Snažna detonacija, koja se čuje prilikom letova zrakoplova često zna uplašiti građane, pa se događa da zovu službe s pitanjima što se dogodilo. Radi se o 'probijanju zvučnog zida' kojeg naprave vojni zrakoplovi.
Zvučni zid, piše u online enciklopediji Leksikografskog zavoda Miroslav Krleža, aerodinamička je pojava koja nastaje pri dosezanju brzine zvuka neke letjelice ili drugoga objekta.
Premda se zrak pri malim brzinama strujanja smatra nestišljivim fluidom, pri većim brzinama postaje stišljiv. Tako zrakoplov u letu stvara poremećaj tlaka okolnoga zraka, koji se pri manjim brzinama strujanja nalazi neznatno ispred zrakoplova. Kada zrakoplov dosegne brzinu zvuka – ovisno o temperaturi to bude negdje između 1152 i 1224 kilometara na sat – stvara se poremećaj tlaka neposredno pred zrakoplovom.
Otpor znatno poraste pa nastaju udarni valovi koje promatrači na tlu doživljavaju kao prasak, odnosno probijanje zvučnoga zida.
Razvojem zrakoplova vršne su se brzine približavale brzini zvuka pa je postao očit razoran utjecaj udarnih valova, jer su neki zrakoplovi bili znatno oštećeni pri letu u tom području brzina. Zbog toga se dugo vjerovalo da zrakoplov ne može nadmašiti brzinu zvuka.
Ipak, nakon Drugog svjetskog rata američki su inženjeri, primjenjujući rezultate njemačkih istraživanja, konstruirali raketni zrakoplov X-1, kojim je 1947. pilot Charles Elwood "Chuck" Yeager prvi probio zvučni zid. Poslije su i neki putnički zrakoplovi, poput francuskog Concordea te ruskog Tu-144, letjeli brzinom većom od brzine zvuka. Najbrže je dosad letio NASA-in pokusni zrakoplov X-43 koji je dosegao brzinu devet puta veću od brzine zvuka, a najbrži zrakoplov u upotrebi je ruski MiG-31. Najveća nadzvučna letjelica svih vremena je strateški bombarder Tupoljev Tu-160 koji je još uvijek u upotrebi.
Potpuno netočno tumačenje probijanja zvučnog zida. Potpuno neznanje zakonitosti koje vrijede pri prelasku strujanja zraka u nadzvučno strujanje.