Sredina je prosinca, blagdansko vrijeme. Na redovitom briefingu za novinare u Hrvatskoj udruzi banaka neuobičajeno čašćenje – uz standardnu vodu i sokove, ovaj put domaćini su se isprsili bajaderama. Ne, nije to zbog nadolazećeg Božića, nisu ni ostaci od Sv. Nikole. Nisu se naglo počeli otplaćivati loši krediti niti su banke našle zajednički jezik s dužnicima u švicarskim francima. No, počasni konzul Kneževine Monako s novinarima želi podijeliti svoju radost zbog rođenja blizanaca iz dinastije Grimaldi, djece princeze Charlene i kneza Alberta II.
Ovo je poseban dan – začuđujuće je sretan Zoran Bohaček, direktor HUB-a. I da, počasni konzul Kneževine Monako u Hrvatskoj – Consul Honoraire de la Principauté de Monaco.
Jasno je da se nešto posebno događa jer bez posebnog razloga predstavnik hrvatskih banaka ni u ludilu ne bi nepotrebno potrošio jednu kunu koja mu je povjerena za vođenje udruge. Među suradnicima je poznat kao šparan, da ne upotrijebimo grublju riječ. Rijetko ga se može vidjeti ovako razgaljenog, no Bohaček je 11 godina radio u Monaku, a i sinovi su mu se rodili u toj oazi na čije državljanstvo polažu pravo. Na adresi HUB-a adresa je i počasnog konzulata Monaka. Bohačekova je dužnost protokolarna, nije plaćena i nema diplomatski status, imunitet ili registarske tablice, a Hrvatsku zapravo pokrivaju monegaško veleposlanstvo u Rimu ili francusko u Zagrebu.
Mogao birati bilo što
Nema baš puno trenutaka u kojima direktor HUB-a iskače iz svoje profesionalne role: kratko i slikovito, on je – bankarski gromobran. Ako bismo koncentrirali sav očaj i bijes hrvatskih dužnika i usmjerili ga na osobu koju najčešće spominju u psovkama i kletvama, to bi zasigurno bio – Zoran Bohaček. Umjesto Franje Lukovića, Bože Prke, Petra Radakovića, Zdenka Adrovića i ostalih čelnika banaka koje su plasirale kredite u švicarskim francima, a i većina ih je sada bivših, sve munje i gromove prima predsjednik bankarskog strukovnog udruženja. Ne čini se kao da mu to previše smeta, na momente djeluje kao da upravo to želi raditi najviše na svijetu. On se u svojoj koži i ulozi jednostavno – dobro osjeća. A ni bankama ne smeta što ga dužnici smatraju preprekom u pregovorima o rješenju problema kredita u švicarskim francima. Ivan Kontrec, predstavnik Udruge Franak, nazvao ga je najvećim faktorom koji remeti pronalazak rješenja.
– Izjave su mu preagresivne i iritira dužnike, stvara zlu krv. Je li njemu uopće u interesu naći rješenje? – jednom je prilikom reagirao Kontrec.
Malo se tko ne bi upitao što mu to treba u životu – tko bi želio biti personifikacija omraženog bankara. I usto – uopće ne biti bankar.
Činjenica je da bi Bohaček sa svojim „backgroundom" mogao birati bilo što drugo. Rođen 7. travnja 1956., nakon završene klasične gimnazije u rodnom je Zagrebu diplomirao informatičke znanosti na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. Dolazi iz ugledne liječničke obitelji, oboje pokojnih roditelja bili su profesori na Medicinskom fakultetu: otac šef psihijatrije i utemeljitelj psihofarmakologije u Hrvatskoj, po kojem se još uvijek zove jedna nagrada u medicini, majka neurologinja i pionirka nuklearne medicine. No, već u gimnaziji znao je da se ne želi baviti medicinom. Umjesto toga, nakon završenog FER-a, magistrirao je informatiku – na Harvardu. Doktorat iz operacijskih istraživanja, discipline u kojoj se napredne analitičke kvantitativne metode koriste za donošenje optimalnih poslovnih odluka, čime se smanjuje rizik ili povećava dobit, stekao je na svom matičnom FER-u. Izvrsno govori engleski, talijanski i francuski, sporazumijeva se na španjolskom.
