Nitko iz talijanske znanstvene komisije koja pomaže vladi pri donošenju odluka vezanih za sprečavanje širenja koronavirusa nije predložio zatvaranje za cijelu zemlju, već bi se zatvarale samo one zone i mjesta u kojima se zaraza najviše širi. Međutim predsjednik nacionalne udruge liječnika Filippo Anelli traži totalni lockdown za cijelu Italiju. Bio je to povod za razgovor (na daljinu) s novinarima udruženja stranih novinara u Italiji Stampa Estera.
Zašto ste toliko zabrinuti, a imunolozi, virolozi i drugi stručnjaci iz vladine savjetodavne komisije nisu?
Uzmemo li podatke od ovoga tjedna i projiciramo li ih prema onome što će se dogoditi za mjesec dana, i to bez daljnjeg pogoršanja, doći ćemo do 10.000 novih preminulih osoba. Dakle, ili ćemo mi zaustaviti virus ili će on zaustaviti nas. Zabrinuti smo jer su brojke u posljednjih tjedan dana porasle bez obzira na mjere koje su već poduzete – potpuno zatvaranje kazališta, muzeja, teretana, zatvaranje kafića i restorana u 18 sati, zabrana izlazaka, odnosno policijski sat od 22 do 5 sati ujutro itd. Broj preminulih (u srijedu su preminule 623 osobe, što je najviše od 6. travnja, a broj ukupno zaraženih u prvom i drugom valu prešao je milijun ljudi op. a.), te broj ljudi smještenih u bolnice i onih na odjelu intenzivne njege navode na zaključak da će se trend rasta nastaviti. To će dovesti do toga da će oboljeli od COVID-19 zauzeti najveći dio smještajnih kapaciteta u zdravstvenim ustanovama, što znači da će ostali bolesnici biti zakinuti. Doda li se svemu tome i dolazak gripe, koja u Italiju obično stiže krajem prosinca, a na vrhuncu je krajem siječnja, imat ćemo imploziju nacionalnog zdravstvenog sustava. Nećemo biti u stanju pružati pomoć svim građanima.
Smatrate, dakle, da mjere koje je do sada u drugom valu pandemije donijela vlada nisu dostatne?
I u tzv. crvenim zonama (Italija je podijeljena na žute, narančaste i crvene zone s obzirom na širenje koronavirusa, op. a.) ljudi se mogu kretati, odlaziti na posao, ali i više od toga. Možda zato što ljudi nisu shvatili opasnost situacije, tijekom vikenda masa ih je otišla na izlet, posebno na šetnje uz more. Uz takva masovna okupljanja više se ne može učinkovito kontrolirati širenje zaraze. Nema drugog načina za zaustavljanje pandemije nego tražiti od ljudi da ostanu kod kuće, zabraniti im kretanje.
Što predlaže liječnička udruga, jesu li obiteljski liječnici dovoljno uključeni u zaustavljanje epidemije?
Jesu, itekako. Dovoljno je znati da trenutačno ima oko 600.000 zaraženih osoba u kućnoj izolaciji i njih treba pratiti, jer neki od njih imaju jake simptome bolesti. S oboljelima žive članovi obitelji koji su zabrinuti i za svoje zdravlje. Teritorijalna medicina postaje važna potpora u cijeloj situaciji. Nažalost, naša teritorijalna medicina na organizacijskom planu ostala je na razini one otprije 50 godina (obiteljskih liječnika u Italiji ima oko 44.000, a djeluju na temelju zakona iz 1978. koji predviđa da imaju otvorene ambulante pet dana u tjednu, ali toliko sati koliko imaju prijavljenih pacijenata. Ako imaju do 500 pacijenata, onda trebaju raditi samo pet sati tjedno, a ako imaju 1500, što je najviši dozvoljeni broj, trebaju raditi 15 sati tjedno. Oni su zapravo samostalni djelatnici koji dobivaju od države 86 eura po pacijentu, što znači obiteljski liječnik koji u prosjeku ima 1200 pacijenata dobiva oko 104.000 eura bruto op. a.), liječnici nemaju nikakvu dodatnu pomoć, recimo medicinske sestre ili fizioterapeute i sl. Svijet se u međuvremenu potpuno izmijenio i postoje nove profesije koje bi mogle pomoći obiteljskim liječnicima i u dijagnostici primjerice, te omogućiti građanima da odmah dobiju odgovore. Moram dodati da je, od 188 liječnika umrlih zbog COVID-19, a dvoje je umrlo i ovih dana, 40 posto obiteljskih liječnika.
Italiji nedostaje i specijalista...
