Pokažu li se točnim prvi pokazatelji ovomjesečnog popisa po kojem u BiH živi približno 3,8 milijuna stanovnika, bit će to jedno od težih demografskih stradanja ove države u njenoj povijesti. Osobito Hrvata. Značilo bi to da se od zadnjeg popisa (1991.), kada je u BiH živjelo 4,377.033 stanovnika, ukupna populacija smanjila za 13 posto, a Hrvata je manje čak za gotovo jednu trećinu.
Prve procjene govore da u jednom entitetu, Republici Srpskoj, živi oko 1,4 milijuna, a u drugom, Federaciji, nešto manje od 2,4 milijuna ljudi. Od toga je, procjenjuje se, Hrvata oko 560 tisuća. Prije protekloga rata bilo ih bilo 780.000.
Za razliku od Hrvata, Bošnjaci mogu biti zadovoljni. U odnosu na prijeratnih 43 posto, sada će ih vjerojatno biti nešto više. Ipak, teško će postići “strateški cilj”, a to je da ih ima više 50 posto kako bi “BiH bila većinski njihova”! Srba će, izvjesno je, biti kao i na zadnjem popisu, nešto više od 30 posto. Za ova dva naroda, dakle, neće biti većih promjena u odnosu na prošli popis. Hrvati su jedini doživjeli pad od tri do pet posto u odnosu na ukupno stanovništvo BiH ili nešto manje od 30 posto unutar svoga naroda.
Ukupno gledano, ispostavit će se da je BiH imala veći prirast kada je bila u zajednici ili pod okupatorskom vlašću nego sada kada je samostalna. Uvijek joj se broj stanovnika povećavao. Osobito za vrijeme Austro-Ugarske i Jugoslavije.
Primjerice, za više od tri desetljeća pod Austro-Ugarskom broj stanovništva povećao se za 40 posto, a za vrijeme prve i druge Jugoslavije za čak 130 posto.
Mnogo je razloga zašto se u BiH u posljednja dva desetljeća smanjio broj stanovnika. Najveći je krivac protekli rat. Procjenjuje se da je u njemu ubijeno više od 100.000 ljudi, a raseljeno više od dva milijuna, što ga čini najkrvavijim sukobom u Europi nakon Drugoga svjetskoga rata. Osim toga, teško gospodarsko stanje motiviralo je mnoge na potragu za boljim životom u obećanim zemljama.
Povratak u povijest otkrit će nam zanimljive podatke i o statističkom položaju Hrvata-katolika. Prema procjenama, na području srednjovjekovne Bosne, malo prije turskih osvajanja, živjelo je 900.000 stanovnika, od čega 85 posto katolika. Nakon više od četiri stoljeća Osmanskog Carstva došla je Austro-Ugarska. Zatekli su svega 19 posto rimokatolika. Dakle, za vrijeme Turaka nestalo je ih je 66 posto. Nakon pada njihova carstva, za nešto više od tri desetljeća vladavine Austro-Ugarske broj katolika porastao je četiri posto u odnosu na ukupan broj stanovništva. Poslije Prvog svjetskog rata do zadnjeg popisa, dakle u obje Jugoslavije, u osam desetljeća opet pada broj Hrvata, i to za četiri posto. Statistika upozorava – Turci i komunisti pogubni su za Hrvate-katolike. I daytonska BiH.
Nikada u povijesti nije zabilježen tako drastičan demografski pad kao u ovih posljednjih 20 godina. Za to vrijeme u BiH je nestalo 30 posto Hrvata ili četiri posto od ukupnog stanovništva. Ono za što su Turcima trebala stoljeća Sarajevu je uspjelo za dva desetljeća.
Ako se povijest bude ponavljala, onda je optimistično što su Hrvati postali europski narod. Jer naspram istočnih “balkansko-bizantskih” progona jedino su imali priraštaj kada su im vladari bili sa zapada, iz Europe (Austro-Ugarska). Velika je odgovornost na Bruxellesu. Moraju zaštititi Hrvate od novih progona. Sarajevo je već upregnulo svoju “policijsko-pravosudnu” mašineriju za novo kriminaliziranje legitimnih predstavnika. “Janjičarima” dopuštaju sve. Zato kriminaliziraju vođe kako bi lakše realizirali plan etničkoga čišćenja. A to prošlih stoljeća u toj mjeri nisu uspjeli čak ni njihovi osmanlijski uzori.
Rezultatom ovomjesečnog popisa u BiH svi su htjeli osigurati što bolju startnu poziciju za buduće ustavne promjene. Bošnjaci su željeli imati natpolovičnu većinu. Nisu uspjeli. Srbi u RS-u imaju dominaciju u svome entitetu. Vjerojatno će ih unutar njega biti 80 posto. Strah Hrvata da će pasti ispod 10 posto spašen je mobilizacijom uoči popisa. Rezultat od 15 posto najmanje je za slavlje. Taj mogući ishod popisa Hrvate će samo u psihološkom smislu ostaviti jednim od tri stupa države.
Ako Europa nešto ne učini, jedan će se od njih urušiti. “BiH tronožac” ne može stajati na dvije noge. Znaju to oni koji žele drukčiju BiH. Državu za jedan narod!