Alen Katedralac – ni 24 sata nakon što je taj simpatični alpinist, inače i profesionalni vatrogasac, zavezao posljednju gurtnu za dizalicu koja je spustila sjeverni toranj zagrebačke prvostolnice, dobio je taj zgodan nadimak. Po Mati je to, objašnjavali su nam njegovi kolege u Javnoj vatrogasnoj postrojbi grada Zagreba, a baš se taj Mato, prezimena Juričić, navodno 1932., da bi dokazao da je sposoban zaposliti se kao vatrogasac, popeo do križa katedrale. Barem tako kaže legenda. Ni trunkica, međutim, izmišljenog neće se prepričavati u onoj o Alenu Hertlu, koji je s vrha tornja Zagrepčanima pokazao mišiće, a nama objasnio zašto se odlučio baš na tu gestu.
Slavili uz pizzu i vodu
– Kolega Zoran Malnar i ja razmišljali smo hoćemo li mahnuti ljudima koji su cijeli dan dolje čekali ili što da napravimo. Na kraju smo se odlučili za ovo, da pokažemo da smo konačno pobijedili toranj koji nas je mučio posljednja dva tjedna – govori nam Alen Hertl pa ističe kako su ta spomenuta dva tjedna bili dani priprema za samo rušenje. Jer, dodaje, sve je trebalo proći savršeno.
– Najveći nam je stres, zapravo, bio čekanje tog trenutka kad ćemo konačno doći gore i početi s poslom, što se na kraju odužilo – kaže Hertl i dodaje kako su sva četvorica alpinista cijelo vrijeme bila hladnih glava. Moralo je tako biti, govori, iako lagati ne želi pa priznaje da je pritiska ipak bilo.
– Naravno da nam nije bilo svejedno. Gore se moralo namjestiti kuku dizalice tako da se točno spusti iznad središta tornja, mi smo davali upute, a kranisti s tla također su odlično obavili svoj posao – govori nam Alen Hertl, kojeg pitamo kako se proslavilo, nakon što je vršak katedrale konačno spušten u dvorište zdanja, a mediji otišli kući. Stigla im je pizza i voda, kaže Hertl.
– Mi smo ostali ondje do 21.30, da pospremimo svu opremu. Kafići nisu otvoreni pa nismo mogli nikamo, a vjerojatno ne bismo ni išli – kaže nam skromno taj vatrogasac. Slijedi li mu sad šihta u postaji Centar, u kojoj radi, zanimalo nas je.
– Ne, jučer su me pustili iz službe zbog posla na katedrali, tako da mi je to, u biti, bila smjena. A kako radimo 24 sata pa smo 72 sata doma, sad ću biti kod kuće. Odmorit ću se malo, a čeka me i vrt – kaže 28-godišnjak, kojeg se mnogi sjećaju i po lanjskoj priči o neobičnoj prosidbi. Danas supruga, a tada djevojka Petra, koju je upoznao u DVD-u Strmec, Alena je zaprosila na lažnoj vatrogasnoj vježbi koju je organizirala s kolegama. A upravo iz DVD-a Hertl zna i Zorana Malnara, s kojim je visio s tornja katedrale, a koji je zaslužan za okupljanje ekipe alpinista. Još je iza jednog tima posebno uzbudljiv dan jer upravo su Hrvoje Đakić, Dalibor Bezik i Darko Špiranec bili ti čije su ruke, iz kranova teških petsto tona, upravljale vrhom tornja pola sata do njegova sigurna prizemljenja.
Dogodio se mali požar
Oni su djelatnici tvrtke Zagrebtrans, a inače, kako su sami objasnili, rade na vjetrenjačama.
– To su također visine, ali katedrala je nešto posebno – kazala je uzbuđena trojka. Zadovoljni su, govori Hrvoje Đakić, što je sve prošlo dobro ili, kako je on rekao, “uz dlaku”. Da je ipak bilo malih problema, otkrio je jučer glavni projektant obnove katedrale Damir Foretić, koji je kazao kako se nakon same eksplozije dogodio manji požar na tornju, ali sam se ugasio jer se vršak zdanja sastoji od negoriva kamena. Sam će vrh tornja, kaže Foretić, ostati uz prvostolnicu do daljega, a od srijede će najvjerojatnije biti i “oslobođen” od jute koja ga obavija pa će se moći vidjeti.
– Dva dana ćemo sad na odmor, za to vrijeme maknut će se i dizalice, a mi ćemo reorganizirati radove za daljnju sanaciju vrhova – kazao je Foretić.
Fantastični momci, čestitke i hvala!