Bohaček je relativno kratko bankarsko iskustvo imao upravo u Monaku, gdje je od 1987. do 1998. radio za različite banke i bio samostalni konzultant, a između ostalog, u tvrtki Fair Isaac International, koja je „izmislila" kreditni „scoring", bio je direktor operacija. Prethodno je godinama živio i radio u Kanadi, kao znanstveni istraživač u telekomunikacijskoj tvrtki Bell Northern Research od 1981. do 1987., a od 1984. do 1986. je pomoćni profesor informatike na Sveučilištu McGill. Nakon povratka u Hrvatsku godinu dana radi je kao voditelj projekta za pripremu HROK-a, Hrvatskog registra obveznika po kreditima, u Hrvatskom institutu za bankarstvo i osiguranje, a od 1999., već 15 godina, direktor je HUB-a. Od 2002. je vanjski predavač na Fakultetu elektrotehnike i računarstva. U upravi je HROK-a i imenovani član Odbora za financije i državni proračun Hrvatskog sabora, član Izvršnog odbora Međunarodne trgovačke komore Hrvatske te predsjednik Savjeta FER-a.
Kako je ovaj obrazovani stručnjak sa svim predispozicijama za, recimo, vođenje neke telekomunikacijske tvrtke, preuzeo posao za koji mnogi kažu da ga ne bi radili ni kad bi ih puškom tjerali? Očito to želi. Tjeranje puškom nije slučajna fraza. Naime, posljednjih se godina upravo direktor HUB-a jako često spominje.
Pa nitko ih nije puškom tjerao da podignu kredit! – rečenica je koju je Bohaček javno izgovorio nebrojeno puta.
Nije pogriješio. Banke nisu tjerale puškom, vabile su na zaduživanje suptilnijim metodama. A nije baš pomoglo ni što su njihovi klijenti živjeli (i žive) u državi bez stambene politike i uređenog tržišta najma. I što su cijene iznajmljivanja bile tako blizu iznosima rata stambenih kredita. Puške bi dobrodošle sada bankama da naplate potraživanja. A na njih, na žalost, često pomisle i očajnici koji iz dužničkog ropstva ne vide izlaza. Zato je puške opasno spominjati. E, tu se vidi izostanak humanističkog obrazovanja direktora HUB-a. Komunikološke vještine da i ne spominjemo. Iz dugogodišnjih profesionalnih susreta mogu samo posvjedočiti da on uistinu ne misli da govori nešto neprilično. Iza svojih stavova stoji 100 posto, što često osjete i suradnici. Kažu da je pravi uporni i nepokolebljivi horoskopski Ovan.
Puno je humaniji poziv izabrala njegova bolja polovica, Spomenka Sremac Bohaček. Liječnica rođena 1958., specijalizirala je fizijatriju i danas ima vlastitu Polikliniku za Fizikalnu medicinu i rehabilitaciju nazvanu jednostavno "Sremac Bohaček". U prilikama kad ih se može vidjeti zajedno na društvenim okupljanjima, Bohaček je veseo i opušten, ni traga uobičajenoj profesionalnoj ukočenosti.
Malo bi tko pomislio da je direktor HUB-a kartaš. Dobro, po profilu očito ne može biti kockar – igra bridž, disciplinu koja ujedinjava sposobnost kombinatorike, zakone vjerojatnosti i poticanje pamćenja. U ovoj igri ne pobjeđuje onaj tko dobije najbolje karte, već onaj tko ih maksimalno iskoristi. Tu ga se već da prepoznati. Rekreativno skija i igra tenis, sluša klasiku i glazbu svoje mladosti: 60-ih, 70-ih i 80-ih. Voli romane Dana Browna i prati bestselere.
