Sluzava plijesan latinskog imena Physarum polycephalum, želatinozna ameba koja se širi mrežom povezanih žila pritom umnožavajući jezgre diobom, ali u suštini ostajući jednostanični organizam, dovela je do novih otkrića kojima se može poboljšati gradski i prigradski promet.
Znanstvenici sa sveučilišta Hokkaido u Japanu, predvođeni Atsushijem Terom, ustanovili su da ta plijesan "može naći najkraći put kroz labirint i povezati niz izvora hrane na učinkovit način s minimumom ukupne duljine i najkraćom minimalnom razdaljinom između parova izvora hrane."
Istraživači su postavili ječmene pahuljice na različite točke vlažne površine, njihovim rasporedom simulirajući željezničke postaje u gradovima u okolici Tokija. Dodali su oblasti jakog svjetla (koje plijesan izbjegava) na mjestima gdje se nalaze planine i druge prepreke i pustili plijesan da raste.
Nakon 26 sati mreža žilica kojom je plijesan pronosila hranjive tvari sličila je na kartu željezničkih pruga oko Tokija, s jednom bitnom razlikom – na nekim mjestima plijesan je bila bolje organizirana. A sve to plijesan je postigla bez ikakva centra koji bi kao mozak upravljao izgradnjom – jednostavno je eliminirala suvišne kanale pojačavajući one puteve koji su dobro radili, neprekidno se prilagođavajući da postigne maksimalnu učinkovitost.
Svoje nalaze japanski znanstvenici objavili su u časopisu Science, a u istom broju je o njihovu istraživanju Wolfgang Marwan s njemačkog sveučilišta Otto von Guericke u Magdeburgu napisao:
- Ovaj model opisuje temeljnu dinamiku mrežne prilagodljivosti kroz interakciju lokalnih pravila i proizvodi mreže svojstava usporedivih s infrastrukturnim mrežama u stvarnom svijetu. Rad A. Teroa i njegovih kolega pruža fascinantan i uvjerljiv primjer da biološki inspirirani čisti matematički modeli mogu dovesti do novih, visoko učinkovitih algoritama koji mogu tehničkim sustavima pružiti učinkovitost živućih sustava.
Mark Fricker sa sveučilišta u Oxfordu, koautor studije, ističe da proučavanje organskog rasta mreža, pored infrastrukturnih, može dovesti i do medicinskih proboja u znanosti – recimo, spoznaje načina na koji krvne žile dopremaju krv do tumora i omogućavaju mu da raste.