužne službe. Zlonamjerno je tvrditi da je bio kaos, ponekad malo veća svadbena povorka izazove krkljanac i gužvu poput one kakva je bila tamo, a “sa strane” je, prema procjenama, došlo više od pet tisuća ljudi. Moram posebno pohvaliti i Hrvatsku vojsku, ponešto znam o organizaciji posla, ali oni su izvrsno u kratkom roku odradili čišćenje najrazrušenijeg dijela Petrinje, ručno i strojevima.
Kako kao poduzetnik gledate na velik odziv vaših kolega, jeste li i međusobno koordinirani?
Puno mi je srce, oduševljen sam. I sada se vidjelo ono što često ističem, koliko je važno da Hrvatska osim svih snažnih državnih institucija ima jako gospodarstvo i poduzetnike. Mislim da su se više-manje svi uključili, netko s teškim strojevima, drugi proizvodima, financijski... Znam više njih koji su kupili čak po osam kamp-kućica ili stambenih kontejnera i podijelili pogođenima.
Svaki dan od potresa u tom ste kraju, obiteljima pomažete i darivanjem novca, što su vam neki zamjerili?
Ma joj, svi su dijelili, samo sam ja imao peh da me snimi kamera. Kada sam vidio TV ekipu, nastojao sam pobjeći čim prije, ali bilo je kasno. Znam više ljudi koji su radili isto. Kada ste u žurbi, dok pretražujete prohodnost putova, najbrže je ljudima na cesti ostaviti koju kunu. No apeliram da se ljudima pomogne kroz cijelu 2021. godinu. Vidim, neki mjere kojoj se nacionalnosti tamo pomaže, pa to je smiješno i žalosno. Pred dragim Bogom, a i potresom, svi smo jednaki. Nitko normalan ne bi dijelio ljude ni inače, a kamoli u potrebi.
Ovo je bila hitna pomoć, prva faza. Što vi poduzetnici za ovaj kraj možete napraviti nakon što raščistite ruševine?
Prvo što svi možemo napraviti jest da oni koji ne posluju s tvrtkama iz pogođenog područja odmah počnu tražiti partnere i posluju s njima kako bi im pomogli povećati prihod i sačuvati radna mjesta. Drugo, da naše komercijale i nabavni odjeli ne gledaju u svaku lipu ili kunu, nego da budemo spremni proizvod s toga područja platiti malo više. Neka nam se dobiti i malo smanje, neka to bude naš doprinos revitalizaciji gospodarstva na tom području. Osobno ću naložiti našoj komercijali da robu proizvedenu sa stradalog područja mogu nabavljati i 5% skuplje.
>> VIDEO Ovako nakon potresa u Petrinji izgleda kuća Miodraga Deme, stopostotnog ratnog invalida
Što je potrebno da se u to zapostavljeno gospodarsko područje privuku investicije, ima puno mladih obitelji, kako ih u ovom trenutku zadržati da ne napuste taj kraj?
Mislim da bi Vlada trebala utvrditi kriterije i financijski pomoći svim poduzetnicima u tom siromašnom kraju, bez obzira na to jesu li pretrpjeli štetu ili ne. Malo je tamo gospodarstva, neće to biti neki veliki iznosi. Siguran sam da bi kolege s tih područja povećali plaće svojim radnicima, unaprijedili i proširili proizvodnju. Dakle uplatiti pomoć svima i izboriti se za poseban status u odnosu na pravila EU o isplatama državne potpore gospodarstvu toga kraja. Siguran sam da to naša politika može ispregovarati, pogotovo s obzirom na katastrofu koja je snašla taj kraj. Na isti način treba stvarati uvjete za otvaranje novih tvrtki i pogona.
U čemu vidite gospodarski potencijal tog kraja?
Poljoprivreda, stočarstvo, prehrambena i metalna industrija, tu je bila i rafinerija, tako da u Sisku i okolici ima mnogo stručnog ljudskog potencijala. Drvna industrija ima golem potencijal, u to sam se u ovih pet dana osobno uvjerio. Sve se to može znatno unaprijediti, ali i razvijati novo. Tu je i autocesta, željeznica.
Poznato je da ste prije nekoliko godina željeli investirati u taj kraj, zaključili ste s gradom Siskom i ugovor za projekt gradnje tvornice željezničkih pragova, no to nije ostvareno?
Točno, to nam je bila namjera, a pogotovo to želimo nakon ovoga potresa. I napravit ćemo sve da uspijemo. Prije nekoliko godina nismo uspjeli riješiti pitanje željezničke infrastrukture do lokacije buduće tvornice. Nadam se da ćemo ga ovaj riješiti, na istoj ili nekoj drugoj lokaciji na Banovini.
Naklon i kapa do poda gospodinu Debeljaku