SPASITI I ŽIVOTE I GOSPODARSTVO

Žrtvovanje starijih i bolesnih neće biti scenarij u Hrvatskoj

Foto: PIXSELL
Davor Miličić, Luka Brkić, Mirjana Nazor, Drago Čengić
Foto: Dubravka Petric/PIXSELL
"Drive in" testiranje na koronavirus u KBC-u Osijek
Foto: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL
U Općoj bolnici Karlovac otvoreno "drive in" testiranje na koronavirus
Foto: Kristina Stedul Fabac/PIXSELL
U Općoj bolnici Karlovac otvoreno "drive in" testiranje na koronavirus
14.04.2020.
u 06:33
Miličić: Ako epidemija potraje, nadam se da neće doći do inicijative mladih i zdravih te gospodarstvenika – da se starije i bolesne žrtvuje radi profita
Pogledaj originalni članak

S epidemijom koronavirusa otkrio se arijevski pristup pojedinih mladih i zdravih ljudi koji bi žrtvovali starije i kronično bolesne da se spasi gospodarstvo te da oni mogu nastaviti s normalnim životom. Zaboravljaju da je u temeljima medicine i zapadne civilizacije Hipokratova zakletva i solidarnost.

Zaboravljaju i da mnoga djeca i mladi imaju kronične dijagnoze samo zato što nisu njihova! Ne bi takvi žrtvovali svoje roditelje, nego tuđe. Jasno je svima da se u krizi ne smije zanemariti ni gospodarstvo, ali pritom, slažu se naši sugovornici, nitko ne smije žrtvovati živote nečije djece, roditelja, baka i djedova zbog profita i komocije onih koji misle da će ih COVID-19 mimoići. Nije li to mislio i Johnson?

Davor Miličić: Ni u ratu naši liječnici nisu bili prisiljeni raditi trijažu

– Za razliku od nekih drugih zemalja, u Hrvatskoj postoji snažna tradicija javnoga zdravstva koja se temelji na etičnim principima. Stoga imamo dovoljno respiratora i kreveta u bolnicama za sve one koji će imati teži oblik bolesti i nikome nije ni na kraj pameti da bi se morala raditi selekcija između onih koji su mladi i zdravi i onih koji su stari i kronično bolesni. Kod nas to, srećom, neće biti scenarij. Toplo se nadam, ako epidemija potraje, da kod nas neće doći do inicijative mladih i zdravih te gospodarstvenika, da se žrtvuju stariji i bolesni radi profita. Ugodno sam iznenađen nacionalnim medijima koji predano ostvaruju svoju osnovnu zadaću, a to je dobrobit cijelog društva, odnosno opće dobro. Kao liječnik ponosim se što je Hrvatska tako dobro odgovorila na epidemiju. Liječnici i svi zdravstveni djelatnici, kao i svi građani, mogu biti ponosni što je Hrvatska danas među najuspješnijim zemljama u borbi protiv te pandemije. Ako će se trend obolijevanja zaustaviti na ovim dnevnim brojevima koje imamo danas, nećemo se morati bojati nikakve dramatične situacije i stoga nitko neće biti uskraćen za najbolji mogući oblik liječenja – rekao nam je akademik i kardiolog Davor Miličić.

VIDEO Ministar Beroš: 'Nemamo lijeka, niti cjepivo, molim vas ponašajte se odgovorno!'

– Naše društvo je prošlo rat, prošlo je veliku ekonomsku krizu 2007. koja se produbila 2009. Nadam se da će i kroz ovu krizu proći složno i uspješno. Ova je kriza i prilika da se naše društvo resetira, da napokon harmoniziramo tzv. zelenu i plavu Hrvatsku i počnemo proizvoditi svoju hranu u dostatnim količinama, a zašto ne i u količinama za izvoz . Ovo je prilika i da se i naši povratnici koji su u inozemstvu izgubili radna mjesta i vratili se u Hrvatsku zaposle i pridonesu sebi i društvu. Nadam se da ćemo shvatiti ovu krizu kao priliku i doći do toga da se na slavonskim farmama počne masovno proizvoditi kvalitetna hrana, da ostvarimo sve ono što smo trebali ostvariti kao društvo dosad, a nismo. Samo u ratovima, srećom ne i u našem Domovinskom, liječnici su bili prisiljeni raditi trijažu koja se primjenjuje u krajnjim situacijama kada se mora dati prednost onima koji imaju veće šanse za preživljavanje. To je krajnja mjera koju pod svaku cijenu valja izbjeći. Svaka zemlja, pogotovo ona koja se smatra razvijenom, takav bi scenarij trebala izbjeći, a ako do njega dođe, to je dokaz ozbiljnog problema u društvu. Društvo koje je zanemarilo socijalno zdravstvo i planiranje i koje nije moglo predvidjeti da se situacija može destabilizirati prirodnim i ostalim nepogodama, s aktualnom epidemijom ima veliki problem. Švedski model je jedan od mogućih epidemioloških pristupa pandemiji, ne podržavam takav pristup i protivan je cijeloj mojoj edukaciji i poimanju medicine. Ja sam za naš model. Stupanj razvijenosti i naprednosti jednoga društva treba napokon početi mjeriti jedinim logičnim i etičnim kriterijima, a to su: zaštićenost najranjivijih, slabih i nemoćnih, sigurnost i blagostanje prosječnih te promicanje izvrsnih – rekao je Miličić.