Iznijet ću primjer kako biste mogli shvatiti situaciju. Kad je izbila pandemija, vlada je shvatila da postoji manjak mjesta na odjelima intenzivne njege, a razlog zašto je tako bila je politika rezova tijekom proteklih godina jer se smatralo da je zdravstvena zaštita samo trošak, a ne ulaganje. Vlada je sada povećala broj ležajeva na intenzivnoj njezi za 110 posto, odnosno prešli smo s 5000 na 11.000 kreveta. Ali istodobno nije bilo moguće udvostručiti broj anesteziologa, pa je njih ostao isti broj kao i u ožujku. Dakle broj anesteziologa (neke umirovljene specijaliste molilo se da se vrate na posao op. a.) nedostatan je za praćenje 11.000 mjesta na intenzivnoj njezi, a svaki dan u prosjeku oko 100 oboljelih dolazi na intenzivnu njegu. Trenutačno imamo više od 3000 oboljelih od COVID-19 na intenzivnoj njezi i približavamo se brojci od 5000, odnosno onoj koju mogu pratiti anesteziolozi kojih ima oko 7000. Kako će oni zbrinuti dodatnih 6000 mjesta? Rezovima učinjenima proteklih godina, jer se zdravstvo, ponavljam, smatralo troškom, a ne ulaganjem, treba pridodati i rani odlazak liječnika u mirovinu, što im omogućuju novi zakoni. Zbog tih zakona o umirovljenju doći ćemo do vrhunca u manjku liječnika 2025. godine do kada će biti umirovljeno ukupno 20.000 liječnika specijalista, koji gotovo nemaju zamjenu. I tih 20.000 liječnika nedostajat će bez obzira na situaciju s COVID-19, odnosno ako do tada pandemija ipak prođe. Imamo oko 23.000 diplomiranih liječnika, ali oni tek trebaju odraditi specijalizaciju (u Italiji se praktički ne može raditi samo sa završenim medicinskim fakultetom, već se treba specijalizirati daljnjim školovanjem koje traje pet godina op. a.), a natječaj je otvoren za 14.500 liječnika u školama za specijalizaciju, što je i iznimno visok broj, ali znači da će gotovo 10.000 liječnika do daljnjega ostati bez specijalizacije, dakle i bez posla. Ako se nešto ne promijeni, Italija 2025. neće imati dovoljno specijalista.
Bilo je, navodno, prijava da nedostaje i lijekova te da se čeka i do pet dana za ulazak na intenzivnu njegu. Je li to točno?
Lijekova nije nigdje nedostajalo. Nemamo takvih naznaka. Što se tiče intenzivne njege, svaka je bolnica trebala izraditi svoj plan prihvata. No bolest se širi galopirajuće u odnosu na ono što se pripremilo pa ima situacija da bolesnici dođu u bolnicu, ali u njoj nema kreveta u intenzivnoj skrbi. To je jedan od glavnih razloga zbog kojeg tražimo uvođenje lockdowna. Brže se širi bolest i porast oboljelih od pretvaranja nekih bolničkih odjela u COVID-odjele. A ne smijemo dopustiti da se svi bolnički kreveti pretvore u mjesta za oboljele od koronavirusa jer bi to bilo poraz za sve, onemogućilo bi pružanje liječničke pomoći milijunima oboljelih od drugih bolesti. U Italiji imamo 26 milijuna osoba s kroničnim bolestima.
Hoće li biti problema s distribucijom cjepiva koje priprema tvrtka Pfizer zbog toga što mora biti pohranjeno u hladnjake na – 80 stupnjeva Celzijevih?
Trebat će pripremiti hladnjake za to cjepivo. Nadam se da će u međuvremenu stići i druga cjepiva, kao primjerice ono koje razvija Oxford i čija je distribucija manje kompleksna. No pripremamo se i za distribuciju cjepiva tvrtke Pfizer.
Virus koji se sada širi Italijom isti je kao na proljeće ili je postao jači, odnosno slabiji?
Virolozi kažu da je riječ o istom virusu. Dakako, virus djeluje različito ovisno o tome tko je zaražen. Posebno je opasan kod starijih od 65 godina i ljudi koji imaju neke druge bolesti. Virus nije izmijenjen, ali ga mi danas možemo pratiti i otkrivati koga je zarazio. Danas se uzima mnogo više briseva, odnosno oko 200.000 dnevno u odnosu na oko 30.000, koliko se uzimalo u proljeće.
Zašto ljudi ne shvaćaju težinu situacije?
