Više nego nepotrebno

Čitam u prošlom dvobroju prikaz nove predstave Histriona “Zagrebački orkestar” i u jednom podnaslovu piše: “Dobri duh Opatovine (Josip Bobi Marotti)... ima više nego tragičan kraj”. Pitala sam se što je bilo novinaru Denisu Derku da je napisao “više nego tragičan kraj”. Što to ima više od tragičnog kraja? Kako urednici obično opremu kopiraju (što je pogrešno i linija manjeg otpora) iz teksta, tražila sam tu rečenicu, ali, naravno, Denis Derk nije to mogao napisati. I sada, umjesto da pohvalim urednika koji se potrudio da opremu doslovno ne prepisuje iz teksta, moram reći da je napisao – glupost.

Piše mi čitatelj: “Na trećoj stranici čitam o policajcu koji je ozlijedio kralježnicu hvatajući prijestupnika. Koliko god se trudio, nisam mogao shvatiti u kojem se to gradu dogodilo. Mislio sam u Zagrebu i onda sam napokon sve shvatio iz podatka da je policajac prevezen u KB Split.” Isti čitatelj u istom je broju čitao o beogradskom gostovanju Rolling Stonesa, a pisalo je da je Jagger “koketirao s publikom na domaćem jeziku”.

Pita čitatelj zar je u Večernjaku zabranjeno spomenuti srpski jezik i kaže da ga to podsjeća na doba prije '90-ih kada se izbjegavao pridjev hrvatski. “Ja sam hrvatski branitelj i baš ta zamjena srpskog za domaći jezik me uznemirava, jer izgleda da smo i dalje daleko od demokracije.”

Čitateljica iz Slavonskog Broda s pravom pita: “Zašto u prilogu o poduzetniku pedofilu objavljujete internetsku adresu stranice s koje je dotični skidao pornografski sadržaj? Želite informirati druge pedofile gdje mogu pronaći ono što ih zanima?”

“Želim vas upozoriti na propuste u objavljivanju brojeva računa u bankama na koje možemo uplatiti novac i tako pomoći našim sugrađanima kojima to treba. Već sam više puta želio uplatiti novac, ali je broj pogrešan ili nepotpun. Sad se već pitam da li da uopće trošim vrijeme idući u banku ili pokušavajući uplatiti preko interneta. Nisam više siguran da će moj novac doći u prave ruke”, e-mailom upozorava čitatelj.

“Kako možete napisati naslov 'Zbog eksplozije pelene izgorjela kuća’, zar mislite da 'gutamo’ takve naslove?”, pita me čitatelj telefonom, a drugi pak primjećuje da u podnaslovu na prvoj stranici piše kako je Gotovina rekao: “Svejedno mi je hoće li me pustiti ili ne”, a na trećoj stranici citat Kotromanovića: “...Gotovina će jednako dobro prihvatiti odluku suda, bila ona takva da ga se do početka suđenja pusti iz pritvora ili ne”.

Ni vrućine ni odmori – što znači manje ljudi u redakciji i znači raditi svoj i još nečiji posao – ne mogu biti opravdanje za “sljepilo” ili šlamperaje.