Luka Brkić: Neprihvatljiva je dilema život ili ekonomija

– U situaciji s pandemijom koronavirusa neprihvatljivo je raspravljati o dilemi između spasa gospodarstva i ljudskih života uz izlike da umiru samo stariji i kronično bolesni. Te dileme ne smije biti jer je valjda ljudski život važniji od gospodarstva i nema gospodarstva bez ljudi. Nisam siguran da bi oni koji zagovaraju te teze izgovarali ih da su ugroženi oni sami i članovi njihovih obitelji, jer kad misle da prednost treba dati gospodarstvu nauštrb starijih i kronično bolesnih, misle na tuđe roditelje i tuđe stare, a ne na svoje – rekao nam je Luka Brkić, profesor na zagrebačkom Fakultetu političkih znanosti i predavač međunarodne političke ekonomije, dodajući:

– Ako ćemo tako gledati na stvari, da budem ciničan, lako ćemo riješiti probleme našeg zdravstvenog i mirovinskog sustava, jer bez starijih i bolesnih ne bi bilo ni problema u tim sustavima. Britanija je pokušala na epidemiju odgovoriti stvaranjem “imuniteta krda” računajući da će otići samo stariji i bolesni, pa je odustala, a Johnsona je milimetar dijelio od respiratora. Uz to, pandemija je globalni problem i može se riješiti jedino na globalnoj razini iako su na nju odgovori lokalpatriotski u smislu rješenja nacionalnih država unutar svojih granica i za svoje građane, što ne mislim, naravno, da je loše. Ali bez globalnog rješenja neće nam pomoći ni da nemamo zaraženih, niti da smo se odlučili na stvaranje “imuniteta krda” jer s kime ćemo trgovati ako nam glavni vanjskotrgovinski partneri imaju problema i koji će nam to strani turisti doći ako je kod njih epidemija. Na nama je sada da vidimo kako ćemo odgovoriti na epidemiju, koje su ključne slabosti našeg društva i države i da se otvori rasprava o slabostima i javnog i privatnog sektora – zaključuje Luka Brkić.

Mirjana Nazor: Uopće nije točno da su ugroženi samo stariji

– Iako se stalno govori da su ugroženi samo stari ljudi, prosječna je dob zaraženih 49 godina, a među zaraženima je, koliko znam, i 80 djece. Stalno isticanje da su ugroženi samo stariji dovodi do bezbrižnog ponašanja mlađe generacije koja sebe smatra nedodirljivom. Ali pokazalo se, kako i Stožer tvrdi, da nitko nije siguran, jer i mlade, i u nas i u svijetu, može zahvatiti težak oblik bolesti. Jasno, u zaštiti ljudskih života moramo voditi računa i o tome da ne dođe do zanemarivanja gospodarstva, ali ljudski je život, osobito nama koji se zaklinjemo u kršćansko opredjeljenje, najvredniji. Svaki ljudski život je jednako vrijedan, i djeteta od pet godina i čovjeka od 50 ili 80 godina, i trebamo se potruditi sačuvati ga koliko god je moguće. Ja razumijem da će netko tko ima respirator, a ima jednog čovjeka od 30 i drugoga od 90 godina, sigurno dati respirator onome od 30 godina, ali takve su dileme rijetke i s njima se suočila samo Italija – komentira Mirjana Nazor, umirovljena sveučilišna profesorica psihologije.

