Vjerojatno su Zoran Milanović i Tomislav Karamarko pozelenjeli od muke kada su vidjeli da ekologinja Mirela Holy i njezin ORaH polako postaju treća stranka u Hrvatskoj. To više govorio o “sposobnosti” šefa Vlade i njegova izazivača nego o nekom sustavnom radu i kvaliteti novih političkih igrača. Mirela Holy dosta uspješno koketira sa zelenim i socijalnim populizmom u kojem se stvari u politici i društvu ne predstavljaju onakvima kakve jesu, nego onakvima kakve bi ih želio vidjeti mali Ivica dok sluša tatine bajke. Zna mali Ivica da je to mašta, ali uopće ne mari jer priča lijepo zvuči. Mirela Holy ima i aureolu mučenice jer je praktički najurena iz Vlade zbog jednog problematičnog maila, dok je Milanović prema alfa-mužjacima iz svoje stranku puno popustljiviji.
Kada ste u premijerovoj milosti, onda možete davati nemoralne ponude političkim protivnicima, možete pogodovati svojim prijateljima u predstečajnima nagodbama, ali zato ekspresno završavate na političkom “Golom otoku” kada zatražite od svog stranačkog kolege, koji je političkom protekcijom došao na direktorsko mjesto, da pri masovnim otpuštanjima malo misli i na one koji imaju “crvenu partijsku knjižicu”. Nije da to nije veliki grijeh, ali nije ni takav koji se ne može oprostiti. Posebno kada ga usporedimo s korupcijskom “Sodomom i Gomorom” koja je zavladala u Vladi nakon odlaska Mirele Holy. Koliko god Holy ima simpatije u široj javnosti, što se vidi i po tome da je uz Ivu Josipovića postala najpopularnija političarka, izgleda da je i nju ovaj streloviti uspjeh malo ponio. To se vidi i po sastavljanju liste za europske izbore na kojoj se nalazi i izvjesni maturant zagrebačke gimnazije Mihael Peklar. Holy je njegovo postavljanje objasnila željom da se mladi jače uključe u politički život.
Nema sumnje, plemenite namjere, ali je provedba katastrofalna i prilično populistička. Iskusna medijska igračica Holy znala je da će priča o višestrukom prvaku u informatici izazvati medijsku pozornost. Pogodila je i mlađahni je Peklar bio vijest dana, a dobio je i popriličan prostor na nacionalnoj televiziji da objasni svoje političke poglede. Za takav tretman neki drugi političari moraju lijepiti plakate desetak godina. Što je najgore, mladi i neiskusni Peklar uopće nije iskoristio milenijsku prigodu. Imao je nevjerojatnu tremu, a ono što je uspio reći više je sličilo na naštrebane fraze nego na neki ozbiljan politički program. Od nekog tko ima tako velike ambicije logično je očekivati puno više.
Legitimno je postaviti pitanje je li njegova šefica Mirela Holy manipulirala neiskusnim mladićem kojega je nepripremljena bacila u medijsko grotlo. Načelno uvijek podržavam nešto novo, ali samo pod uvjetom da je pritom i originalno. Uostalom, mladenačka energija uvijek je potrebna u politici. Napoleon i Che Guevara nisu prešli ni tridesetu kada su pokretali svijet. Mlađahni su bili i svi suradnici Josipa Broza Tita s kojima je dizao revoluciju. Ali nitko kao Mirela Holy nije izvukao zbunjenog dječarca iz gimnazijskih klupa i lansirao ga u politiku. Možda će nekome može učiniti da sam previše kritičan prema mladom čovjeku koji želi nešto promijeniti. Sjećam se kako smo se podsmjehivali izjavama lijepe Splićanke Fani Čapalije koja je željela postati samo Miss svijeta. Minimum je da iste kriterije imamo i prema ambicioznom maturantu i njegovoj šefici koja pokušava eksploatirati mladost. It’s OK, rekla bi bivša misica.
Ne vjerujem da je ta apsolutno beznacajna stranka,ciji je program utopijska tlapnja, postigla 8,5% popularnosti u Hrvatskoj.To je jedna obicna manipulacija, kao sto te ankete i jesu vjecita manipulacija i usmjeravanje misljenja javnosti gdje financijeri tih anketa zele. Izbori ce pokazati pravu sliku tko ima koliku potporu u narodu. Dotad neka se anketama zabavljaju oni koji ne razmisljaju svojom glavom.