Vjera i matematika

Prije prvih demokratskih izbora “istraživanja javnog mnijenja” predviđala su sigurnu pobjedu Saveza komunista Hrvatske – Stranke demokratskih promjena. Kada su izbori završeni mimo očekivanja, i suprotno njima, predizborne su promašene tvrdnje zamijenjene ustrajnim i ozbiljnim uvjeravanjima nekih ljudi, koji nisu bili ni nepoznati ni neozbiljni, da SKH-SDP, nije izgubio izbore.

Najustrajniji su to pokušavali čak i matematički dokazivati. Uzalud ih se uvjeravalo da nije tako. Realnost su pokušavali osporiti matematikom. Što su ha-de-zeovci bučnije slavili i pekli više volova, novoimenovani su se es-de-peovci bavili matematikom. Danas HDZ ne okreće volove, a SDP se ne bavi matematikom, no opet su jedni u izborima pobijedili, a drugi su uvjereni da ih nisu izgubili.

Nakon što se predomišljao bi li bio samo šefom SDP-a ili i premijerom, Zoran Milanović naposljetku je postao siguran da želi biti i premijer. I usprkos uskraćenom premijerskom mandatu, i dalje je uvjeren da će na kraju i biti premijerom. Premda se doima da više uvjerava nego što je i sam u to uvjeren, ipak poručuje: “Sanader je prerano počeo slaviti, ja ću biti novi premijer.”

Novim bi premijerom možda i bio da je na vrijeme “dobro interpretirao svoje misli”, da je znao što zapravo hoće. Čak i unatoč njegovu buridanovskom stavu hoću-neću glede premijerskog mjesta, stranka mu je dobila više glasova no ikad.

Da se nije “malo zaigrao” i ideološki pregrijao, da se u predizbornoj utakmici nije pokazao kao isključivi ljevak, vjerojatno bi imao više navijača, a možda bi i njegov “pobjednički tim” doista na kraju i bio pobjednički. Milanović svoje očekivanje mandata legitimira “voljom birača za promjene”.

Da se skloniji igranju objema nogama nisu malo ohladili od početnog zadovoljstva njegovom pojavom i načinom njegove igre, Milanović bi možda već sastavljao vladu, a ne čekao kao rezerva predsjednika Stipe Mesića. Kada je Ljubo Ćesić Rojs “rodijaku” Ljubi Jurčiću “nabacio za volej”, spomenuvši da je i Jurčić svojedobno sudjelovao u naoružavanju zapadne Hercegovine, Jurčić se počeo prati da nema ništa s tim, a Milanović mu u tome svesrdno pomagati!

Kada se Niko Kovač pojavio u HDZ-ovu spotu “pro dijaspora”, SDP-ovi su medijski maheri snimili “kumicu Jadranku Puž”, spot “contra dijaspora”! Već su prije toga valjda ti isti maheri savjetovali da se pusti priča o “ukidanju vjeronauka”, a na plakate stavi: “Odlučimo u Hrvatskoj”.  

Koliko je bila širokogrudna, ta je parola bila i efikasna. Rezultat: nula bodova. Ta je parola bila povlada predrasudama: Neće nama odlučivati Bosanci i Hercegovci! Predrasude prerušene u politički princip pobijedile su i logiku i matematiku. A i Milana Bandića i Ljubu Jurčića. Jer, izvan svake je logike bilo – barem dok je to ustavno tako – da SDP ne kandidira tu dvojicu Hercegovaca u XI. izbornoj jedinici. Bila bi to barem dva zastupnička mjesta više. Ali tada bi Milanović njih morao potezati za rukav.

Umjesto njih, sada mora potezati nepokolebljivog Šemsu Tankovića i uvjeravati odanog člana svoje stranke Deneša Šoju da bude discipliniranim i da poštuje što mu on kao predsjednik kaže. Da se nije podrazumijevalo da će mogućoj Milanovićevoj vladi ministricom vanjskih poslova biti strpljiva i za vlast ne osobito zainteresirana Vesna Pusić, možda bi i to SDP-u bio mandat više.

Možda bi “kapnuo” i još pokoji da se Milanović nije i sam počeo ponašati kao svadljiva kumica, koja plane na sve što Ivo Sanader kaže. Izgubivši tako, što je s ćudljivim biračima – koji slabo pamte, a brzo zaboravljaju – mogao dobiti, Milanović se okrenuo “vjeri”, vjerujući, unatoč tome što je apsurdno, da će premijerski mandat ipak dobiti! Izgleda da je vjera potisnula matematiku!