Adamčica, aleksanderica, alvaruša, amerikanka, arapka, babovača, bečka, ciganuša, cimerplac jaje, dalmatinka, enterprice, flekava, funtača, gizdava, japanka, joškova debela, krastača, mesnica, maglena, pekmezara, šampanjka... Za većinu ljudi ovi nazivi ne znače ništa jer teško da će na neku od tih vrsta jabuka naletjeti u trgovinama u kojima se ponuda obično svodi na sorte jonagold, idared, gala i zlatni delišes. Pavao Kovačić iz Podravine desetljećima skuplja sorte jabuka za koje 99 posto ljudi nije čulo jer su iščeznule iz voćnjaka. Dosad ih je nabrojio oko tisuću!
Sve je počelo putovanjem po Austriji, gdje je ostao zadivljen odnosom prema voćnjacima i njegovanjem stotinjak godina starih nasada voća. Slično je po povratku kući vidio i u Sloveniji pa je odlučio i sam pokušati spasiti neke stare sorte voća. Hrvatska je, kaže, idealna za voćarstvo zbog velikog broja sunčanih dana. Pavao se orijentirao na stare sorte, no to ne znači da se ne bavi i novima.
Kvaliteta ploda
– Ispitujem otpornost, dugotrajnost i kvalitetu ploda. Puno toga novoga me zaintrigiralo – kaže. Ljudi mu šalju sadnice iz raznih dijelova Hrvatske, a među njima su i voćni noviteti, koji svojom otpornošću na bolesti i kvalitetom plodova, zadovoljno će, nadmašuju sva očekivanja. Većinu je sam kupio diljem Europe, unatoč visokim cijenama, a neke je dobio od prijatelja ili preko razmjene plemki. Među novitetima je jabuka apistar, specifična po zvjezdastom oblikom ploda, jabuka karneval s crvenim i žutim crtama po cijeloj dužini ploda, žalosna jabuka, koja podsjeća na žalosnu vrbu zbog svojih povijenih grana.
GALERIJA Cvetkovec: Pavle Kovačić u svom voćnjaku ima preko 800 sorti jabuka
Aprimira i aprisali (crna marelica) križanci su marelice i šljive, a aprykira križanac između marelice i trešnje, koja ima i okus po tim plodovima. Plodovi su nešto manji od marelice, ali sočniji od trešnje. Drvo aprykire izraste i do 2,5 metara u visinu i otporna je na jake zime. Tu je, uz ostale, i naopaka kruška s peteljkom na debljoj strani. Posebno dragu jabuku pronašao je u Lisičinama kod Voćina, gdje je uočio veliko požarom oštećeno stablo koje je tjeralo nekoliko izbojaka. Uzeo je plemke i nakon četiri godine trud mu se isplatio. Uzgojio sam je malu voćku s plodom koji je s gornje strane crvene boje, a prema dolje prelazi u žuto-zelenu. Riječ je o zimskoj sorti jabuke, a kako za nju nije imao drugi naziv, nazvao ju je palči. To je njegov nadimak, izvučen iz osobnog imena.
Iduće godine u rujnu planira organizirati degustaciju i dane otvorenih vrata imanja. Izložit će, kaže, sorte starih jabuka, oguliti ih da se ne vidi kožica i ponuditi posjetiteljima da izaberu najbolje koje će onda dalje razvijati. Za sve, ističe, jednostavno nema vremena. Planira i urediti nazivlje jer jedna sorta zna imati više naziva. Petnaest posto naziva daje se po imenima mjesta ili vlasniku stabla jer ima stabala koje su cijepili djedovi i pradjedovi, a ne mogu se ni po čemu odrediti neki drugi nazivi. Pavao ima evidentirano, slikano i obrađeno više od tisuću vrsta jabuka.
‘Voćku sadi pokraj kuće...’
Uspio je svojedobno na jednom starijem stablu jabuke nacijepiti čak 120 sorti jabuka i 20 sorti krušaka za uzimanje plemki. A kakva je, pitamo ga, ovogodišnja berba? – Slaba. Zbog mraza ozeble su voćke. Bilo je čak i devet Celzijevih stupnjeva ispod nule u vrijeme kad minusi nisu dobri za stabla – kaže Pavao, koji surađuje i sa stručnjacima s Agronomskog fakulteta iz Zagrebu, Prehrambeno-tehnološkog fakulteta u Osijeku, Sveučilišta Sjever, Sveučilišta u Mariboru...
Skupio je i velik broj starih sorti trešanja, višanja, mušmula, murvi, marelica, bresaka i drugog voća. Dobro pamti riječi starca koji mu je rekao: “Sinek, voćku sadi kraj kuće jer zaklanja od sunca, žege, vjetrova i oluja, listovi čiste zrak, a korijen zemlju pa tako čini ukućane zdravijima.”