Dugogodišnji voditelj HTV-ova Dnevnika Zoran Šprajc ne skriva da mu je teško zamisliti život bez novinarstva. To je uzbudljiv posao, a i živimo u uzbudljivoj zemlji, kaže.
– Svaki dan donosi neka nova uzbuđenja, neki novi cirkus. Osim toga, novinarstvo nosi specifičnu društvenu odgovornost, otvara vam mogućnost da prokažete loše stvari, da istaknete one dobre i da društvo oko sebe pokušate učiniti boljim. Teško se samo tako odreći tog izazova – kaže Šprajc i dodaje:
– Ponekad mi dođe da pobjegnem od svega, odem na selo, uzgajam kupus i rajčicu, ali vjerujem da bih već za desetak dana požalio. Nedostajala bi mi frka.
Njegov put na Prisavlju počeo je, kao i za mnoge mlade novinare, u redakciji emisije “Dobro jutro, Hrvatska”. Punih šest godina tamo je, kako kaže, cipelario svakog jutra.
– A onda sam poželio ujutro spavati barem do osam, prešao u Informativni program pa nekoliko godina radio do kasno u noć, kao novinar prošao nekoliko redakcija i emisija i na kraju završio u Dnevniku.
Kako postati televizijski brend
Središnju informativnu emisiju javne televizije uređuje i vodi gotovo devet godina, što je rekord u povijesti Hrvatske televizije, i jedno je od najprepoznatljivijih televizijskih lica u državi. Na samom HTV-u nema konkurencije. Kaos koji posljednjih godina vlada na Prisavlju odrazio se i na Dnevnik, u kojem su se voditelji mijenjali kao na pokretnoj traci.
– Premda bi mi možda trebalo laskati što sam, kako kažete, jedno od rijetkih HTV-ovih lica koja su brend, iskreno mi je žao što je tako. Mislim da je Informativni program HTV-a u tih devet godina trebao stvoriti mnoge nove brendove i svakako zadržati neke stare. Ali mi smo konstantna žrtva kadrovskih eksperimenata i promjena u kojima priliku ne dobiju ljudi koji je zaslužuju. Nadam se da će tomu uskoro doći kraj i da će novi šefovi imati pogled koji seže dalje od sutra ili prekosutra – rekao je Zoran Šprajc. To što je jedno od rijetkih HTV-ovih lica koja su brend na strogo osobnoj i privatnoj razini ne znači mu mnogo jer je svoj ego i taštinu odavno namirio, dodaje, ali u profesionalnom smislu priznanje gledatelja i javnosti itekako mu je važno. A kakav bi savjet dao mlađim kolegama koji žele biti poput njega?
– Nema tu baš nekog recepta, moja ideja nikad i nije bila da postanem neki brend, nego isključivo da sve što radim napravim što je najbolje moguće. Da slijedim profesionalni nerv, osobni instinkt i slušam svoj želudac. Taj me nikad nije iznevjerio. Ako nešto radite krivo ili se spremate donijeti lošu odluku, to ćete prvo osjetiti u sebi. A kao i u svakom uspjehu, trebate imati malo sreće i šefa koji će vas znati prepoznati i iz mase izvući na površinu. Ja sam imao oboje. I sreću i Vladimira Rončevića – ističe.
Možda sam trebao biti žena...
Nakon što su Tina Šimurina i Morana Kasapović zamijenile Branka Nađvinskog i Gorana Brozovića, Šprajc je ostao “posljednji Mohikanac”, jedini muškarac u središnjem Dnevniku.
– Što se meni sviđa ili ne sviđa manje je bitno od toga sviđa li se to ili ne sviđa gledateljima. Njihova riječ mora biti presudna. Meni je jedino bitno da moji kolege ili kolegice svojom pojavom, glasom, znanjem i iskustvom zadovoljavaju profesionalne standarde koje traži mjesto urednika i voditelja središnje informativne emisije. Nisam pristaša spolne ravnopravnosti nauštrb profesionalne neravnopravnosti. Ali kako moje kolegice zadovoljavaju sve profesionalne standarde i dijelimo slične uredničke kriterije, osjećam se ravnopravno s njima, a nadam se i one sa mnom – rekao je Šprajc dodajući kako u HTV-ovu Informativnom programu na uredničkim i novinarskim pozicijama i inače ima mnogo žena, pa je statistički logično da se to vidi i u Dnevniku.
