Doktor Zoran Bahtijarević nakon više od 29 godina odlazi iz bolnice u Klaićevoj. Objavio je emotivan post na Facebooku. Otkrio je na koje novo radno mjesto ide te se zahvalio svojoj obitelji i kolegama.
Njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
"Elem… prije svega: nisam umro. Vrlo sam ziv. . Nije ovo prvi puta . Nekako ispada da svakih desetak godina moram uvjeravati ljude da sam ziv (hvala, mili moj Vlado Žamarija ).
Drugo, istina je. Jucer je bio moj zadnji radni dan u Klaicevoj. 29 godina i 7 mjeseci, kaze Linkedin. Nema se tu sto puno reci. Radio sam kako sam najbolje znao. Nastojao sam ciniti dobro. Ako sam grijesio (a jesam!!!), nastojao sam iskreno popraviti pogreske. I ne ponavljati ih. Puno sam puta ovih dana cuo izraz da sam “pomicao granice”. Pa da sam bio ovakav i onakav… a ja sam samo slijedio Malog Princa i galeba Johnatana Livingstona. Gledao srcem. Usudjivao se letjeti neistrazenim visinama. I bio gluha zabica.
I pri tom imao srece.
Srece, da sam imao obitelj koja me podrzava i potice, pa i onda kada to nisam zasluzio. Koja me znala uciniti boljim covjekom i od koje sam puno ucio. I bez koje ama bas nicega ne bi bilo. Pa i sada, u ovoj odluci, moje tri cure stoje uz mene. I podnose moju tisinu i tugu danas. I na onaj svoj predivni, nenametljivi i tihi nacin daju mi znake da me razumiju. I cuvaju. Ne moras uvijek cuti “volim te”, da bi znao da si voljen.
Srece, da sam u Klaicevoj nasao drugu obitelj. Koja me jednako tako poucavala, motivirala, inspirirala... pa ako i jesam pomicao granice, cinio sam to zbog njih. Sa njima. Pa cu iz sveg srca i na sav glas reci: VOLIM VAS, DRAGI MOJI KLAICEVCI. Sve, bez iznimke!!! I uvijek cu vas voljeti. Jednom Klaicevac, zauvijek Klaicevac. Svi ste vi moji, zauvijek. Gdje god bio. I nadam se da cu ja ostati vas.
Srece, da sam radio nesto za sto sam pozvan, sto sam volio. Navodno je Konfucije rekao da, ako radis sto volis, neces morati raditi nijedan dan u zivotu. U mom je to slucaju potpuna istina.
Srece, da sam imao ucitelje koji su me usmjeravali i ucenike koji su me gurali.
I srece da nisam bas cesto puta u zivotu propustio zgrabiti Kairosa za cuperak. Pa sam na njegovim krilima “pomicao granice”.
U trenucima kao sto je ovaj, covjek mora podvuci crtu i napraviti racun.
Na mome racunu pise da moram reci hvala svima vama koji ste bili uz mene, koji ste me vodili, poticali, podupirali, gurali.. bez kojih ne bi nicega bilo. Hvala.
Na istom tom racunu pise da moram reci oprostite svima onima koje sam povrijedio. Nije opravdanje, ali nikada mi to nije bila namjera. Oprostite.
Da ne bude tajni, jer ih u mome zivotu i nema puno: ne odlazim u mirovinu. UEFA mi je, nakon godina rada, ponudila da ovo sto sam radio do sada, kao glavni medicinski casnik (Chief Medical Officer), pocnem raditi kao stalan posao i budem voditelj njene medicinske sluzbe. Ogromno priznanje i veliki poticaj za lijecnika iz jedne malene Hrvatske. Pa cu to do kraja godine ciniti kao do sada, uz puno putovanja, a od sijecnja cu, kako stvari stoje, svoj dom potraziti na obalama zenevskog jezera.
Vrijeme je da zavrsim ovaj dugi post. Da mi Kairos ne bi utekao dok vam pisem. Zgrabit cu ga za onaj njegov cuperak cvrsto, objema rukama. I na njegovim krilima, sa svojom obitelji uza se i svima vama u srcu, ponovno poletjeti u nepoznato. I mozda opet pomicati granice. Zasto ne? Jos sam dovoljno mlad i dovoljno lud za nove pocetke".
Genevsko jezero je skupi komad Švicarske, znači ima se.....