Kolumna

Vilim Ribić – teoretičar i praktičar financijske neodgovornosti

Foto: Davor Višnjić/PIXSELL
Vilim Ribić – teoretičar i praktičar financijske neodgovornosti
Foto: Pixsell
Instagram
Autor
Gojko Drljača
12.01.2013.
u 12:00
Skrivaju li izvještaji o poslovanju Ribićeva sindikata dokaze ozbiljne financijske neodgovornosti?
Pogledaj originalni članak

Zastrašujuće je kako je u hrvatskom medijskom prostoru lako mutiti vodu. Loše i neodgovorne ideje svako malo prijete prerastanjem u suvremeni mainstream hrvatske gospodarske misli. Zadnji je zabilježeni slučaj lakrdijaška “analiza” navodnog “priznanja” najviše pozicioniranih ekonomista MMF-a Oliviera Blancharda i Daniela Leigha prema kojem je svjetski financijski policajac jako pogriješio predlažući radikalne mjere fiskalne štednje.

Bilo je zanimljivo pratiti kako je dio medija taj znanstveni rad Blancharda i Leigha, koji uopće nije dao neke univerzalne preporuke i zaključke za sve zemlje, podignut na razinu ključne strateške svjetske ekonomske misli koja treba dovesti do nekakvog velikog preokreta u pristupu liječenju teških fiskalnih kriza niza europskih zemalja. Portali, radijske stanice, televizije i tiskani mediji nekritički su počeli prepisivati već poslovično preagresivne teze iz kolumne nobelovca Paula Krugmana koji ustrajno godinama potpiruje plamen pod svojom teorijom keynesijanskih stimulansa. Pritom dio naših novinarskih pera i izvjestitelja nije našao shodnim primijetiti da Hrvatska nije Amerika te da je poznato kako je krugmanovština opasno nagrabusila u svim onim zemljama koje su na vrijeme i odlučno provele više ili manje radikalne mjere fiskalnih rezova te svele razinu javnog duga na razinu kojom je moguće održivo dugoročno upravljati.

Više-manje svim ozbiljnim ekonomistima u Hrvatskoj jasno je da na fiskalnom planu ima prostora jedino za štednju te da je problem u tome što nema dovoljno volje za rezove u 2013. koji će osigurati zadržavanje bilo kakvog manevarskog prostora u 2014. za očuvanje barem djelića fiskalne suverenosti. Naime, obveze fiskalnog uravnoteživanja koje smo preuzeli prema EU takve su da zbog neodlučnosti u ovoj godini Vlada sljedeće godine neće imati mjesta za bilo kakav zaokret osim drastičnih linearnih rezova plaća u javnom sektoru i u zdravstvenom proračunu.

Nevjerojatno je s koliko su neodgovornosti dežurni populisti iskoristili nespretni i nesretni tajming objave Blanchardova i Leighova rada. Tek što se učinilo da je Fitchovo rušenje kreditnog rejtinga dovoljno preplašilo aktualnu vladu te je barem djelomično počela slušati preporuke poslodavca i vrsnih ekonomista, stigla je krivo shvaćena poruka iz MMF-a koju je, primjerice, odmah počeo zloupotrebljavati poznati sindikalni taliban Vilim Ribić. Odmah se, naravno, obrušio na ideju štednje, kao da je štednja nešto neodgovorno.

Nije problem u tome što Vilim Ribić vjerojatno uopće ne razumije Blachardove i Leighove teorije fiskalnih multiplikatora te što mu je zapravo jedino bitno da ih iskoristi u sindikalne svrhe. Problem je u tome što Ribić razumije jedino jezik financijske neodgovornosti. Zaboravimo tu na Ribićevo demagoško pravdanje velikih povlastica svojeg sindikata općim interesima hrvatskog radništva. Zaboravimo čak i na to koliko je intelektualno ridikulozna ta ribićevska teza. Ali otiđimo na internetske stranice Ribićeva sindikata i pogledajmo svjedočanstvo o desecima i desecima izborenih povlastica u zadnjih desetak godina za koje je danas jasno da su neodržive. Na tim stranicama naći ćete i na desetke isključivo Ribićevih novinarskih kolumni. Tamo nećete naći neko drugačije mišljenje osim vođinog, a isto tako nećete naći ni financijske izvještaje o poslovanju te svete krave – Velikog Ribićeva sindikata. Do tog izvješća teško ćete se probiti i uz ozbiljnije istraživačke napore nego što je pretraživanje sindikalne stranice. Zašto?

Je li to možda zbog toga što je to izvješće dokaz da Ribić i poslovanje sindikata gradi na temeljima financijske neodgovornosti? Ima li šira javnost ikakvih informacija kakvo je financijsko stanje Ribićeva pothvata gradnje nove sindikalne središnjice za navodno 4 milijuna eura, znamo li išta o tome koliko je zapravo Ribić izgubio ulaganjem u investicijske fondove te je li proknjižio te navodno enormne gubitke? Znamo li išta o tome koliko košta navodni Ribićev život u sindikalnom stanu i korištenje sindikalnog auta? Po Ribiću to nije bitno. Štednja je loša, a potrošnja je ionako dobra. Sad to kaže i MMF. Sve je sjelo na svoje mjesto...

Ključne riječi
Pogledajte na vecernji.hr