Zoran Milanović: Kosorovoj se dogodila borba protiv korupcije

Zoran Milanović proteklu je godinu proveo ratujući na dvije fronte. Pola godine ratovao je s Ivom Sanaderom sve dok ovaj iznenada nije nestao s političke pozornice i vlast prepustio Jadranki Kosor, a cijelu godinu hrvao se s Milanom Bandićem. Iako je među njima nekoliko mjeseci vladala prividna idila, za potrebe lokalnih izbora, ispod površine padale su teške riječi, a sukobi su bili svakodnevica u Socijaldemokratskoj partiji.

Pred Milanovićem su predsjednički izbori u kojima njegov kandidat Ivo Josipović vodi, ali pobjeda još nije sigurna. Uz to ga već nakon 10. siječnja čeka raščišćavanje stanja u stranci, u kojoj se mnogi pokušavaju otrgnuti i voditi svoju politiku. No, još mu je glavna preokupacija borba protiv HDZ-a, a u mislima su mu primarno parlamentarni, a ne predsjednički izbori.

Je li se išta suštinski promijenilo od odlaska premijera Sanadera?
– Paradoksalno, jest. Ekonomska i financijska situacija je još lošija, ali to bi vjerojatno krenulo tim smjerom i da je on ostao premijer. To je prva stvar koja se promijenila, druga je stvar to da je na površinu počelo izlaziti sve ono prljavo što je u godinama njegove vlasti i dominacije držano u diskreciji. To se promijenilo. Prljavština izlazi na površinu.

Pomaže li to imalo Hrvatskoj?
– Bolje da je tako nego da je ostalo kako je bilo prije. Ovako je manja šteta. Potvrđuje se s kime smo imali posla i kako se radilo u HDZ-u dok je Ivo Sanader sve držao na okupu. To je samo potvrda onoga na što upozoravamo godinama.

Ipak, premijerka Kosor iznenadila je mnoge u vlastitoj stranci i vladi svojim postupcima i na neki način krenula je u čišćenje vlastitih redova.
– Na neki način stvari se događaju. Neovisno o gospođi Kosor. S obzirom da to nije loše za Hrvatsku, ne mogu to ni napadati. To je sve što se o tome može reći. Uvjeren sam da u tome nije bilo nikakvog plana i koncepcije.

Mislite li da nije namjeravala čistiti HDZ i Vladu?
– Uvjeren sam da nije imala tu namjeru, ali zbog toga je ne treba napadati. Stvari se spontano, kaotično valjaju same od sebe.

Kad je preuzimala vlast tražili ste izvanredne izbore. Stojite li još uvijek pri svom zahtjevu?
– Tražimo ih i dalje, jer osim spontanog kaosa i otkrivanja prljavog rublja sve ono važno, u financijskoj i gospodarskoj sferi, još je gore nego prije. I dalje smatramo da je za Hrvatsku jako važno da se održe novi izbori jer ovako dalje ne možemo. Vlada je pri donošenju proračuna pokazala da jednostavno ne želi prihvatiti realnost i time je potpuno pala na ispitu. Baš kao i u slučaju Božidara Kalmete, odnosno izglasavanja povjerenja ministru, premijerka je pokazala kako u stvari vidi borbu protiv korupcije.

Zašto dobar dio esdepeovaca nije bio na glasovanju o povjerenju?
– To je klasično okretanje teza. Da je postojala trunka političke odgovornosti, ozbiljnosti i odlučnosti kako kod premijerke tako i među zastupnicima vladajuće koalicije, Kalmeta više ne bi bio ministar. Inače, kad me već pitate, stvaran broj esdepeovaca koji su bili u Saboru veći je od onoga koji pokazuje elektronski izvod glasovanja.

Što to znači?
– To znači da je barem još sedam ljudi bilo u sabornici. Zato je na zahtjev HNS-a i SDP-a glasovanje ponovljeno. Imena dvojice zastupnika koji u trenutku glasovanja nisu bili u dvorani, pojavila su se izlistana kao da su glasovali. Međutim, ja znam tko je tada bio u sabornici, tko je cijeli dan bio u Saboru i to je bila većina ljudi iz kluba SDP-a, a oni koji nisu bili morat će to opravdati.

Znači li to da u SDP-u popušta stranačka stega?
– Ne, to je samo manji broj ljudi. Na kraju, saborski je mandat, bez obzira na izborni sustav, osobna stvar. Svatko odgovara i stranci, ali i osobnoj savjesti.