Ženama na šefovskim pozicijama baš i nije oduševljen, bar onima s kojima je dosad radio.
– Moja iskustva nisu bila bajna, ali sigurno ne zato što su bile žene, nego smo ponekad imali različite poglede na posao. Ali tako je bilo i s nekim kolegama pa mi u tom smislu muško-ženske razlike ne znače ništa. A možda je problem u meni. Možda sam ja trebao biti žensko pa bi sve bilo u redu – zaključuje urednik i voditelj. Njegovo ime često se spominje u kojekakvim kadrovskim križaljkama, ali Šprajc se nije ni prijavio na aktualni natječaj za najvažnije uredničke pozicije na HRT-u.
Ni u doglednoj budućnosti ne vidi se kao šef cijele televizije.
– To je posao koji zahtijeva neke druge vještine i ambicije koje trenutačno nemam. Ali sve je moguće, u nekoj doista daljoj budućnosti, pred mirovinu. Dotad sam u programu, u pogonu, a tu leži i najveći dio naših problema koje ne možete riješiti odozgo. Ali vidjet ćemo kako će se razvijati stvari s novim šefovima – kaže Šprajc dodajući kako je HRT od imenovanja glavnog ravnatelja Gorana Radmana prije pet mjeseci u atmosferi iščekivanja novih rošada i novih kadrovskih rješenja.
Ali naviknuo se, kaže, jer je na Prisavlju zapravo tako već godinama.
Ambicija mu je u iduće dvije ili tri godine napraviti najbolji mogući informativni program, a hoće li njegovo mjesto biti ispred ili iza kamere, manje je važno.
– Mnogo je važnije da dobijemo kompetentne šefove koji znaju izvući najbolje iz svakoga od nas i koji znaju prepoznati potrebe gledatelja. Dosad smo, čini mi se, bili prilično autistični za gledatelje i njihove interese, više okrenuti prema sebi i svojim internim interesima – smatra Šprajc.
Milanović nas ne "pritišće"
Novinarstvo mu je u krvi, pa i kad ne radi, obično nešto istražuje.
– Muvam se po gradu u potrazi za novim informacijama, muvam se po kući u potrazi za svojom djecom, družim se s prijateljima, gledam televiziju i čitam novine od prve do zadnje stranice – kaže Šprajc.
HRT se nedavno našao na udaru premijera Zorana Milanovića zbog gostovanja Ruže Tomašić, koja je u trećem Dnevniku davala izjave koje spadaju u govor mržnje. Prisavlje je reagiralo priopćenjem u kojem su premijera optužili da vrši pritisak na neovisnost i slobodu medija, nakon čega je Vlada priopćenjem ismijala neovisnost HRT-a u posljednjih 20 godina. Urednici spornog Dnevnika Denis Latin i Ružica Renić te voditeljica Katja Kušec istog dana su smijenjeni. Šprajc kaže kako mnogo toga što je premijer rekao o medijima u povodu širenja govora mržnje stoji.
– Osobno, ne mislim da je Milanović "vršio pritisak na medije". Ne osjećam se "pritisnutim", ni od njega ni od bilo kojeg drugog Vladina dužnosnika. A koliko znam, ni itko od mojih kolega koji rade Dnevnik. Premijer ima neki osobni stil koji bi bio možda primjereniji i zabavniji da nastupa u nekoj internoj zafrkanciji kao obični Zoran Milanović. Ali malo neobično zvuči kada nastupa kao premijer Zoran Milanović. Mislim da većina ljudi od premijera ipak očekuje manje doskočica i fora iz Crne guje i Alana Forda. Pogotovo ako je riječ o ozbiljnim temama kao što je govor mržnje. Ali to je njegov stil, njegov problem i problem njegovih stručnjaka za komunikaciju. U svakom slučaju, nespretna komunikacija najmanji je njegov problem i problem njegove vlade – ocjenjuje Zoran Šprajc.