PARADOKSI Manjkav zakon Hrvatsku gorsku službu spašavanja stavlja pred veliku kušnju

Zovemo turiste da nam ginu po planinama

Foto: import
Zovemo turiste da nam ginu po planinama
20.01.2007.
u 14:57
Pogledaj originalni članak

Tišinu siječanjske noći remetili su brojni koraci, pokoji povišeni glas i lomljenje grana u gustom šipražju. Potraga je trajala satima, umor se nije imao pravo primjećivati. Trenutak neopreznosti mogao je ugroziti dječakov život. Ipak, jutro je donijelo olakšanje; mali Branko Aleksić pronađen je živ.

Osmijesi, suze radosnice, čestitanja i zahvale miješali su se zbog jakih emocija i sreće nakon uspješnog završetka akcije spašavanja dječaka. Kada se sve stišalo, kada se ispraznila scena dramatičnog prizora nedavne potrage u požeškom kraju, ostala je tišina koja u normalnim okolnostima redovito obavija Gorsku službu spašavanja.

Zakon nepotpun
 To vam je jednostavno tako i mi već 57 godina nemamo ništa protiv. Pogotovo ako smo uspješni i akcije spašavanja završe sretno, poput ove  kaže Dubravko Butala, predsjednik Komisije za tehniku spašavanja i školovanje kadrova. No, iza oku javnosti vidljive strane rada HGSS-a, skriva se druga strana priče, opterećena problemima i čestim nerazumijevanjem mjerodavnih.

 Problema doista ima i uglavnom izviru iz manjkavo napisanog i prihvaćenog Zakona o Hrvatskoj gorskoj službi spašavanja. Upozoravali smo, ali nas nitko nije htio poslušati do kraja pa su ostala otvorena pitanja financiranja i ovlasti. Kad spominjemo ovlasti, to znači da smo tražili da budemo nositelji i organizatori spašavanja u izvangradskim sredinama.

Što se novca tiče, HGSS se, prema novom zakonu, financira iz državnog proračuna, a lokalne bi stanice sredstva za rad trebale dobivati od jedinica lokalne samouprave. Naizgled to zvuči idealno, ali kako nije propisano koliko, one formu mogu zadovoljiti i sa 50 kuna  upozorava Butala na paradoks.

Čiji je to problem
U službi u kojoj su među gotovo 400 pripadnika u cijeloj državi samo četiri stalno zaposlena profesionalca manjak novca može spriječiti odlazak na hitnu intervenciju jer, recimo, nisu imali za benzin.

 Svih 15 stanica još nema službena vozila pa se moraju snalaziti korištenjem privatnih automobila članova. Mi smo volonterska služba koja profesionalno shvaća obveze i tako im i prilazi pa nam nikako ne odgovara prebacivanje loptice između različitih instancija vlasti koje žele stvoriti dojam da je sve ovo samo naš problem. Samo moraju znati da je nerealno pozivati ljude s pomoću različitih oblika promidžbe da dođu u našu zemlju, da ovdje troše novac, a da im pritom ne možemo zajamčiti sigurnost  dodaje Butala.

A upravo se širenjem turističke ponude povećava i broj intervencija. Sve popularniji pustolovni turizam, na žalost, ubire danak zbog lakovjernih i temeljitoj pripremi nesklonih turista. Ljudi doznaju za neku lokaciju, olako je shvate i otisnu se u avanturu uvjereni da im se ništa ne može dogoditi.

 To je najbolji način da se upadne u probleme često opasne za život  slaže se Butala i nastavlja kako nije isto ožednjeti u planini ili u gradu.

 Bocu s vodom u gradu možeš kupiti ili napuniti na svakom uglu, a u planini je sasvim druga priča. Ondje se čovjek vrlo lako može uspaničiti jer problem ne može riješiti i niz sitnih pogrešaka vodi u katastrofu  lista Butala popis lanjskih intervencija u kojima su pripadnici HGSS-a intervenirali na Velebitu, Kleku, kod Vrgorca, Ogulina, Pazina...

Pogledajte na vecernji.hr