Prošlih je dana živo u poslovično tihoj okolici cvetlinskog farofa, što se „smjestio“ na uistinu neobičnom mjestu – između hrvatskog i slovenskog graničnog prijelaza! A to znači da, želi li putnik-namjernik u goste domaćem župniku vlč. Ivanu Hrušku, najprije mora stati na hrvatskom graničnom prijelazu i graničnoj policiji pokazati isprave, pa tek tada nastaviti put do crkve što se izdiže visoko na brdu, uza samu granicu sa Slovenijom.
Razlog nesvakidašnje živosti oko crkve predstojeća je nedjeljna proslava 100. obljetnice župne crkve sv. Petra i Pavla. Velika je i značajna to obljetnica za ovaj kraj koji već godinama demografski umire, pa ne čudi da vlč. Hruško posla ima preko glave, jer ne događa se baš svaki dan da u goste Cvetlinu stižu državni dužnosnici i crkveni velikodostojnici.
– Za ovaj jubilej crkvica nam je sređena k'o cukorek! Sve je na mjestu, krov, limarija, fasada! Za proslavu koja će početi misom u nedjelju u 11 sati, obavljamo posljednje pripreme. Za njenu obnovu najviše je izdvojila Biskupija Varaždin, 400.000 kuna, Ministarstvo kulture dalo je 100.000 kuna, dok je Općina Bednja darovala 15.000 kuna. No, pokrila je i troškove uređivanja drenaže, a najavila je da će nam za radove pokloniti još novca – zadovoljan je župnik. U obnovu crkve svojim donacijama uključili su se i vjernici. Taj čin na ovim prostorima puno znači, jer na taj način nastoji se sve malobrojnijim žiteljima ovoga kraja omogućiti da se im se ne ugasi jedna od zadnjih karika u stoljećima dugoj opstojnosti na ovom području.
Na žalost, župa se demografski polako gasi. Dok je u Cvetlinu nekad život cvao, a oko nje se formiralo trgovište i centar mjesta s trgovinom, krčmom, pa čak i zubarom, danas u njoj živi tek oko 270 obitelji s 900 župljana. Vodom iz krstionice u župnoj crkvi na godinu se krsti do petnaestak dječice, a broj umrlih iz godine u godinu sve je veći.
Dok je prije četiri desetljeća mjesnu školu pohađalo 300 đaka, danas Osnovnu školu grofice Julijane Erdödy Drašković pohađa tek 55 učenika, s time da sedmog razreda uopće nema, dok se za ostale razrede nastava održava u kombiniranim odjeljenjima. Demografski najteže stanje je u Brezovoj Gori.
– Tamo je ostalo živjeti samo sedamdesetak mještana, pretežito starih. U selu živi samo jedna obitelj s manjom djecom. Tamo nema ni crkve ni kapelice, a misu služim u trošnom prostoru nekadašnje škole – dodao je vlč. Hruško. Prostor prokišnjava, pa se za kiša moraju premještati klupe, da vjernicima ne curi po glavi. Na žalost, objekt je tako derutan da ga se ne isplati obnavljati. Obnova crkva u Cvetlinu zbog svega toga ima veliko simboličko značenje, kažu domaćini, jer na okupu drži ljude na prostorima gdje je, unatoč teškom životu, narod stoljećima obitavao.