Različiti su razlozi. Prije svega, poruke nisu jednoznačne, a i one koje daje vlada nisu shvaćene ozbiljno. Misli se, primjerice, da se u žutim zonama može činiti što se želi, a da u crvenima treba biti malo pažljiviji. To nije ono što je vlada htjela dati do znanja. Postoji, zatim, i društvena dimenzija. Zaključavanje zastrašuje zbog društvenih posljedica u pojedinim slojevima, odnosno među onima koji su vlasnici ili rade u trgovinama, kafićima, restoranima… Oni pate i trebaju državnu pomoć. Pred težinom ekonomske situacije lako se upada u protivljenje, samo da bi se nastavilo raditi.
No ni virolozi nisu imali isto mišljenje o mjerama koje treba poduzeti?
Ne mislim da je među liječnicima bilo različitih tumačenja i prijedloga. Ali dogodilo se to da je rasprava među znanstvenicima koja se uvijek vodi žustro, često i na vatren način, u želji da se naglase vlastite teze postala javni spektakl. Prije se raspravljalo u akademskim sjedištima, a sada se to preselilo u medije, na televiziju, i to je stvorilo dojam da su liječnici, a prije svega istraživači, stručnjaci, podijeljeni. Nema podjela, nego rasprava o tome kako se suprotstaviti virusu, a tijekom koje je bilo i žestokih sučeljavanja i kontradikcija, mora biti i dokazana da bi bila znanstveno valjana. Znanstvena istina vrijedi za sve.
Hoće li doći do situacije u kojoj će liječnik morati odlučiti koga staviti na respirator, primjerice da birajući između starije i mlađe osobe spašava mlađu?
Nadam se da do te situacije neće doći. Inače, dob je samo jedan od kriterija koji treba uzimati u takvim situacijama kada nema dovoljno respiratora, ali, ponavljam, vjerojatno do toga neće nikada doći. Uostalom moramo se držati ustava koji određuje da su svi građani jednaki i da nitko ne smije biti diskriminiran.
Dođe li do zaključavanja, koliko bi ono, po vašem mišljenju, trebalo trajati kako bi se došlo do normalizacije, odnosno do zaustavljanja širenja virusa?
Pogledamo li rezultate potpunog lockdowna u ožujku i travnju, vidimo da je došlo do pada krivulje zaraženih. Isto bi se dogodilo i danas. Mislim, dakle, da bi mjesec i pol do dva mjeseca zatvaranja omogućilo izlazak iz najopasnije situacije.
Ali zahtjev vašeg liječničkog udruženja vlada ne uzima u obzir.
Kontaktirali smo ministra zdravstva Roberta Speranzu koji je naš prijedlog prenio vladi. To je jedno od mogućih rješenja ako učinci mjera koje je do sada donijela vlada ne budu dovoljni.
Zemlje na Dalekom istoku, kako one u kojima je na snazi diktatura poput Kine, tako i one s demokratskim uređenjem poput Japana, uspjele su zaustaviti koronavirus. Zašto je to nemoguće u Europi?
Drugi val su, mislim, svi predviđali jer i kod epidemija gripe, poput primjerice španjolske gripe, bila su dva vala. U demokratskim zemljama Dalekog istoka mnogo se radilo na otkrivanju koja je zaražena osoba bila u kontaktu s kojom zdravom osobom (contact tracing). U Italiji aplikacija Imuni, slična aplikaciji upotrebljavanoj u tim državama, nije imala uspjeha jer birokratski i administrativni sustavi nisu uveli sve procese koji bi omogućavali prikupljanje podataka i nije se moglo kontrolirati zaražene osobe. Šteta, jer taj sustav kontrole putem pametnih telefona dao je dobre rezultate u zemljama Dalekog istoka.
Pitali smo Franca Locatellija, predsjednika vrhovnog zdravstvenog vijeća koje je savjetodavno tijelo ministarstva zdravstva, hoće li u Italiji doći do novog potpunog zatvaranja?
Situacija u Italiji ne razlikuje se mnogo od stanja u ostalim europskim državama i mislim da je na cijelom kontinentu pandemija ipak pod kontrolom. Nije u pripremi opći lockdown u Italiji i činimo sve da se situacija sa širenjem virusa COVID-19 ne pogorša. Vlada zna da bi novo potpuno zatvaranje imalo teške društvene i ekonomske posljedice. Naravno, sve ovisi i o brojkama zaraženih koje ćemo imati za 10-15 dana. Broj preminulih dira našu savjest i ostavlja rane. Ipak, do sada poduzete mjere protiv širenja zaraze donose rezultate.
Ogroman udio u Hrvatskoj na širenju spektakla i zbunjivanju ljudi imaju baš mediji. Koji? Nema smisla napisati jer će biti izbrisano.