Župnika Kožinu nisu voljeli jer je bio čudan, ali djecu nije mamio

– Nije nam bio dobar. I nismo žalili kad je otišao. Čudak, bio je u nekom svom svijetu, nije se volio družiti s ljudima. Propovijedi su mu katkad bile odlične. Znao je govoriti, učen čovjek. Opet, katkad su bile toliko loše, kad je htio da bude sve po njegovu. Koliko znam, djecu nikada nije mamio k sebi. Čak ih je odbijao, nije im on ni vjeronauk držao – tako su jučer u zagrebačkoj četvrti Botinec govorili o svom bivšem župniku Mladenu Kožini, uhićenom pa puštenom u velikoj međunarodnoj akciji razotkrivanja pedofila pod kodnim imenom Oliver.

Četiri zida

– Smetalo mu je kad bi netko nešto tražio od njega, pa čak i kad bi se ljudi došli k njemu dogovoriti o pokopu. Što god je mogao, prepuštao je na brigu laicima. Uopće nije bio sretan što ima svoju župu. Pucao je on na neko mjesto gore, na Kaptolu – uvjereni su. Ipak, vijest da je upravo njihov župnik, koji je u crkvi sv. Stjepana Prvomučenika na službi bio desetak godina, u računalu imao tisuće fotografija dojenčadi i djevojčica u eksplicitnim pozama poprilično ih je šokirala.

– Ne mogu reći da sam ga poznavao, samo smo se pozdravljali na ulici. S njim se moglo razgovarati o glazbi i nogometu. Ne znam, nije mi izgledao kao pedofil. Opet, što je gore radio u svoja četiri zida... – priča nam mladić dok rukom pokazuje prema župnom stanu u kojem je iznad crkve velečasni Kožina živio s ocem i majkom.

– Tata mu je umro prije nekoliko godina, s majkom se preselio na drugu službu, u kapelicu u bolnici “Sestre milosrdnice”, nedaleko od koje su imali crkveni stan. Ona je umrla prije tri mjeseca. I bolje, da ovo ne dočeka... – zastaju i pričaju nam.

Njihov bivši župnik, protiv kojeg su, tvrde neki, čak pisali peticije, samo da ode iz Botinca, danas je glavna tema ulice i kafića. Spominju u naselju da se Kožina katkad tijekom mise znao raskopčavati i govoriti da mu je vruće, ali odmah dodaju da je to činio valjda zato što je patio od visokog tlaka. Govore još i da mu je promjene u raspoloženju izazivao i šećer u krvi. Ima i onih koji će reći da je svećenik volio zaviriti u čašicu, ali te riječi popravljaju oni koji odmah dodaju da ga nikada nisu vidjeli pijanog. – Gemišt i cigareta da, za drugo ne znam – kažu.

U naselju Trnsko, gdje je Mladen Kožina odrastao i gdje ima stan, ljudi govore da mu je mati bila pobožna, a otac nagle naravi i da ih je poprilično iznenadilo kad su čuli da će Mladen biti svećenik. Nije im, kažu, izgledao za taj poziv. Ni tu, vele, nije imao prijatelja.

Koraci u stanu

– Povremeno bi dolazio u stan, pozdravio na stubištu i produžio. Dugo ga nije bilo – govori svećenikova susjeda iz Trnskog dok nas vodi na zadnji kat, gdje je stan u kojem je odrastao. Na zvono se nitko ne javlja.

– Tu je on, tu – uvjeravaju nas u Ulici Stanka Andrijanića, kamo se, kada je potkraj 2009. premješten na službu u bolničku kapelicu, doselio s majkom.

– Ne znam ja što je to što mu pripisuju: kriminal ili prekršaj. Tu je djecu gledao, valjda nikoga nije napao. Po koracima znam da je u stanu otkako su ga pustili. Čujemo ga, ali ne vidimo. Valjda sad izlazi noću, da se ne bismo sreli. Ne znam što bih mu rekao da ga vidim: bih li ga pozdravio ili okrenuo glavu od njega – priča nam stanar iz Andrijanićeve. Upravo na toj adresi policija je u računalu pronašla dokaze koji kompromitiraju svećenika kojeg je Nadbiskupija privremeno razriješila službe.