Zna Mlikota jako dobro što je to hrvatsko kulturno tržište

Među brojnim hrvatskim ljetnim festivalima, posebno mjesto gotovo 20-ak godina ima manifestacija Glumci u Zagvozdu koje sasvim sigurno ne bi bilo bez organizacijskog genija glumca Vedrana Mlikote.

I dok su obilno dotirani državni festivali ove godine otkazivali neke programe, dok je Zadar ostao bez nastupa francuske zvijezde Zaz, dok je tiho otkazan Valamar jazz festival, Mlikota je u podbiokovsko naselje u jednoj večeri uspio dovesti čak dva državna folklorna ansambla. Riječ je, naravno, o hrvatskom ansamblu Lado, ali i o makedonskom državnom folklornom ansamblu Tanec koji svakih par godina, na sreću ljubitelja folklora u Hrvatskoj, nastupa u nekoj od hrvatskih dvorana. Ovaj je put to bio nastup na otvorenom, a u Zagvozdu se okupilo oko tisuću i pol ljudi. Kiša je bila neumoljiva. Program nije održan do kraja, što ipak nije umanjilo ljepotu zajedničke makedonsko-hrvatske folklorne večeri kakvu se ne bi usudili organizirati ni puno veći organizatori od Mlikote ni puno veći gradovi od Zagvozda.

No, u umjetnosti važnije je srce od novčanika i duh od materijalnih mogućnosti. Koncert u Zagvozdu, koji je euforično pozdravio ansambl Tanec, bio je od posebne važnosti i za ansambl Lado. Riječ je o jedinstvenom ansamblu u nas, koji se stjecajem brojnih nepovoljnih okolnosti posljednjih tjedana nalazi na svojevrsnoj prekretnici. Ansambl koji je desetljećima pomno i bez pompe gradio svoju umjetničku prepoznatljivost odjednom je bačen u nemilosrdnu medijsku arenu u kojoj se, kao u nekoj Brešanovoj groteski, propituje ama baš svaka dionica tog iznimno složenog umjetničkog organizma. Kao da se preko noći, na silu, bez pravih argumenata, želi ansambl Lado pretvoriti u nekakvu imitaciju stranih komercijalnih folklornih trupa u kojima stilizirani akrobatizam na rubu gimnastike globaliziranim menadžerima donosi lijepe novce. 

I nastup u Zagvozdu, kao dio Ladove tradicionalne ljetne turneje, stoga je bio decentni odgovor na kritike koje su dobrodošle ako ne mijenjaju temeljne postulate zbog kojih je Lado i osnovan, a to je njegovanje hrvatske folklorne izvornosti, naravno, u skladu s mogućnostima ushuktalog svijeta koji je seosku kulturu već odavno poprilično razbucao i osakatio. Usporedba Lada i Taneca, kao i svojevrsna pulska usporedba Lada i ukrajinskog državnog folklornog ansambla Verjovke, pokazala je da je Lado u svom asketskom pristupu folkloru i dalje na putu koji je zacrtao Zvonimir Ljevaković. I da na tom putu treba ostati. I da će, ako ostane na tom putu, i dalje biti zanimljiv publici u Japanu, Hong Kongu, Rusiji, Njemačkoj, Indiji... A uopće nije čudno da je u ovo vrijeme kada je najlakše preispitivati poslanje hrvatskih središnjih kulturnih nacionalnih ansambala, baš Vedran Mlikota Ladu omogućio koncertno nadigravanje s virtuoznim makedonskom Tanecom. Pa Mlikota je jedan od rijetkih hrvatskih glumaca koji je iz komocije stalnog zaposlenja, i to ni manje ni više u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, izabrao nesigurni slobodnjački glumački kruh. Zna Mlikota jako dobro što je to hrvatsko kulturno tržište. Zato i cijeni ansamble kao što su i Lado i Tanec, ansamble stvorene u socijalizmu koje kapitalizam želi reformirati, i to na njihovu, a onda i društvenu štetu. 

No, valjda se nešto pita i ona publika koja hrli na Ladove koncerte, pa bili to koncerti po društvenim domovima, u katedralama ili župnim crkvama, u velebnim koncertnim dvoranama ili na ljetnim pozornicama. A ima i još jedan razlog zašto mi je posebno drago da je Tanec u Zagvozdu dočekan kao rod rođeni. Makedonija nije najbogatija zemlja na svijetu, ali je ipak Hrvatskoj nakon nedavnih poplava u Slavoniji pružila pomoć od 100.000 kuna. Svaka čast i Tanecu i Makedoniji i Zagvozdu kojeg bi trebalo izmisliti da ne postoji.

>> Lastovo ostavljeno na volju samo dobrostojećim nautičarima 

>> Sreća da Andro Vlahušić nije prior samostana