Političku mu je orijentaciju teško iščitati, drži se što je dalje moguće od politike, osim što je, štiteći interese banaka, dosad ulazio u konflikte s ministrima svih vlada. No i našim je vladama teško odrediti ideološki background. Ljevičar svakako nije, a po osobinama i djelovanju ispunjava sve uvjete neoliberalnog kapitalizma. No, iako u konfliktnim situacijama u javnom prostoru zadržava mirnoću i nikad ne eskalira, ne libi se obrecnuti ni na kritiku nadbiskupa zagrebačkog Josipa Bozanića koji je bankare prozvao za lihvarenje.
Nikad ne pretjera
– Trebalo bi paziti kojim se riječima koristi. Takvi izrazi upotrebljavaju se za ilegalne aktivnosti, a banke su najreguliranija industrija, imaju svog regulatora i niz zakona koji reguliraju njihovo poslovanje – odvratio je Bozaniću.
Da, ugovor je za njega alfa i omega. Banke, smatra, posuđuju tuđi novac i to moraju činiti odgovorno. Vjeruje da je više nego velikodušno dužnicima omogućiti da ostanu bez stana i bez duga. Ali samo onima koji ne mogu ama baš ništa plaćati. Svi ostali moraju platiti za rizik koji su preuzeli. Rješenje za njega mora ispunjavati tri uvjeta: socijalni kriterij, dobrovoljnost i podjelu troška. Fiksiranje tečaja na 6,39 kn koje je provela Vlada smatra eksproprijacijom vlasništva.
To je pravno neodrživo. Riječ je o eksproprijaciji koju Ustav dopušta, no samo u interesu države. To se smije napraviti uz fer naknadu, što bi bila razlika u tečaju. Nijedna zemlja na svijetu nije razmišljala o zamrzavanju tečaja – prokomentirao je čelnik HUB-a, koji pravednim rješenjem smatra konverziju u euro uz podjelu troška između banaka i dužnika te HNB-ovo preuzimanje regulatornog tereta.
Često nabraja tko sve koga može tužiti za svaku potencijalnu opciju rješenja pa i da dužnici u eurima mogu tužiti državu zbog diskriminacije. No, kad se govori o tečajnom riziku koji su oni preuzeli i mogućoj eskalaciji euribora, ne brani ih više tako žustro. Tad su oni dužnici kao i svi drugi koji su mogli izabrati – kunu. Ona je skuplja, no... „uvijek se morate pitati zašto vam netko nudi nešto povoljnije", još je jedna od njegovih izjava kojom je svojedobno prokomentirao ponudu u francima. O tome bi uistinu trebali promućkati glavom svi klijenti banaka kad god im ponude nešto što reklamiraju kao povoljnije.
Nije nam poznato je li Bohaček ikad podigao kredit i kako bi razmišljao da, recimo, ostane bez posla pa ga ne može otplatiti. No, to se svakako neće dogoditi. Jer jedno se ne može osporiti; on, izgarajući za interese banaka, svaku kunu koju mu plate – triput zaradi.
Koja je to zemlja bogata i suverena a da nije financijski ovisna? Mislite li da bi Njemačka, Francuska, Izrael, USA, Rusija, Turska, Kina ili bilo koja druga zemlja dozvolila da joj 99 % bankarskog sustava kontroliraju stranci? Jednako tako s Telekomunikacijama, energetskim sektorom, prirodnim resursima....mislite da bi Njemci dozvolili da im Rusi ili Kinezi kupe Deutsche Telekom i odande svake godine isisaju nekoliko milijardi Eura njemačkog novca? Dokle god ne stavimo kapital i medije pod svoje ruke, ne možemo se smatrati slobodnim narodom.