Vrijeđa ih se i prijeti im se, a izgrizu ih i psi. S time se suočavaju oni koji su život posvetili zdravlju drugih.
Hitna medicinska pomoć je kritizirana zbog zaključanih prostora u Umagu i naplate usluga u pojedinim sredinama. Zamjenik ravnatelja Zavoda za hitnu medicinu Karlovačke županije Mario Vrabac priča da dnevno u Karlovcu znaju imati oko 20 intervencija, a na razini županije i do 40 hitnih slučajeva.
Pozivatelji gube strpljenje
U Karlovcu na prijemnom odjelu rade medicinski tehničar Predrag Vuletić i Ivona Balon, prvostupnica sestrinstva. Primaju pozive, daju savjete, šalju timove. Računalo prikazuje brojeve telefona i položaje timova koji ljeti pokrivaju i autocestu od Jastrebarskog do tunela Mala Kapela.
Tehničarima na prijamnom odjelu pomažu i priručnici. Ukoliko se netko požali na vrtoglavicu, kazalo će vas uputiti na stranicu knjige u kojoj piše koja pitanja postaviti pozivatelju. Pitanja u trima grupama. Ako se na pitanje u prvoj skupini, recimo, odgovori pozitivno, tada znači da se radi o prvom stupnju hitnosti i da tim, kojeg čine liječnik, tehničar i vozač, mora odmah izaći na teren. Tada je izravno ugrožen život ili je teško narušeno zdravlje. Ali, pozivatelji brzo gube strpljenje.
– Moramo postavljati pitanja, ali već nakon trećeg nam poručuju da prestanemo ispitivati i da dođemo, a mi smo već možda i poslali kola – dodaje Ivona.
Pribranost pozivatelja često spašava živote. Dispečer mora imati osjećaj za ljude, prepoznati problem i u intonaciji glasa. Mnogi pozivatelji jednostavno zafrkavaju. Neki zaobilaze običan postupak koji kreće od liječnika opće medicine.
– Obiteljski liječnik je najupućeniji u zdravstveno stanje i mora biti obaviješten – napominje liječnica Jasna Pletikosa.
Vuletić se prisjeća par ‘ludih’ primjera.
– Oko pet sati ujutro idemo u udaljenije selo zbog dojave o bolovima u prsima. No, dočekao nas je djed u odijelu, isti koji nas je pozvao. “Sad ćemo popiti kaficu, malo meznuti, a onda u bolnicu”, reče. On je samo trebao prijevoz – kaže Vuletić. Bilo je i suprotnih slučajeva.
– Dobijemo dojavu o jakim bolovima u leđima u Donjem Pokuplju. Dođemo i vidimo da čovjek, zapravo ima nož u leđima – dodaje Vuletić. Lažne dojave su u nekim zemljama, čak i kazneno djelo.
– Ne znaju svi je li njihov slučaj hitan. Lažnjaci su drugo i treba ih naplatiti – smatra liječnica Gordana Kranjec.
U iskusnom je timu s tehničar Memsudom Muhedinovićem i vozačem Ivanom Vrtarićem.
– I dalje me iznenađuje neosjetljivost. Svatko je sebi najvažniji i najhitniji problem. Previše nas napadaju zbog brzine dolazaka, a ne uzimaju se u obzir argumenti. Čak nam se i prijeti poznanstvima s političarima – otkriva G. Kranjec.
Muhedinović priča da često djelatnike ‘hitne’ izgrizu psi, a Vrtarić kako ih često na cesti ne žele propustiti.
– Imali smo i fizičkih napada, a jednom smo bili na nišanu puške – prijeća se G. Kranjec.
Posao s posljedicama
Posao liječnika ‘hitne’ je vrlo dinamičan i privlačan, pa i 28-godišnjem liječniku Daliboru Lavrnji.
– Svaka intervencija je nešto novo i to me uvijek zanimalo više od obiteljske medicine – kaže Lavrnja.
Dinamika nosi i posljedice.
– Tijelo se brzo troši, posebice kosti i zglobovi. Neki stoga napuste službu s 50 godina – ističe G. Kranjec.
Brzo se radi, pa je mogućnost pogreške češća.
– Ostalim liječnicima zamjeramo odnos kod primopredaje pacijenta. Nemamo svu tehnologiju i svo vrijeme. Najteže nam je kad se prevarimo u procjeni – kaže G. Kranjec.