Stječe se dojam da je SDP u krizi identiteta i krizi zajedništva.
– U velikim strankama je normalno da stalno vrije. U velikoj stranci s velikim izgledima je i velika dinamika. Vjerojatno će tako u SDP-u uvijek i biti.

Da je SDP pobijedio na prošlim parlamentarnim izborima, Ljubo Jurčić trebao je biti premijer. Štoviše i sam se natjecao za predsjedničkog kandidata SDP-a. Međutim, odlučio je promijeniti stranu i priključio se Milanu Bandiću.
– Sve ste rekli u svom pitanju. Svatko bira svoj put. Odnosno, nažalost, većina ljudi ne može potpuno autonomno birati svoj put u životu i mnoge su stvari uvjetovane, ali u ovoj takozvanoj visokoj politici svatko samostalno bira svoj put.

Osjećate li da vas je Ljubo Jurčić izdao?
– Ma kakvi. Ne.

On je govorio da se osjeća kao da ste ga vi izdali?
– Nisam to primijetio.

Događa li se u Hrvatskoj kriza političkog sustava? Velike stranke kao da na pokretnoj traci izbacuju nezavisne kandidate.
– Ti nezavisni kandidati sami svojom voljom izlaze iz stranaka i odlaze putem koji su izabrali, a vidjet ćemo kako će birači to honorirati na ovim predsjedničkim izborima. S jedne strane slušamo da se neki boje dvostranačja, a s druge strane govori se o krizi velikih stranaka. Vidim da je SDP stranka koja je jača, uvjerljivija i aktivnija nego ikad. To se vidi i po pukoj statistici u Saboru: ove je godine SDP u parlamentu pokrenuo 15 zakonskih inicijativa, tri interpelacije, dva smjenjivanja ministara, podnijeli smo tri ustavne tužbe. Siguran sam da će birači honorirati naš rad, ali i to što smo drukčiji, otvoreniji i demokratičniji od drugih. U krajnjoj liniji, pogledajte demokratske standarde u SDP-u. Znam da prosječnog birača to neće previše impresionirati, ali to su transformacijski pomaci kroz koje stranka u zadnje dvije i pol godine prolazi. To smo najavljivali i to provodimo. Od načina izbora stranačkih dužnosnika do načina na koji smo izabrali svog predsjedničkog kandidata, neposrednim biranjem svih članova stranke. Taj način možda nije kao američki, ali je neusporedivo otvoreniji i pošteniji nego u bilo kojoj drugoj hrvatskoj stranci.

Što biste izdvojili kao najbitniji događaj u protekloj godini?
– Financijsku krizu i kao njezinu posljedica gubitak oko 50.000 radnih mjesta u Hrvatskoj. Mi s našim partnerima možemo ponuditi promjene, zaustavljanje negativnih trendova, koje sa sobom nosi i bolne reforme za koje Vlada očito nema snage niti zna kako ih provesti i zato i tražimo prijevremene izbore. Kada govorim o partnerima, ponajprije mislim na HNS i IDS.

Osim promjene Vlade, što bi još trebalo napraviti?
– Promijeniti razvojni koncept koji trenutačno i ne postoji. Zatim odnos prema javnoj potrošnji, prema gospodarstvu. Treba se osvijestiti, shvatiti da ne možemo više trošiti nego što proizvodimo. Upravo takva raspodjela proračuna dovela je Hrvatsku u situaciju u kojoj se nalazi. U planu proračuna za 2010. u HDZ-u tog osvješćivanja nema. Imaju oni dovoljno znanja i ekonomske pameti da vide kamo sve to vodi, ali nemaju političke hrabrosti da išta promijene i neće to učiniti. Ovo im je bila zadnja prilika da to učine i propustili su je.

Jesu li podizanjem poreza dodatno gurnuli Hrvatsku u krizu. Sve druge zemlje koje su se počele oporavljati napravile su upravo suprotno.
– Ne možemo izjednačiti Hrvatsku koja je mala i, nažalost, izrazito uvozno ovisna i velike države koje imaju puno veće rezerve. Vlada se, međutim, ponaša kao da se ovdje ništa ne događa. To je usporedivo s ponašanjem republikanaca u Americi 1929. na početku krize koja je prerasla u depresiju. Ponašali su se kao da ih se sve to nimalo ne tiče, kao da je to ciklički poremećaj koji će proći sam od sebe. Nije prošao sam od sebe. Vlada ne radi ništa. Na izlaganju proračuna u Saboru slušao sam obično blagajničko izvješće, a ne politički govor o tome kamo ide Hrvatska.

