Zvat ćemo je "á la kranjska" ako Slovenci zaštite kranjsku kobasicu

Hoće li se ubuduće kranjska kobasica u Hrvatskoj krčkati po tavama bezimena ili pod imenom slovenskog grada, neće se bitno odraziti na njezin okus i kvalitetu. No, brend koji godinama razvijaju i hrvatski proizvođači definitivno je ugrožen slovenskom namjerom da zaštiti proizvodnju "svoje" kobasice, čiji je naziv vezan za geografsko podrijetlo. Prijepori oko "kobase" između Hrvatske i Slovenije sigurno nisu prvorazredni vanjskopolitički problem poput Ljubljanske banke ili Savudrijske vale, no definitivno će dodatno nažuljati, uvjetno rečeno – dobrosusjedske odnose. Što o tome kažu proizvođači koji brend razvijaju desetljećima, hrvatski i slovenski?

>> Hrvatska ne da Kranjsku kobasu, žalili se EK na Slovence

Stoljeće proizvodnje

Najstariji dokaz da Gavrilović proizvodi kranjsku kobasicu datira iz 1921.

– Znamo iz godišnjih izvještaja da je od 1938. kranjska jedan od top-proizvoda u asortimanu. Iste godine počinje prva proizvodnja proizvoda u hermetički zatvorenim kutijama, pretečama konzervi, i opet su među prvim konzervama dva tipična Gavrilovićeva proizvoda, jetrena pašteta i kranjske kobasice sa zeljem. Smatramo stoga da se radi o generičkom nazivu proizvoda, kao što je i frankfurter hrenovka, praška šunka ili debrecinska kobasica, sve proizvodi koje Gavrilović ima u svojoj ponudi gotovo cijelo stoljeće – ističe Daška Domljan, Gavrilovićeva glasnogovornica. Gavrilovićev stav dijeli i direktor marketinga PIK-a Vrbovec Gašpar Novak:

– To je generički naziv. Kranjsku kobasicu proizvodimo desetljećima i to prema pravilniku koji je na snazi još od bivše Jugoslavije. No, ako Europska komisija drukčije odluči, postupi ćemo prema tome – kaže.

Brane svoje

Nedo Stoić, direktor Industrije mesa Ivanec, poručuje da će, ne budu li smjeli koristiti naziv kranjska, imati "á la kranjsku".

– Jednako će se krčkati u loncu! Ali to nema smisla. Zar bi se pariška salama trebala proizvoditi samo u Parizu, a milanska u Milanu?! Ta se ista kobasica može i drukčije zvati, ali svaka domaćica zna što je kranjska, to je brend – smatra Stoić čija je, pak, teza da je "pet do dvanaest" i za zaštitu hrvatskih proizvoda slavonskog kulena, dalmatinskog pršuta...

Svatko brani svoje pa argumente ima i slovenska strana.

– Svaka država ima pravo zaštititi prehrambene proizvode s dugom tradicijom, koji su nastali na nekom ograničenom geografskom području na kojem se dobiva viša razina kvalitete. U Europskoj uniji postoji zakon koji podržava ovu vrstu zaštite pa je Slovenije nakon ulaska u EU dobila međunarodnu zaštitu već 14 proizvoda – kaže Jure Bojnec, predsjednik uprave slovenske tvrtke Košaki TMI, jednog od cjenjenijih proizvođača kranjske.

Rade je godinama, premda za razdoblje prije 1960. nemaju evidenciju. Slovenske su tvrtke, kaže, Europskoj komisiji proslijedile brojne dokumente, knjige, knjižice i recepte koji pokazuju dugogodišnju tradiciju i zemljopisno podrijetlo proizvodnje kranjskih kobasica.

Ne nađemo li kompromis, ponovno će o problemu dviju zemalja odlučiti – netko treći.