Žrtve Jasenovca treba zaštiti od Vučića i Dačića!

Nije prvi put da se UN ograđuje od perfidnih manipulacija srbijanske diplomacije. I prije pet godina generalni sekretar UN-a Ban Ki-moon ispričavao se bošnjačkim žrtvama ratnih zločina jer je srbijanski ministar vanjskih poslova Vuk Jeremić organizirao proslavu pravoslavne Nove godine u sjedištu UN-a uz taktove Marša na Drinu, skladbe koja je, na žalost, bila i glazbena podloga pripadnicima srpskih postrojbi dok su silovali žene za rata u BiH.

Sada su žrtve Jasenovca iskorištene za političku manipulaciju. Jasenovačke žrtve nisu zaslužile memorijalni postav u New Yorku u srbijanskoj režiji od čijeg se sadržaja UN ograđuje pred ulazom. Na žalost, manipulirali su podacima na isti način kao što se to radilo tijekom 45 godina u jednoumlju komunističke Jugoslavije, kad su deseterostruka pretjerivanja s ionako strašnim i užasno brojnim zločinima ustaša nad Srbima, Židovima, Romima i antifašistima brojnih nacija tvorila mit o Jasenovcu koji je poslužio kako bi se nametnula kolektivna krivnja i iskonstruirao zločinački karakter hrvatskog naroda. Posljedica toga u bivšoj Jugoslaviji bila je hrvatska šutnja i srbijanska hegemonija na gotovo svim područjima. Taj mit politički očevi današnjeg političkog vodstva Srbije iskoristili su kako bi devedesetih vlastiti narod plašili propagandnim hororima o reinkarniranim ustašama kako bi opravdali agresorski rat na hrvatskom tlu u cilju stvaranja velike Srbije. Nijedan bivši ili aktualni hrvatski političar nije u Srbiji vikao: “Ovo je Hrvatska”, dok su o srpskoj zemlji na hrvatskom tlu govorili, pa i o tomu dandanas sanjaju, mnogi, od Aleksandra Vučića, Tomislava Nikolića, Vojislava Šešelja...

I u okolici Vukovara ima spomenika koji dandanas svjedoče o tomu. Predsjednik Saveza Srba iz regije Miodrag Linta govori kako su “temelji današnje Hrvatske u Nezavisnoj Državi Hrvatskoj”, odnosno da se od dolaska Tuđmana na vlast “prešutno i otvoreno u Hrvatskoj vodi rehabilitacija genocidne NDH”. Više od 70 godina nakon jednog užasa, i 23 godine nakon drugog svi su oni, pa i “mali Slobo” Ivica Dačić zapravo reinterpretacija zločinačkih ideja, manipulacija i laži, koje su rezultirale strašnim zločinima na području bivše Jugoslavije. I onda Dačić, i nakon što se UN ogradio, na otvaranju manipulacije s Jasenovcem perfidno govori o pojavama “neznanstvene reinterpretacije događaja i procesa” nesvjestan da zapravo govori i o samome sebi i aktualnoj srbijanskoj politici. Vučić, Dačić, Nikolić, Šešelj... tako su strasno podržavali velikosrpsku politiku Slobodana Miloševića, a danas se pretvaraju u umilne svjetske žrtvoslovce. Groteskno je kako se Dačić u službenom govoru upinje biranom argumentacijom uvjeriti neupućene kako su ustaški zločini i logor u Jasenovcu bili daleko strašniji od nacističkih simbola zločina pa poseže ne samo za jugoslavenskim argumentima o stotinama tisuća žrtava već i za citatom hrvatskog pisca Miljenka Jergovića: “U nacističkim logorima ljudi su ubijani birokratski i industrijski, a ustaše su ubijali svojim rukama – strasno”. Taj “emotivni i neorganizovani pristup” jedan je od razloga što nisu uspjeli ostvariti svoj cilj istrebljenja Srba u svojoj državi, rekao je Dačić. Očigledno je posegao za tim citatom kako bi ukazao da su “hrvatski ustaše”, kako je često ponavljao, bili puno strašniji nešto kao iskonski zločinci, za razliku od “humanijih” nacističkih zločinaca. Neizrečeni zaključak vjerojatno bi trebao biti kako su zločini ustaša, za razliku od nacističkih, bili nešto kao nasljedna bolest pa zbog toga danas postoji opasnost od rehabilitacije ustaštva. Kakva se patologija krije iza takvog rezoniranja! I Dačić i Vučić svojim su reakcijama samo odali kakve su im bile stvarne namjere s organizacijom izložbe o Jasenovcu u New Yorku.

Dačić je zbog hrvatske reakcije na srbijanske manipulacije podacima ustvrdio kako je “zaprepašten licemjerstvom i bezobrazlukom Hrvatske”, a Vučić kaže za upućenu hrvatsku notu zbog Dačićeva govora u UN-u kako bi to bilo isto kao kad bi Njemačka pisala Židovima jer su obilježili Dan holokausta. Ne, bit je u tomu da Židovi nikad ne bi žrtvama holokausta radili to što Srbi rade žrtvama Jasenovca, s namjerom kako bi kao u najbolja vremena bivše Jugoslavije iz Beograda poručili Hrvatima da šute. Naravno da Hrvatska nema problema sa srpskim obilježavanjem povijesnih strahota, ali i te kako ima problema sa zlonamjernim reinterpretacijama povijesti, davne i bliske, koje narušavaju odnose među susjedima. Hrvati mrze i vole Srbe jednako kao što Srbi mrze i vole Hrvate. Što se Jasenovca tiče, sve je jasno. Žrtve Jasenovca treba zaštititi od Vučića i Dačića!