Drago Čengić: Hrvatska je odabrala egalitarni pristup

– Svjedočimo različitim pristupima, prebacivanju odgovornosti za epidemiju na pojedinca, što je prvo bio britanski pristup, pa se žmiri na najugroženije i švedski koji je u početku bio zavodljiv jer se smatralo da će pomoći gospodarstvu. Mi smo odabrali egalitarni pristup da zaštitimo zdravlje svih građana i nađemo različite sustave padobrana za gospodarstvo. I jedan i drugi pristup se susreću s problemom za gospodarstvo koliko dugo država može izdržati u brizi za sve građane i zdravstveno i ekonomski. U neke sektore ekonomije i usluga i u županije oslobođene od COVID-19 trebalo bi uvoditi normalniji režim rada. Kad je riječ o mogućem sukobu između mladih i zdravih nasuprot starijima i kronično bolesnima, trebamo podatke koliko je u populaciji kroničnih bolesti u svim dobnim skupinama. Tu nam možda Stožer duguje analitičniji pogled koji ide kontra javnog mnijenja da su samo ugroženi stariji i kronično bolesni. Vlada će, vjerujem, inzistirati na solidarnosti unatoč pojedinim skupinama koje bi stigmatizirale ugrožene. Bitno je mlade i zdrave stalno upozoravati na to da smo svi rizična skupina i kao širitelji virusa i da ne žive izolirano od obitelji i društva – komentar je Drage Čengića, sociologa iz Instituta Ivo Pilar.

VIDEO Igor Rudan: Što svatko od nas može sada učiniti u borbi protiv pandemije COVID-19?

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr

Komentari 69

Avatar Point_of_view
Point_of_view
08:50 14.04.2020.

Mene interesira što rade svi oni liječnici, koji po svojoj specijalizaciji nemaju nikakva dodira s virusnim oboljenjima, kad 70% pacijenata vraćaju doma, te odgađaju operacije i pretrage!?

DU
Deleted user
07:04 14.04.2020.

Sasvim je opravdan stav da nije prihvatljivo žrtvovanje starijih da ne bi stala ekonomija i država i svijet ne ode nepovratno duboku recesiju. Svaki život je jednako važan, i ne smije se govoriti o 'nama' i'njima'. Ali ono o čemu bi se trebalo, a nigdje se ne govori, je da se posebno ugrožena skupina društva posebno i izolira od ove opasnosti, a ne da se svi izoliraju a ionako stradavaju samo uglavnom stariji. Argument da se i mlađi ljudi zaraza i da među njima ima isto težih slučajeva bolesti spada u statističku grešku, i nije ništa drugačiji i od drugih sezonskih bolesti. Svake godine umiru i mlađi ljudi od raznih virusa gripe (pri čemu ne želim reći da je i covid-19 tek nekakva gripica). Sad gledamo scenarije da su starački domovi posebno ugroženi, pa zar nije trebalo onda njih staviti pod posebnu prismotru, i čuvati ih u strogoj karanteni? Eto, to meni nije jasno. Da cijela država stoji a jasno je tko je ugrožena skupina.

Avatar NenadNikolicZagreb
NenadNikolicZagreb
07:42 14.04.2020.

Radi se o društvenim opredjeljenjima koja se provode desetljećima, nisu dakle od jučer. Prvo opredjeljenje je pomagati najslabijima i potrebitima . To je i u srži pojedinih religija. Drugo opredjeljenje je najjači ostaju. To se odnosi na one koji su stekli bogatstvo i one koji su doglavnici oko njih. I to je u srži pojedinih religija ali i znanstvenih teorija koje počivaju na čistoći rase i uštedi troškova. U Japanu su nosili svoje starce u košarama na brdo i tamo ih ostavili umrijeti. U Srbiji (Timočka krajina) bi im stavili kruh na glavu i rekli: "To te ubija ovaj kruh" i udarili motikom. U Bosni i Hrvatskoj bi starci "odlutali" u šumu. Kod Vikinga bi nestali u moru. A u Jamestown-u bi slabije jednostavno pojeli, kao i na splavi "Meduza" ili na Andama u katastrofi aviona s nogometnom ekipom. Taj sustav je ponegdje uklopljen u državne politike. SAD, Velika Britanija i Švedska su dugoročno i strateški smanjile javno zdravstvo i smanjile državnom politikom broj bolničkih kreveta i opreme namijenjenih intenzivnoj njezi. Kod njih je trijažna politika prema financijskim uvjetima, a to je za bogate će se naći privatni sanatoriji dok za one koji to nisu već su bolnice popunjene. Njemačka je zbog groznih iskustava nacizma i dijelom utjecaja politike u odnosu na DDR uspostavila veliki broj kreveta intenzivne njege i socijalne državne politike prema većini stanovništva, što se pokazalo uspješnim. Cijeli bivši istočni lager je uspostavio slična opredjeljenja unatoč promjeni sustava.