Što mislite što nas očekuje sljedeće godine?
– Još veća kriza i nekoliko rebalansa proračuna. Ljude s time treba suočiti. Dnevno bez posla ostaje oko 150 ljudi, što znači da je ove godine mjesečno bez posla ostajao grad veličine Hvara. Vlada se ne ponaša kao da je to činjenica.

Hoće li upravo kriza dovesti do prijevremenih izbora?
– Moguće je. Što se SDP-a tiče, i kadrovski i organizacijski spremni smo u svakom trenutku preuzeti odgovornost.

Je li SDP s nekim od HDZ-ovih partnera u vladi već razgovarao o provociranju izbora, o razvrgavanju koalicijskog sporazuma?
– To je na njihovoj savjesti i volji. Mi ne spletkarimo. Ja se ne bavim time niti ikoga potičem da se time bavi. Razgovaram sa širokim krugom ljudi među kojima su i ljudi iz stranaka koje su u koaliciji, ali oni sami donose odluku. Prihvaćanjem ovakvog proračuna svi iz vladajuće koalicije prihvaćaju i veliki dio odgovornosti za probleme koji su pred nama.

Slične probleme kao i državni proračun ima i proračun grada Zagreba. Postaje li i sam Zagreb generator nelikvidnosti?
– Bez obzira na veličinu zagrebačkog proračuna, ne može se uspoređivati s državnim. Očekivanja građana od središnje vlasti ogromna su. Kada nešto krene loše, prvo dolaze pred Banske dvore. I zato je pozicija gradova komotnija. Zagreb ima problema, ali su rješivi i na tome radimo.

Hoće li SDP, preuzme li vlast, provesti smanjenje broja jedinica lokalne uprave?
– Za ozbiljnu smo analizu i ozbiljnu raspravu o tome, za razliku od Vlade koja to svako malo najavljuje, ali i zapravo izbjegava napraviti i preuzeti odgovornost. Rješenje ne vidim u smanjenju prava lokalne uprave, nego u povećanju. To ne znači povećanje razuzdane potrošnje, nego povećanje autonomije, ali i obveza. Do prekjučer smo govorili da je Hrvatska užasno centralizirana i ne znam što se u tome promijenilo. Ići ćemo u pravcu lokalne samouprave, pa i u pravcu veće financijske autonomije.

No, nije stvar samo u jačanju nego i u broju općina koje nisu samoodržive.
– Problem je u njihovoj financijskoj održivosti koja je rezultat mnogih faktora od kojih su mnogi izvan njihova utjecaja. Kada bismo mehanički krenuli smanjivati broj jedinica po kriteriju samoodrživosti, u prvom naletu stradale bi sve one siromašne općine koje se nalaze u ratom pogođenim područjima. Ukidanje pedesetak općina nije reforma nego kažnjavanje onih koji su siromašni zbog stjecaja okolnosti na koje nisu mogli utjecati.

Treba li promijeniti način izbora predsjednika?
– Ne. Vidim da se o tome puno špekulira. To se ne mijenja od danas do sutra. Prije deset godina smo bitno promijenili Ustav i smanjili predsjedničke ovlasti i sada su manje – razumnije. Takve su kakve Hrvatskoj trebaju i sigurno će takve neko vrijeme ostati, a koliko dugo vidjet ćemo. U Hrvatskoj se u posljednjih 18 godina predsjednika bira na izravnim izborima i tako će biti i sada, a vidjet ćemo što će biti za deset godina. Nisam siguran ni da je to toliko bitno. U nekim državama predsjednike biraju izravno, a nemaju prevelik utjecaj, a u nekima u parlamentu, kao u Češkoj, pa imaju veliki utjecaj. To ne mora biti presudno.

Imate li dojam da mediji vode glavnu riječ u Hrvatskoj? Kao da sve kreće iz medija, a tek onda politika donosi odluke.
– Mislite na ulogu Večernjaka u aferi Podravka? To je točno. Slično je u bilo u aferi kamioni koja je krenula od predsjednika države, ali ništa se ne bi dogodilo da SDP nije inzistirao na osnivanju saborskog povjerenstva. Oni koji u državnom aparatu već godinama sve znaju napokon su počeli raditi. Velika je uloga medija u tome.

U zadnje vrijeme se poprilično raspravlja o financiranju predsjedničkih kampanja. Tako je vaš kandidat prije nekoliko dana objavio svoje prijevremeno izvješće iz kojeg je vidljivo da mu je najveći pojedinačni donator tvrtka Dioki hadezeovca Roberta Ježića.
– Sve što mogu reći jest da je sve po zakonu i transparentno. Očito su u Diokiju procijenili da je Josipović dobar kandidat i to ne skrivaju. To smatram dobrim primjerom.