Visoka cijena nezrele vlasti

Jaka delegacija korejskih poduzetnika bila je prije godinu dana u Hrvatskoj. Obišli su sve relevantne institucije i pokazali interes za hrvatska brodogradilišta. Njihove su namjere bile ozbiljne pa su ih i prezentirali te otišli s uvjerenjem da je druga strana to ozbiljno shvatila.

No, ni nakon godinu dana i ponovljenih upita baš nikakav odgovor nisu dobili. Korejski veleposlanik može u Seul poslati samo izvještaj o indolentnosti i nepristojnosti Hrvatske. Putin je prije godinu dana boravio u Hrvatskoj i postavio pitanje odnosa prema ruskom kapitalu apostrofirajući jedan posve konkretan slučaj. I godinu dana poslije toga ruski ambasador pokušava dobiti odgovor zašto se slučaj ne rješava, a jedino što može poslati u Moskvu jest zaključak da u Hrvatskoj ne postoji osoba dovoljno sposobna da sroči bilo kakav odgovor.

I Poljaci su ponudili svoju stručnu pomoć i iskustvo kada je riječ o brodogradilištima. Na ozbiljne ponude ni nakon ponovljenih upita nitko se nije udostojio odgovoriti im ni iz Ministarstva gospodarstva ni iz hrvatske Vlade. Poljski veleposlanik može ili pisati nove molbe za odgovor hrvatskoj strani ili slati nepovoljne izvještaje svojim šefovima u Varšavu.

S Libijom je dogovoreno 12 točaka koje su, uz uvjet da ih hrvatska strana brzo realizira, trebale omogućiti unosne poslove za koje su i te kako zainteresirane obje strane. Treba li reći da do danas dogovor nije ispunjen. U zemlji za čiji se novac otimaju najsnažnija europska gospodarstva izvještaj libijskog veleposlanika iz Hrvatske može značiti samo  da od Hrvatske treba dići ruke.

Nisu samo strani diplomati nesretni zbog načina na koji komuniciraju s hrvatskom državnom upravom. Ne šalju samo oni alarmantne poruke o nesposobnosti Hrvatske da se nosi s uobičajenim državnim poslovima. Muči to i EU. Mogu se u hrvatskoj Vladi koliko god žele ljutiti na zapisnik s 11. sastanka upravnog odbora IPA (Instrument za pretpristupnu pomoć) jer je u njemu jasno napisano da je državna uprava nekompetentna, a politička volja nedostatna, ali to je istina.

Može im pozliti kada čuju ocjenu da je suradnja s državnom upravom Srbije izuzetno dobra jer odlično obavljaju svoj posao, ali to su rekli navodno veliki hrvatski prijatelji Talijani. Još veći prijatelji Austrijanci imali su potrebu dodati se Hrvatskoj daje neopravdana prednost i da, usprkos svemu, radi loše, a s tim su se složili i predstavnici Švedske, Nizozemske, Francuske, Španjolske, Njemačke i Velike Britanije.

Može hrvatska Vlada sada građanima kao i obično objašnjavati da netko favorizira Srbiju, ali izlike zvuče šuplje jer je previše dokaza koliko je sam kriva za takve ocjene. Nisu loši jer ih učiteljica ne voli, nego zato što ne znaju gradivo. Kako je moguće u Antikorupcijskoj strategiji koja je ponuđena EU kao mjeru napisati da se državni odvjetnici trebaju obrazovati o deontologiji profesije? Zar doista misle da će ta "mudrost" nekoga impresionirati ako u istoj toj strategiji nema nijednog konkretnog i efikasnog načina kako se nositi s korupcijom, a priznanje o nekompetentnosti državnih odvjetnika samo je dodatni dokaz da se s njom i nema tko boriti.

Koliko god Sanader zavaravao sebe i građane da nije tako, Hrvatska je raskrinkana kao zemlja koja ne zna osnovni poslovni, diplomatski i međuljudski bonton, koji nalaže da se na svaki upit mora dati odgovor, bilo pozitivan, bilo negativan. Pokazalo se i da vlast ne kontrolira državne službenike čak ni onoliko koliko je potrebno za običan privid uređenosti. Uvrijeđena je i međunarodna zajednica jer vidi da joj se prodaju floskule umjesto sistemskih rješenja. Riječju, Vlada ispada nesposobna, nedorasla i nezrela. A to ima cijenu, koju plaćaju svi hrvatski građani.