– Nikada nismo željeli veliku kaznu jer nam nijedna kazna ne može vratiti našu Deanu. Htjeli smo da se potvrdi krivnja tako da smo presudom zadovoljni. Imali smo obavezu prema našem djetetu istjerati sudski postupak do kraja i nadamo se da će osuđujuća presuda voditelju padobranskih skokova Zvonimiru Radeckom opstati i na višem sudu – složni su Silvana i Damir Skender, roditelji Deane Skender, koja je 2002. poginula pri svom prvom skoku padobranom na aerodromu u Lučkom sletjevši na rotirajući propeler aviona.
Činjenicu da ne postoji kazna koja može nadomjestiti ljudski život, istaknula je i sutkinja zagrebačkog Općinskog kaznenog suda Tamara Pleše kada je obrazlagala presudu Radeckom, nakon što ga je u ponovljenom postupku osudila na osam mjeseci uvjetno uz rok kušnje od tri godine jer je propustio kontrolirati skok 22-godišnje padobranke do sigurnog uzemljenja. Prije svega, Radecki je nije s pomoću radiostanice upozorio na opasnost od rotirajućeg propelera.
Premda je njegova obrana isticala kako radioveza između voditelja skokova i padobranaca nije obvezna oprema, sutkinja je istaknula kako su svi svjedoci naglašavali da su se oslanjali na nju i činjenicu da će dobiti upute ako pogriješe. Stav sudskog vještaka za zrakoplovne nesreće Miljenka Čopa da je i padobrankino neiskustvo pridonijelo nesreći sutkinja nije prihvatila.
– Neiskustvo nije nešto na što je Deana mogla utjecati. Postizala je na obuci rezultate bolje od drugih, sve je napravila ispravno, no ako se skok izvodi prvi put, tu je onda važna uloga voditelja skokova da ne dovede u opasnost učenike – rekla je sutkinja.
2002. godine?! Sad je 2015. samo za ilustraciju brzine naseg sudstva...